Objavljeno u NN 56/16 od 17.06.2016.:

 

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U LINIJSKOM I POVREMENOM OBALNOM POMORSKOM PROMETU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 3. lipnja 2016. godine.

Klasa: 011-01/16-01/29 Urbroj: 71-06-01/1-16-2 Zagreb, 9. lipnja 2016.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, v. r.

 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U LINIJSKOM I POVREMENOM OBALNOM POMORSKOM PROMETU

Članak 1.

U Zakonu o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu (»Narodne novine«, br. 33/06., 38/09., 87/09., 18/11. i 80/13.) u članku 1. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i način obavljanja usluga javnog prijevoza od općeg gospodarskog interesa s obvezom javne usluge, obavljanje javnog linijskog prijevoza bez obveze javne usluge, uspostava informatičkog sustava javnog prijevoza, povlašteni prijevoz putnika i vozila otočana, razvrstavanje linija javnog prijevoza, utvrđivanje, usklađivanje i objava redova plovidbe i osiguranje sredstava za kontinuirano, redovito i nesmetano obavljanje javnog prijevoza.«.

Članak 2.

Članak 1.a mijenja se i glasi:

»Ovaj Zakon sadrži odredbe kojima se osigurava primjena sljedećih akata Europske unije:

– Uredbe (EEZ) broj 3577/92, od 7. prosinca 1992., o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorska kabotaža), (SL L 364, 12. 12. 1992.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EEZ) broj 3577/92);

– Uredbe (EU) broj 1177/2010, od 24. studenoga 2010., o pravima putnika prilikom putovanja morem i unutarnjim plovnim putovima i kojom se mijenja Uredba (EZ) br. 2006/2004, (tekst značajan za Europski gospodarski prostor), (SL L 334, 17. 12. 2010.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) broj 1177/2010);

– 2012/21/EU: Odluke Komisije od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L7, 11. 1. 2012.), (u daljnjem tekstu: Odluka 2012/21/EU);

– Priopćenja Europske komisije o primjeni pravila Europske unije o državnim potporama na naknadu za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL C8, 11. 1. 2012.);

– Priopćenja Europske komisije – Okvir Europske unije o državnim potporama u obliku naknade za obavljanje javne usluge (SL C8, 11. 1. 2012.).«.

Članak 3.

Članak 3. mijenja se i glasi:

»Ovim se Zakonom uspostavlja sustav javnog prijevoza kojim se osigurava redovita povezanost naseljenih otoka s kopnom i naseljenih otoka međusobno, kao i naselja na kopnu, s primjerenim brojem dnevnih veza u oba pravca, a radi stvaranja boljih uvjeta za život na otocima i poticanja njihova razvitka.

Uspostava sustava javnog prijevoza s obvezom javne usluge temelji se na načelima:

– poticanja gospodarskog razvoja otoka,

– kontinuiteta i redovitosti prijevoza s brodovima određenog kapaciteta i vrste te osiguranju odgovarajuće kvalitete prijevoza,

– usluga prijevoza s unaprijed određenim cijenama i drugim uvjetima, i to posebno za određene kategorije putnika i za određene linije,

– davanja naknade za obavljanje javne usluge brodarima, bez koje se ne može osigurati kontinuitet i redovitost javnog prijevoza na određenim linijama,

– prilagođavanja javnog prijevoza stvarnim zahtjevima,

– osiguravanja dodatnih usluga prijevoza.

Usluge redovitog javnog prijevoza od općeg su gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku.«.

Članak 4.

U članku 4. točke 6. i 7. mijenjaju se i glase:

»6. Agencija za obalni linijski pomorski promet je neprofitna pravna osoba čija je djelatnost obavljanje poslova u vezi s dodjelom prava na obavljanje usluga javnog prijevoza i ostvarivanje prava na povlašteni prijevoz,

7. grupa linija je skup više linija u pravilu na istom plovnom području ili s istom ishodišnom lukom, na kojima prijevoz obavlja jedan ili više brodara temeljem jednog ugovora o javnoj usluzi,«.

Iza točke 7. dodaju se točke 8. do 17. koje glase:

»8. usluge od općeg gospodarskog interesa u smislu primjene članka 5. ovoga Zakona su usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza na državnim, županijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama za koje davatelj koncesije odnosno javni naručitelj nameće obvezu javne usluge,

9. obveze javne usluge su obveze kako su definirane u članku 2. točki 4. i članku 4. točki 2. Uredbe (EEZ) br. 3577/92.,

10. naknada za obavljanje javne usluge je potpora koju je dodijelio javni naručitelj za obavljanje usluge javnog prijevoza koja je od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge. Ona ne smije biti viša od iznosa koji je nužan za podmirenje troškova brodara nastalih zbog obavljanja obveze javne usluge prijevoza, uzimajući u obzir ostvarene prihode, kao i razumnu dobit,

11. akt o ovlaštenju kojim se utvrđuju obveze javne usluge je odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja, odnosno odluka o davanju koncesije, kojom se brodarima dodjeljuje pravo obavljanja usluge javnog prijevoza na linijama iz članka 5. ovoga Zakona, a koja među ostalim mora sadržavati:

a) sadržaj i trajanje obveza javne usluge,

b) podatke o poduzetniku i, ako je primjenjivo, teritorij,

c) narav svih isključivih ili posebnih prava koje je poduzetniku dodijelilo nadležno tijelo,

d) parametre za obračun, kontrolu i preispitivanje naknade za obavljanje javne usluge,

e) način povrata prekomjerne naknade za obavljanje javne usluge,

12. ugovor o javnoj usluzi je ugovor sklopljen između davatelja koncesije, odnosno javnog naručitelja i brodara radi pružanja odgovarajuće usluge, koji se zaključuje kao ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza ili kao ugovor o obavljanju javnog prijevoza,

13. ugovor o obavljanju javnog prijevoza predstavlja ugovor o javnoj nabavi čiji su predmet usluge prijevoza vodenim putovima sklopljen u smislu Dodatka II. B Zakona o javnoj nabavi,

14. ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza jest ugovor istovjetan ugovoru o javnim uslugama za djelatnost javnog prijevoza, u kojemu je odabrani koncesionar dužan plaćati novčanu naknadu za koncesiju sukladno odredbama Zakona o koncesijama,

15. davatelj koncesije odnosno javni naručitelj za državne linije je Agencija za obalni linijski pomorski promet, za županijske i međužupanijske linije je županijska skupština, a za lokalne linije je gradsko ili općinsko vijeće,

16. brodar je pružatelj usluge od općeg gospodarskog interesa, a koju obavlja temeljem ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza (koncesionar) ili ugovora o obavljanju javnog prijevoza,

17. naknada za koncesiju je novčana naknada koju plaća brodar na temelju ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza.«.

Članak 5.

U članku 5. iza riječi: »obavlja« dodaje se riječ: »redoviti«.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»Na linijama iz stavka 1. ovoga članka postoji obveza javne usluge.«.

Članak 6.

U članku 6. stavci 3. i 4. brišu se.

Članak 7.

U članku 7. stavku 1. riječ: »Ministarstva« zamjenjuje se riječima: »ministarstva nadležnog za poslove pomorstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo)«, umjesto zareza stavlja se točka, a ostale riječi brišu se.

U stavku 2. iza riječi: »vrstu i« dodaje se riječ: »minimalni«.

Članak 8.

U članku 10. stavku 2. riječi: »potpore prema članku 49. stavku 2.« zamjenjuju se riječima: »naknade za obavljanje javne usluge prema članku 49.«.

U stavku 3. riječi: »dobio koncesiju za obavljanje javnog prijevoza na toj državnoj liniji« zamjenjuju se riječima: »sklopio ugovor o javnoj usluzi«.

Članak 9.

U članku 11. riječi: »dobili koncesiju za obavljanje javnog prijevoza« zamjenjuju se riječima: »sklopili ugovor o javnoj usluzi«.

Članak 10.

U članku 12. iza riječi: »brzobrodske i« riječ: »klasične« briše se.

Članak 11.

U članku 13. stavku 3. riječi: »Klasične brodske linije« zamjenjuju se riječima: »Brodske linije«.

Članak 12.

U članku 15. stavak 1. riječi: »s davanjem koncesija za obavljanje javnog prijevoza na državnim linijama« zamijenjuju se riječima: »dodjele prava na obavljanje usluge javnog prijevoza, uspostave informatičkog sustava javnog prijevoza i ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz.«

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»Agencija podnosi Vladi Republike Hrvatske izvještaj o radu do kraja mjeseca travnja tekuće godine za prethodnu godinu.«.

Članak 13.

U članku 17. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Djelatnost Agencije obuhvaća sljedeće poslove:

1. u vezi s dodjelom prava na obavljanje usluge javnog prijevoza obavlja pripremne radnje i provodi postupak za dodjelu tih prava, donosi odluke o davanju koncesije odnosno odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja na linijama iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona, sklapa ugovore o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza i ugovore o obavljanju javnog prijevoza (ugovori o javnoj usluzi), daje suglasnost na prijenos ugovora o javnoj usluzi, daje odobrenje za zamjenski brod, utvrđuje najviši iznos cijena usluge javnog prijevoza s obvezom javne usluge te obavlja ostale poslove kao davatelj koncesije odnosno javni naručitelj sukladno ovom Zakonu, zakonu kojim se uređuju koncesije i zakonu kojim se uređuje javna nabava,

2. daje prethodnu suglasnost na odluke o županijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama iz članaka 8. i 9. ovoga Zakona,

3. daje prethodnu suglasnost o povećanoj učestalosti prijevoza iz članka 10. stavka 3. ovoga Zakona,

4. daje suglasnost za obavljanje javnog linijskog prijevoza bez obveze javne usluge,

5. daje suglasnost, objedinjava i objavljuje redove plovidbe sukladno članku 52. ovoga Zakona,

6. nadzire ispunjavanje uvjeta utvrđenih propisom iz članka 2. stavka 3. ovoga Zakona i daje suglasnost na redove plovidbe u međunarodnom linijskom pomorskom prometu,

7. provodi Uredbu (EU) broj 1177/2010,

8. osigurava uspostavu i upravljanje informatičkim sustavom javnog prijevoza, izdavanjem otočnih iskaznica za putnike i vozila te vinjete za vozila u okviru ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz, a za ostale putnike evidentiranjem izdanih karata te nadzire njihovo provođenje,

9. kontinuirano nadzire odluke i ugovore o javnim uslugama i njihovo izvršavanje, što uključuje i plaćanje naknade za obavljanje javne usluge,

10. donosi odluku o povjeravanju stručno-tehničkih poslova iz članka 47.a stavka 4. ovoga Zakona drugoj pravnoj osobi,

11. obavlja i druge poslove koji su ovim ili drugim zakonom povjereni Agenciji.«.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Poslove iz stavka 1. točke 1. ovoga članka koji se odnose na objavu namjere davanja koncesija, donošenje odluka o davanju koncesije, utvrđivanje najvišeg iznosa cijena usluge javnog prijevoza s obvezom javne usluge, donošenje odluke o kriterijima za utvrđivanje naknade za obavljanje javnog prijevoza bez obveze javne usluge te poslove iz stavka 1. točaka 6., 8. i 9. ovoga članka Agencija obavlja kao javne ovlasti.«.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 14.

U članku 20. točka 2. mijenja se i glasi:

»2. odlučuje o objavi namjere davanja koncesije odnosno objavi poziva za nadmetanje, donosi odluku o davanju koncesije odnosno o izboru najpovoljnijeg ponuditelja, daje suglasnost na prijenos ugovora o javnoj usluzi, daje odobrenje za zamjenski brod te utvrđuje najviši iznos cijene usluga javnog prijevoza s obvezom javne usluge, donosi odluku o kriterijima za utvrđivanje naknade za obavljanje javnog prijevoza bez obveze javne usluge.«.

Točka 3. mijenja se i glasi:

»3. daje suglasnost na redove plovidbe sukladno članku 52. stavku 2. ovoga Zakona,«.

Iza točke 7. dodaju se nove točke 8., 9. i 10. koje glase:

»8. daje suglasnost za obavljanje javnog linijskog prijevoza bez obveze javne usluge,

9. daje suglasnost na redove plovidbe u međunarodnom linijskom pomorskom prometu,

10. donosi godišnji izvještaj o radu Agencije i upućuje ga Vladi Republike Hrvatske radi prihvaćanja,«.

Dosadašnje točke 8. do 10. postaju točke 11. do 13.

Dosadašnja točka 11., koja postaje točka 14., mijenja se i glasi:

»odlučuje o drugim pitanjima sukladno ovom Zakonu, zakonu kojim se uređuju koncesije i zakonu kojim se uređuje javna nabava.«.

Članak 15.

Naslov iznad članka 26. mijenja se i glasi: »4. Pravo obavljanja usluge javnog prijevoza od općeg gospodarskog interesa«.

Članak 26. mijenja se i glasi:

»Pravo obavljanja usluge javnog prijevoza na linijama iz članka 5. ovoga Zakona stječe se na temelju izvršne odluke o davanju koncesije odnosno odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja, kao aktima o ovlaštenju kojima se brodarima pružateljima usluga daju ovlaštenja i utvrđuju obveze javne usluge.

Odluka o davanju koncesije donosi se za pružanje usluga javnog prijevoza na linijama iz članka 38. stavka 1. ovoga Zakona.

Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja donosi se za pružanje usluga javnog prijevoza na linijama iz članka 49. ovoga Zakona.

Na temelju izvršne odluke o davanju koncesije odnosno odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja sklapa se ugovor o koncesiji, odnosno ugovor o obavljanju javnog prijevoza.

Na pitanja koja se odnose na odluke i ugovor o koncesiji odgovarajuće se primjenjuje zakon kojim se uređuju koncesije, a za izbor najpovoljnijeg ponuditelja i ugovor o obavljanju javnog prijevoza odgovarajuće se primjenjuje zakon kojim se uređuje javna nabava, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.«.

Članak 16.

U članku 27. stavku 1. iza riječi: »Davatelj koncesije« dodaju se riječi: »odnosno javni naručitelj«.

U stavku 2. iza riječi: »Davatelj koncesije« dodaju se riječi: »odnosno javni naručitelj«.

U stavku 3. iza riječi: »Davatelj koncesija« dodaju se riječi: »odnosno javni naručitelj«.

U stavku 4. iza riječi: »davanja koncesije« briše se točka i dodaju riječi: »odnosno javne usluge.«.

Članak 17.

Članak 28. mijenja se i glasi:

»Pravo obavljanja usluge javnog prijevoza s obvezom javne usluge može se dati brodaru Europskog gospodarskog prostora (EGP), kako je definirano Uredbom (EEZ) broj 3577/92, koji ispunjava sljedeće uvjete:

1. da je u upisnom listu broda s kojim namjerava obavljati javni prijevoz upisana kao kompanija kako je definirano odredbama posebnog zakona,

2. da ima odgovarajući brod za pružanje usluge javnog prijevoza na liniji za koju se traži koncesija odnosno na liniji koja je predmet javne nabave,

3. da je brod iz točke 2. ovoga članka upisan u odgovarajući upisnik trgovačkih brodova u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora (EGP),

4. da brod ispunjava propisane tehničke uvjete sukladno članku 13. ovoga Zakona,

5. da su članovi posade broda državljani Republike Hrvatske ili druge države članice Europskog gospodarskog prostora (EGP) koji imaju sklopljen ugovor o radu s brodarom, a koji se temelji na radnim i socijalnim standardima utvrđenim u Nacionalnom kolektivnom ugovoru,

6. članovi posade moraju se služiti jezikom sukladno propisima o kabotaži u Republici Hrvatskoj.

Iznimno, održavanje lokalnih brodskih linija kraćih od 3 Nm može se obavljati brodicom registriranom za gospodarske svrhe, koja je upisana u odgovarajući upisnik (očevidnik) u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora.

Prilikom podnošenja ponude za pružanje usluga javnog prijevoza s obvezom javne usluge podnositelj ponude može priložiti rješenje nadležne lučke kapetanije o predbilježbi upisa broda, odnosno upisa broda u gradnji i potvrdu o usklađenosti za kompaniju koju je izdala ovlaštena organizacija umjesto uvjeta iz stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ovoga članka, a te uvjete mora ispuniti do roka utvrđenog ugovorom o javnoj usluzi.

Obavljanje javne usluge na linijama na kojima prosječni godišnji promet u dvije godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge ne prelazi 300.000 putnika, može se dati na rok do 12 godina ili za razdoblje potpune amortizacije brodova kod slučajeva namjenske gradnje brodova na tim linijama.

Brodar je dužan za vrijeme trajanja ugovora o javnoj usluzi osigurati da brodar, brod i posada zadovoljavaju sve uvjete propisane ovim člankom.

Osim uvjeta propisanih ovim Zakonom, brodar, brod i posada moraju zadovoljavati i druge uvjete utvrđene propisima kojima se uređuje pomorska plovidba, uključujući i uvjete glede broja i sastava posade, radnog jezika te životnih i radnih uvjeta na brodovima u obalnoj i otočnoj kabotaži.«.

Članak 18.

Članak 30. mijenja se i glasi:

»Poslove koji se odnose na postupak otvaranja, pregled i ocjenu ponuda za državne linije obavlja stručno povjerenstvo za koncesije odnosno ovlašteni predstavnici javnog naručitelja.

Stručno povjerenstvo za koncesije odnosno ovlašteni predstavnici javnog naručitelja na državnim linijama ima pet članova od kojih pojedini član mora biti pomorske, pravne, tehničke ili ekonomske struke.

U stručno povjerenstvo za koncesije odnosno u ovlaštene predstavnike javnog naručitelja iz stavka 2. ovoga članka obvezno se imenuje jedan predstavnik nadležne lučke kapetanije pomorske struke.

Stručno povjerenstvo odnosno ovlaštene predstavnike javnog naručitelja iz stavka 2. ovoga članka imenuje Upravno vijeće Agencije na prijedlog ravnatelja.«.

Članak 19.

U članku 31. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Poslove koji se odnose na postupak otvaranja, pregled i ocjenu ponuda za županijske, međužupanijske i lokalne linije obavlja stručno povjerenstvo za koncesije odnosno ovlašteni predstavnici javnog naručitelja koje imenuje davatelj koncesije odnosno javni naručitelj.«.

Članak 20.

U članku 32. stavku 1. riječi: »Koncesija za obavljanje javnog prijevoza« zamjenjuju se riječima: »Ovlaštenje za obavljanje usluge javnog prijevoza«.

U stavku 2. riječi: »stavka 5.« zamjenjuju se riječima: »stavka 4.«.

Članak 21.

U članku 36. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Kada odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja sadrži uvjet koji se mora ispuniti do potpisivanja ugovora o javnoj usluzi, a brodar ne ispuni taj uvjet, ugovor o javnoj usluzi neće se potpisati, već će se izabrati sljedeći najpovoljniji ponuditelj koji ispunjava uvjete za obavljanje javnog prijevoza.«.

U stavku 2. iza riječi: »postupka davanja koncesije« briše se točka i dodaju riječi: »odnosno javne nabave.«.

Članak 22.

U članku 38. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

»Naknada za koncesiju je novčana naknada koju plaćaju brodari na temelju ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza na linijama na kojima su prihodi od pružanja usluga veći od troškova koji su nastali kao posljedica obveze pružanja javne usluge (profitabilne linije).

Naknada za koncesiju plaća se kao stalan jednak iznos i kao promjenjiv iznos.«.

Članak 23.

Članak 39. mijenja se i glasi:

»Način davanja koncesije i sklapanje ugovora o javnoj usluzi za obavljanje javnog prijevoza s obvezom javne usluge, vrednovanje kriterija za davanje koncesije i za sklapanje ugovora o javnoj usluzi, kriterije za određivanje cijene usluga i naknade za obavljanje javne usluge, visinu i način plaćanja naknade za koncesiju, vrstu i vrijednost jamstva za ozbiljnost ponude i druga pitanja koja se odnose na davanje koncesije i na sklapanje ugovora o javnoj usluzi, podrobnije uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske.«.

Članak 24.

U članku 40. stavku 1. iza riječi: »davatelj koncesije« dodaju se riječi: »odnosno javni naručitelj«.

U stavku 2. točki 1. riječ: »koncesionara« zamjenjuje se riječju: »brodara«, a riječ: »koncesiji« zamjenjuje se riječima: »javnoj usluzi«.

U točki 2. riječ: »koncesionara« zamjenjuje se riječju: »brodara«, a riječ: »koncesionaru« zamjenjuje se riječju: »brodaru«.

Točka 3. mijenja se i glasi:

»3. ako je sukladno zakonu pokrenut postupak za davanje koncesije odnosno postupak nadmetanja koji nije dovršen do prestanka važenja ugovora o javnoj usluzi;«.

U točki 4. iza riječi: »havarije broda« briše se točka i dodaju riječi: »i u drugim posebnim okolnostima u kojima je nužno osigurati povezivanje otoka s kopnom za vrijeme dok te okolnosti traju, ali ne dulje od šest mjeseci.«.

U stavku 3. riječi: »do konačnosti« zamjenjuju se riječima: »do izvršnosti«, a riječ: »koncesionara« zamjenjuje se riječju: »brodara«.

Članak 25.

Članak 42. mijenja se i glasi:

»Kada na liniji iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona ili na nekoj relaciji unutar te linije Agencija utvrdi stvarnu potrebu za povećanjem prijevoznih kapaciteta uputit će brodaru s kojim je sklopljen ugovor o javnoj usluzi, zahtjev za udovoljavanje potreba za povećanim kapacitetom.

Ako brodar iz stavka 1. ovoga članka ne može udovoljiti zahtjevu za povećani kapacitet prijevoza, Agencija može dati suglasnost za obavljanje toga prijevoza drugom brodaru u skladu s člankom 55.b ovoga Zakona.«.

Članak 26.

U članku 43. stavku 1. iza riječi: »koncesionar« dodaju se riječi: »odnosno brodar pružatelj usluga«, a riječi: »u odluci o obavijesti o namjeri davanja koncesije« zamjenjuju se riječima: »odluci o davanju koncesije odnosno odluci o izboru najpovoljnijeg ponuditelja«.

U stavku 2. iza riječi: »davatelj koncesije« dodaju se riječi: »odnosno javni naručitelj«.

Članak 27.

U članku 44. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Ako za vrijeme trajanja obveze pružanja javne usluge utvrđene ugovorom o javnoj usluzi nastanu promjene zbog kojih je u javnom interesu potrebno ograničiti ili izvršiti promjene bitnih elemenata ugovora, radi prilagođavanja novonastalom stanju, odgovarajuće će se izmijeniti ugovor o javnoj usluzi.«.

U stavku 2. riječ: »koncesionar« zamjenjuje se riječju: »brodar«.

Članak 28.

Članak 45. mijenja se i glasi:

»Na brodovima na kojima se obavlja javni prijevoz članovi posade zaduženi za poslove sigurnosti putnika moraju se služiti jezikom sukladno propisima o kabotaži u Republici Hrvatskoj.«.

Članak 29.

U članku 46. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

»Za vrijeme trajanja obveze pružanja javne usluge davatelj koncesije odnosno javni naručitelj može na zahtjev brodara pružatelja usluge odobriti promjenu broda određenog u ugovoru o javnoj usluzi tako da taj brod zamijeni brodom manjeg ili većeg kapaciteta, ako za to postoje opravdani razlozi, ali pod uvjetom da to ne utječe na kvalitetu i redovito obavljanje javnog prijevoza na određenoj liniji.

U slučaju zamjene brodova prema stavku 1. ovoga članka naknada za obavljanje javne usluge mora se temeljiti na stvarnim troškovima zamjenskog broda, s tim da se visina ove naknade određena ugovorom o javnoj usluzi ne može povećati, ali može biti manja ovisno o stvarnim troškovima zamjenskog broda.«.

Članak 30.

Naslov iznad članka 47. mijenja se i glasi: »5. Povlašteni prijevoz«.

Članak 47. mijenja se i glasi:

»Povlašteni prijevoz obuhvaća prijevoz s popustom putnika i vozila i besplatni prijevoz.

Pravo na povlašteni prijevoz s popustom u javnom prijevozu imaju:

1. hrvatski i strani državljani koji imaju prebivalište na otocima ili na poluotoku Pelješcu te državljani država članica Europskog gospodarskog prostora i članovi njihovih obitelji bez obzira na njihovo državljanstvo koji imaju prijavljen privremeni boravak i koji najmanje 183 dana u jednoj godini borave na otocima ili poluotoku Pelješcu (u daljnjem tekstu: otok),

2. djeca starija od tri do navršenih 12 godina života,

3. vozila fizičkih osoba i stranih državljana iz točke 1. ovoga članka te vozila korisnika leasinga s prebivalištem na otoku koja su registrirana u nadležnom upravnom tijelu u Republici Hrvatskoj,

4. vozila pravnih osoba, odnosno vozila registrirana na obrt, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG), djelatnost slobodnog zanimanja i korisnika leasinga sa sjedištem korisnika vozila na otoku, a vozila su registrirana u nadležnom upravnom tijelu u Republici Hrvatskoj,

5. zdravstveni djelatnici i djelatnici drugih javnih službi (policija, oružane snage, vatrogasci, lučka kapetanija) čije je stalno mjesto rada na otoku i njihova službena vozila koja se koriste na otoku,

6. zdravstveni djelatnici i njihova službena vozila pri obavljanju redovitih prijevoza bolesnika s otoka na kopno i obrnuto,

7. ostale osobe koje to pravo stječu po posebnim propisima.

Pravo na besplatni prijevoz u javnom prijevozu imaju:

1. učenici i studenti s prebivalištem na otoku koji svakodnevno putuju do škole ili visokoškolske ustanove izvan otoka,

2. učenici i studenti s prebivalištem na otoku koji za vrijeme školovanja privremeno borave izvan otoka, a vikendom dolaze na otok,

3. djeca koja pohađaju obvezni predškolski program izvan otoka svoga prebivališta, kao i učenici i studenti koji se školuju na otoku svoga prebivališta te djeca koja pohađaju predškolski program na otoku svoga prebivališta, za aktivnosti izvan otoka svoga prebivališta,

4. djeca od jedne do navršene tri godine života,

5. umirovljenici i osobe starije od 65 godina s prebivalištem na otoku,

6. zdravstveni djelatnici i njihova službena vozila pri obavljanju sanitetskih prijevoza bolesnika s otoka na kopno i obrnuto,

7. djelatnici policije i njihova službena vozila pri obavljanju dužnosti na otocima,

8. djelatnici drugih javnih službi (policija, oružane snage, vatrogasci, lučka kapetanija i GSS) i njihova službena vozila u slučajevima katastrofe i u slučajevima izvanrednih događaja te traganja i spašavanja, uz suglasnost Agencije.

Visina popusta iz stavka 2. ovoga članka može iznositi do 50 % redovne sezonske cijene karte, a propisuje ju pravilnikom ministar.

Pravo na povlašteni prijevoz putnika s popustom iz stavka 2. točaka 1. i 2. ovoga članka i besplatni prijevoz putnika iz stavka 3. točaka 1. do 5. ovoga članka može se ostvariti na svim linijama koje povezuju otoke s kopnom i otoke međusobno.

Sredstva za povlašteni prijevoz s popustom iz stavka 2. točaka 5. i 6. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske na razdjelima nadležnih središnjih tijela državne uprave.

Sredstva za besplatni prijevoz iz stavka 3. točaka 1. do 7. ovoga članka nadoknađuju se brodaru u sklopu naknade za obavljanje obveze javne usluge (SGEI paket), a iz točke 8. ovoga članka nadoknađuju se brodaru sukladno posebnim propisima kojima se uređuje zaštita od elementarnih nepogoda i katastrofa.

Način i postupak ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz pravilnikom propisuje ministar uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove financija i ministra nadležnog za poslove razvoja otoka.«.

Članak 31.

Iznad članka 47.a dodaje se naslov koji glasi: »6. Informatički sustav«.

Članak 47.a mijenja se i glasi:

»Informatički sustav javnog prijevoza uspostavlja se radi evidentiranja korisnika javnog prijevoza kroz taj sustav.

Kroz sustav iz stavka 1. ovoga članka korisnici povlaštenog prijevoza ostvaruju pravo na taj prijevoz temeljem izdanih otočnih iskaznica za putnike, vozila i vinjete za vozila, a ostali korisnici javnog prijevoza evidentiranjem izdanih karata kroz taj sustav.

Otočna iskaznica za putnike i vozila i vinjete za vozila koje izdaje Agencija jesu javne isprave.

Agencija može stručno-tehničke poslove izrade otočnih iskaznica i vinjeta iz stavka 2. ovoga članka te pohrane podataka o njima, kao i evidentiranje izdanih karata za ostale putnike povjeriti pravnoj osobi koja ispunjava odgovarajuće tehničke i kadrovske uvjete te čije je cjelokupno poslovanje obuhvaćeno odgovarajućim dokazima kvalitete i informacijske sigurnosti.

Način evidentiranja izdanih karata korisnika javnog prijevoza koji nisu korisnici povlaštenog prijevoza te rok proširenja sustava iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.«.

Članak 32.

Iznad članka 48. dodaje se naslov koji glasi: »7. Određivanje cijena usluga na linijama s obvezom javne usluge«.

Članak 48. mijenja se i glasi:

»Najviša cijena usluge za svaku liniju utvrđuje se u dokumentaciji za nadmetanje.

Donošenjem odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja smatra se da je davatelj koncesije odnosno javni naručitelj dao suglasnost na cjenik usluga ponuditelja koji se može primijeniti od dana stupanja na snagu sklopljenog ugovora.

Davatelj koncesije odnosno javni naručitelj može utvrđivanju najviših cijena pristupiti diferencirano, radi postupnog uklanjanja zatečenih distorzija, u distribuciji cijena s obzirom na različitu duljinu linija.

Brodar s kojim je sklopljen ugovor o javnoj usluzi dužan je odobreni cjenik usluga javno objaviti.

Ako se brodar s kojim je sklopljen ugovor o javnoj usluzi ne pridržava cjenika, davatelj koncesije odnosno javni naručitelj može jednostrano raskinuti ugovor.

Pobliži kriteriji za određivanje i promjenu cijene usluge javnog prijevoza propisuju se uredbom iz članka 39. ovoga Zakona.«.

Članak 33.

Naslov iznad članka 49. mijenja se i glasi: »8. Naknada za obavljanje javne usluge«.

Članak 49. mijenja se i glasi:

»Naknada za obavljanje javne usluge dodjeljuje se brodarima koji pružaju uslugu prijevoza na linijama od općeg gospodarskog interesa, na kojima prihodi od pružanja usluga ne mogu pokriti troškove koji su nastali kao posljedica ispunjavanja obveze pružanja javne usluge (neprofitabilne linije).«.

Članak 34.

Članak 50. mijenja se i glasi:

»Naknada za obavljanje javne usluge mora biti dodijeljena za stvarnu i jasno utvrđenu uslugu od općeg gospodarskog interesa.

Naknada iz stavka 1. ovoga članka ne može biti viša od iznosa koji je nužan za podmirenje troškova brodara zbog obavljanja obveze javne usluge prijevoza, uzimajući u obzir ostvarene prihode, kao i razumnu dobit.

Kriteriji za davanje naknade za obavljanje javne usluge podrobnije se propisuju uredbom iz članka 39. ovoga Zakona.«.

Članak 35.

U članku 51. stavku 1. riječ: »potpore« zamjenjuje se riječima: »naknade za obavljanje javne usluge«.

Članak 36.

U naslovu iznad članka 52. broj: »7.« zamjenjuje se brojem: »9.«.

Članak 52. mijenja se i glasi:

»Na prijedloge redova plovidbe brodara na državnim linijama prethodnu suglasnost daje izvršno tijelo jedinica lokalne samouprave i nadležna lučka kapetanija i lučka uprava.

Agencija daje naknadnu suglasnost na redove plovidbe nakon što pribavi prethodne suglasnosti prema stavku 1. ovoga članka.

Agencija je dužna pravodobno objediniti, objaviti i dostaviti brodarima redove plovidbe najmanje 30 dana prije dana njihovih stupanja na snagu.

Radi uvida korisnika usluga, drugih zainteresiranih fizičkih i pravnih osoba u red plovidbe, brodari su dužni objaviti red plovidbe na mjestima na kojima brodar prodaje isprave za prijevoz putnika, tereta i vozila.«.

Članak 37.

Iza članka 55. dodaje se naslov i članci 55.a i 55.b koji glase:

»10. Javni linijski prijevoz bez obveze javne usluge

Članak 55.a

Linije u javnom linijskom prijevozu bez obveze javne usluge ne smatraju se redovitim javnim prijevozom.

Za obavljanje javnog linijskog prijevoza bez obveze javne usluge brodar je dužan prethodno ishoditi suglasnost davatelja koncesije odnosno javnog naručitelja, nadležnog po značaju pravca linije.

Suglasnošću se utvrđuje da se prijevoz bez obveze javne usluge ne obavlja više od 80 % luka ticanja na liniji na kojoj se već obavlja javni prijevoz s obvezom javne usluge, odnosno da ona nije po svojim relacijama više od 80 % luka ticanja istovjetna nijednoj postojećoj liniji na kojoj se obavlja redoviti javni prijevoz s obvezom javne usluge.

Pri izdavanju suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka za obavljanje javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, davatelj koncesije odnosno javni naručitelj će u svakom pojedinom slučaju davanja suglasnosti uzeti u obzir sve okolnosti, a osobito utjecaj obavljanja prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, na liniju na kojoj se obavlja redoviti javni prijevoz s obvezom javne usluge.

Članak 55.b

Za obavljanje javnog prijevoza prema odredbama članka 55.a ovoga Zakona brodar plaća naknadu koja se utvrđuje ovisno o visini ostvarenog brutoprihoda i određuje se ugovorom koji sklapaju Agencija i brodar.

Suglasnost iz članka 55.a stavka 2. ovoga Zakona Agencija će brodaru izdati nakon sklapanja ugovora o obavljanju javnog prijevoza bez obveze javne usluge.

Odluka kojom se pobliže određuju kriteriji za određivanje naknade za obavljanje javnog prijevoza bez obveze javne usluge donosi Upravno vijeće Agencije.

Naknada iz stavka 1. ovoga članka prihod je državnog proračuna Republike Hrvatske.«.

Članak 38.

Članak 56. mijenja se i glasi:

»Povremeni prijevoz putnika u obalnom pomorskom prometu je prijevoz koji se ne obavlja prema utvrđenim redovima plovidbe i ne smatra se javnim linijskim prijevozom.

Povremeni prijevoz putnika ne smije sadržavati elemente linijskog javnog prijevoza, kao što su javno objavljeni red plovidbe, između dviju ili više luka u skladu s objavljenim plovidbenim redom i cjenikom usluge.

Povremeni prijevoz je namijenjen potrebama za jednokratnim prijevozom i nema funkciju prijevoza dnevne migracije.

Povremenim prijevozom putnika iz stavka 1. ovoga članka smatra se osobito prijevoz kao sastavni dio turističke ponude (dio izletničkog programa, turističkog paket-aranžmana, transfera putnika) te prijevoz taksijem i prijevoz djelatnika pravnih i fizičkih osoba za njihove potrebe.

Brodar koji obavlja prijevoz putnika kao sastavni dio turističke ponude ne smije obavljati transfer odnosno prijevoz putnika koji nisu korisnici turističke usluge.

Prijevoz taksijem je povremeni prijevoz putnika bez utvrđenog reda plovidbe i prema javno objavljenom cjeniku, za prijevoz pojedinaca ili grupe od najviše 12 putnika.

Prijevoz taksijem može obavljati pravna ili fizička osoba registrirana za tu djelatnost, s prijavljenim brodom, odnosno brodicom za gospodarsku namjenu.«.

Članak 39.

Naslov glave IV. iznad članka 59. mijenja se i glasi: »IV. UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR«.

Članak 59. mijenja se i glasi:

»Upravni nadzor nad radom Agencije obavlja Ministarstvo.

Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Inspekcija za sigurnost plovidbe Ministarstva (u daljnjem tekstu: Inspekcija).

Poslove inspekcijskog nadzora obavljaju i drugi državni službenici Ministarstva u okviru posebnog ovlaštenja koje izdaje Ministar.«.

Članak 40.

Iza članka 59. dodaju se članci 59.a do 59.d koji glase:

»Članak 59.a

Inspekcija je nadležna neposredno nadzirati provođenje ovoga Zakona i propisa donesenog na temelju njega, a osobito:

1. nadzirati brodare u obavljanju javnog prijevoza sukladno ugovoru o javnoj usluzi,

2. nadzirati provođenje povlaštenog prijevoza i

3. nadzirati obavljanje međunarodnog javnog prijevoza, javnog linijskog prijevoza bez obveze javne usluge i povremenog prijevoza.

Članak 59.b

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektori su ovlašteni:

1. narediti otklanjanje nepravilnosti i određujući rok u kojem se nepravilnosti moraju otkloniti,

2. oduzeti predmete odnosno otočne iskaznice i vinjete,

3. zabraniti obavljanje javnog prijevoza koji se obavlja bez ugovora o javnoj usluzi na liniji za koju je propisana obveza javne usluge,

4. izdati prekršajni nalog,

5. podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka,

6. davatelju koncesije odnosno javnom naručitelju dostaviti zapisnik s utvrđenim nepravilnostima u izvršavanju ugovora o javnoj usluzi,

7. poduzeti druge mjere i izvršiti druge radnje na koje je inspektor ovlašten ovim Zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te zakonom kojim se uređuju prekršaji.

Otočne iskaznice za putnike, vozila i vinjetu za vozila oduzete zbog zloupotrebe inspektor će proglasiti nevažećim za razdoblje do šest mjeseci.

U slučaju utvrđenog ponovljenog korištenja otočne iskaznice iz stavka 1. ovoga članka suprotno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, privremeno se oduzima otočna iskaznica na rok do šest mjeseci, za svaki ponovljeni slučaj utvrđene zloupotrebe.

Članak 59.c

Prije početka obavljanja inspekcijskog nadzora inspektor je dužan o nadzoru obavijestiti odgovornu osobu pravne osobe, osim ako smatra da bi obavještavanje umanjilo učinkovitost nadzora.

Pravne i fizičke osobe koje podliježu nadzoru iz članka 59.a ovoga Zakona dužne su inspektoru omogućiti obavljanje nadzora.

O obavljenom inspekcijskom nadzoru inspektor je dužan sastaviti zapisnik.

Članak 59.d

Ako inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da brodar obavlja prijevoz bez ugovora o javnoj usluzi, zabranit će obavljanje toga prijevoza.

Zbog učinjenog prekršaja iz stavka 1. ovoga članka sud će brodaru izreći i zaštitnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog stjecanja prava na dobivanje koncesije odnosno sklapanje ugovora o obavljanju javnog prijevoza, sukladno zakonu kojim se uređuju prekršaji.

Ako brodar obavlja javni prijevoz suprotno odredbama ugovora o javnoj usluzi, inspektor je dužan sastaviti zapisnik o uočenim nepravilnostima i o tome u roku od tri dana obavijestiti davatelja koncesije, odnosno javnog naručitelja.

Ako brod kojim se obavlja javni prijevoz ne ispunjava propisane tehničko-sigurnosne uvjete, inspektor će odrediti rok za uklanjanje nedostatka i o tome obavijestiti davatelja koncesije odnosno javnog naručitelja, a ovisno o prirodi nedostatka može i privremeno zabraniti obavljanje toga prijevoza.«.

Članak 41.

U članku 61. stavku 1. točka 2. mijenja se i glasi:

»2. obavlja javni prijevoz bez ugovora o koncesiji odnosno ugovora o obavljanju javnog prijevoza odnosno suprotno odredbama toga ugovora na liniji za koju je propisana obveza javne usluge, kako je propisano člankom 26. stavkom 4. i člankom 28. stavkom 5. ovoga Zakona,«.

U točki 3. riječi: »ugovora o koncesiji« zamjenjuju se riječima: »ugovora o javnoj usluzi«.

Točka 6. mijenja se i glasi:

»6. obavlja javni linijski prijevoz bez obveze javne usluge bez ugovora i suglasnosti Agencije, kako je propisano člankom 55.a stavkom 2. ovoga Zakona,«.

Iza točke 6. dodaje se točka 7. koja glasi:

»7. ne obavlja povremeni prijevoz kako je propisano u članku 56. stavcima 2., 5., 6. i 7. ovoga Zakona.«.

Članak 42.

U članku 61.a stavku 1. riječi: »članka 47.a stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »članka 47. stavka 8.«.

U stavku 2. riječi: »članka 47.a stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »članka 47. stavka 5.«.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 43.

Ministar će pravilnik iz članka 31. ovoga Zakona donijeti u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Ministar će pravilnik iz članka 30. ovoga Zakona, uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Vlada Republike Hrvatske će uredbu iz članka 23. ovoga Zakona, uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 44.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/16-01/47 Zagreb, 3. lipnja 2016.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora akademik Željko Reiner, v. r.