- 1 -

 

Broj: Gž-2499/2016

 

 

 

                       

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marija Soljačića, predsjednika vijeća, te Siniše Senjanovića i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe V. d.o.o. i odgovornih osoba D.B.M., I.B., A.J.J. i J.D., zbog prekršaja iz članka 36. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka (Narodne novine, broj: 103/03,118/06,41/08,130/11,106/12 - pročišćeni tekst), rješavajući o žalbi Agencije za zaštitu osobnih podataka, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 11. travnja 2016., broj: 48. PpG-5813/15, u sjednici održanoj 18. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Agencije za zaštitu osobnih podataka i prvostupanjska presuda potvrđuje u odnosu na okrivljenu pravnu osobu V. d.o.o. zbog prekršaja iz članka 36. stavka 1. točke 10. Zakona o zaštiti osobnih podataka, činjenično opisanog u izreci pobijane presude pod točkom I/.

 

 

r i j e š i o j e:

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Agencije za zaštitu osobnih podataka i potvrđuje pobijani odbačaj optužnog prijedloga u odnosu na okrivljene odgovorne osobe D.B.M., I.B., A.J.J. i J.D., zbog prekršaja iz članka 36. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka, činjenično opisanog u izreci pobijane presude pod točkom II/.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 11. travnja 2016., broj: 48. PpG-5813/15, na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13,157/13,110/15), okrivljena pravna osoba V. d.o.o. oslobođena je od optužbe da bi počinila prekršaj iz članka 36. stavka 1. točke 10. Zakona o zaštiti osobnih podataka uz obrazloženje kako ponašanje okrivljenika na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, nije prekršaj iz citirane odredbe.

 

Istom presudom, na temelju odredbe članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona, odbačen je optužni prijedlog protiv okrivljenih odgovornih osoba D.B.M., I.B., A.J.J. i J.D., zbog prekršaja iz članka 36. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka, s obrazloženjem da tužitelj nije udovoljio nalogu suda i ispravio nedostatak u optužnom prijedlogu na način kako je to od njega zatražio prvostupanjski sud, jer nije uz optužni prijedlog dostavio i pisanu obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, a koja se odnosi na navedene odgovorne osobe.

 

              Protiv prvostupanjske presude tužiteljica Agencija za zaštitu osobnih podataka (u nastavku Agencija) podnijela je žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava. U odnosu na dio presude kojom se okrivljena pravna osoba oslobađa od optužbe, žaliteljica ističe kako se ne slaže sa stajalištem prvostupanjskog suda kako predmet postupanja Agencije i privremenog rješenja od 15. lipnja 2015. nije bilo utvrđivanje povrede odredbi članka 34. Zakona o zaštiti osobnih podataka na koju povredu upire kažnjiva odredba iz članka 36. stavka 1. točke 10. cit. Zakona, već utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka iz članka 24. i 25. cit. Zakona, a koje nije sankcionirano kao prekršaj. Žaliteljica nadalje citira odredbu članka 32. cit. Zakona kojom su regulirane ovlasti i postupanja Agencije, te članak 34. cit. Zakona kojim je izrijekom regulirano postupanje Agencije za vrijeme provođenja nadzora uz navođenje kako su izrijekom navedene ovlasti i načini postupanja Agencije koja se utvrđuju rješenjem. S obzirom da je Agencija u provedenim nadzorima 6. ožujka i 9. rujna 2015., utvrdila određene nepravilnosti u obradi osobnih podataka B.Č. iz H., podrazumijeva se da je Agencija u skladu s člankom 34. cit. Zakona, a u vezi sa člancima 24. i 25. cit. Zakona, donijela rješenje kojim je utvrdila postojanje nepravilnosti i naložila poduzimanje određenih mjera zaštite njegovim osobnih podatka, tj. u konkretnom slučaju zabranjena je daljnja obrada osobnih podataka do utvrđivanja stvarnog potpisnika ugovora, odnosno postupila je upravo na način kako to propisuje citirani članak 34. Zbog navedenog, žaliteljica smatra kako su potpuno neutemeljene i proizvoljne tvrdnje i zaključci prvostupanjskog suda da prekršajne odredbe članka 36. cit. Zakona ne sadrže materijalne odredbe članka 24. i 25. cit. Zakona, budući iste nisu niti relevantne, jer predstavljaju samo pravnu osnovu za donošenje upravnog akta - rješenja, dok se izreka rješenja temelji na citiranoj odredbi članka 34., a što se pravnom logikom nadovezuje na kaznene odredbe iz članka 36. stavka 1. točke 10. i stavka 2. cit. Zakona. Žaliteljica ističe kako je prvostupanjski sud i u obrazloženju pobijane presude kronološki opisao slijed događanja, ali je pogrešno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo i donio pogrešan zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, odnosno da ponašanjem okrivljenika nije počinjen prekršaj iz članka 36. stavka 1. točke 10. i stavka 2. cit. Zakona.

 

U odnosu na odbačaj optužnog prijedloga protiv okrivljenih odgovornih osoba, jer uz optužni prijedlog nije bila dostavljena i pisanu obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, a koja se odnosi na navedene odgovorne osobe, niti je ona dostavljena na traženje suda, žaliteljica ističe kako je uz optužni prijedlog dostavljena obavijest o počinjenom prekršaju, te su u preambuli bile naznačene sve odgovorne osobe u pravnoj osobi protiv kojih će se pokrenuti prekršajni postupak, zbog čega ne nalazi utemeljenje za odbacivanje optužnog prijedloga u odnosu na okrivljene odgovorne osobe.

 

Zbog navedenog, žaliteljica predlaže usvojiti žalbene navode i ukinuti pobijanu presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Odlučujući o žalbi te ispitujući točku I/ pobijane presude u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13,157/13,110/15,70/17) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je utvrdio da je Prekršajni sud u Zagrebu donio pravilnu i zakonitu odluku kada je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenu pravnu osobu V. d.o.o. oslobodio od optužbe da bi počinila prekršaj iz članka 36. stavka 1. točke 10. Zakona o zaštiti osobnih podataka, uz obrazloženje kako ponašanje okrivljenika na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, nije prekršaj iz citirane odredbe.

 

Naime, u postupku je utvrđeno kako je B.Č. u sumnji u krađu identiteta, tj. krađu svojih osobnih podataka i to kod sklapanja ugovora s trgovačkim društvima V. d.o.o. i T. d.o.o., a s obzirom da je izgubio osobnu iskaznicu, Agenciji podnio zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka, te je Agencija na temelju odredbe članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka donijela privremeno rješenje od 15. lipnja 2015., Klasa: UP/041-02/15-01/48, URBROJ: 567-02/11-15-01, a u kojem je u točki 2. navedeno da je zabranjena okrivljenoj pravnoj osobi V. d.o.o. daljnja obrada osobnih podataka B.Č. u svrhu naplate dugovanja po „Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa“ u svrhu naplate potraživanja dospjelih troškova. U točki 4. cit. rješenja navedeno je da se isto donosi kao privremeno do utvrđivanja identiteta stvarnog potpisnika „Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa“ za telefonske brojeve ……… i ………. Citirano rješenje okrivljena pravna osoba primila je 17. lipnja 2015., ali po istom nije postupila, jer je 31. kolovoza 2015. javnom bilježniku podnesen prijedlog za ovrhu protiv B.Č. radi naplate iznosa od 3.729,12 kn i po kojem prijedlogu je javni bilježnik donio Rješenje o ovrsi.

 

Upravo iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nedvojbeno je utvrđeno kako je Agencija postupila u smislu odredbe članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka, a kojim je propisano da „Agencija za zaštitu osobnih podataka može, na traženje osobe koja je podnijela zahtjev za utvrđivanje povrede prava, privremeno rješenjem zabraniti obradu podataka na koje se zahtjev odnosi do pravomoćnog okončanja postupka“, a koji članak je i naveden u uvodu citiranog privremenog rješenja.

 

Nadalje, člankom 34. stavkom 1. cit. Zakona, propisano je da „ukoliko prilikom obavljanja nadzora utvrdi da su povrijeđene odredbe zakona kojima se uređuje obrada osobnih podataka, Agencija ima pravo upozoriti ili opomenuti voditelja zbirke osobnih podataka, primatelja i izvršitelja obrade na nezakonitost u obradi osobnih podataka te rješenjem (između ostalog) i privremeno zabraniti prikupljanje, obradu i korištenje osobnih podataka koji se prikupljaju, obrađuju ili koriste suprotno odredbama zakona“. Dakle, kako bi se moglo donijeti navedeno rješenje u smislu ovog članka, potrebno je utvrđenje od strane Agencije da su povrijeđene odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka.

 

Kako prilikom donošenja privremenog rješenja od strane Agencije nije niti mogla biti utvrđena povreda cit. Zakona, upravo je na temelju odredbe članka 25. cit. Zakona (a ne 34. stavka 1.) doneseno rješenje po zahtjevu B.Č., a kojim se zabranjuje okrivljenoj pravnoj osobi daljnja obrada njegovih osobnih podataka u svrhu naplate dugovanja po „Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa„ u svrhu naplate potraživanja dospjelih troškova, a sve to do utvrđivanja identiteta stvarnog potpisnika zbog sumnje u krađu identiteta B.Č.

 

Dakle, u ovom slučaju ne radi se o vrsti rješenja, a za čije nepoštivanje je propisana sankcija člankom 36. stavkom 1. točkom 10. Zakona o zaštiti osobnih podataka. Stoga, pogrešno smatra žaliteljica da se činjenični opis prekršaja iz optužnog prijedloga može podvesti pod navedenu kažnjivu odredbu, a kojom se kažnjava voditelj zbirke osobnih podataka, primatelj ili izvršitelj obrade koji ne postupi po naredbi ili zabrani Agencije (članak 34. stavak 1.). S obzirom da se činjenični opis prekršaja iz optužnog prijedloga ne može podvesti niti pod koju drugu odredbu cit. Zakona, to je pravilno prvostupanjski sud donio presudu na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona i okrivljenu pravnu osobu oslobodio od optužbe.

 

Iz navedenih razloga, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu pod točkom I/ potvrditi.

 

Rješavajući nadalje predmet, ovaj Sud je utvrdio da je pravilno i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je na temelju odredbe članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona, odbacio optužni prijedlog tužitelja protiv okrivljenih odgovornih osoba D.B.M., I.B., A.J.J. i J.D., zbog prekršaja iz članka 36. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka, s obrazloženjem da tužitelj nije udovoljio nalogu suda i ispravio nedostatak u optužnom prijedlogu na način kako je to od njega zatražio prvostupanjski sud, odnosno da nije uz optužni prijedlog dostavio i pisanu obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, a koja se odnosi na navedene odgovorne osobe.

 

Naime, iz stanja spisa proizlazi da obavijest o podnošenju predmetnog optužnog prijedloga od 9. rujna 2015. nije potpisana od strane okrivljenih odgovornih osoba, a koje su navedene u obavijesti, već samo od strane okrivljene pravne osobe. Kako tužitelj uz optužni prijedlog nije dostavio pisanu obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona vlastoručno potpisanu od strane počinitelja i to od navedenih odgovornih osoba, to je prvostupanjski sud 11. veljače 2016. dopisom zatražio od tužitelja da u roku od 8 dana po primitku poziva dostavi pisanu obavijest za okrivljene odgovorne osobe iz članka 109.a Prekršajnog zakona. S obzirom da tužitelj nije postupio prema traženju suda u ostavljenom roku, to je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona, odbacio optužni prijedlog tužitelja u odnosu na navedene okrivljene odgovorne osobe.

 

Ističe se kako je odredbom članka 109.a stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da prije podnošenja optužnog prijedloga nadležnom sudu ili drugom tijelu postupka protiv počinitelja prekršaja, osim u slučaju iz članka 134. stavka 1. do 3. i članka 136. ovoga Zakona, ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točka 1. do 3. ovoga Zakona, dužan je utvrditi točnu adresu prebivališta i boravišta počinitelja odnosno sjedišta počinitelja i uručiti mu pisanu obavijest na jeziku koji razumije, te je propisan sadržaj takve obavijesti, a stavkom 2. istog članka propisano je da se pisana obavijest iz stavka 1. ovog članka sačinjava u dva primjerka koju će vlastoručno potpisati počinitelj, čime potvrđuje njezin primitak, kao i ovlaštena službena osoba ovlaštenog tužitelja, te jedan primjerak obavijesti prilaže se uz optužni prijedlog, a drugi se uručuje počinitelju.

 

Kako tužitelj nije dostavio pisanu obavijest vlastoručno potpisanu od strane počinitelja odgovornih osoba, niti se radi o slučaju iz članka 109. stavka 3. Prekršajnog zakona, to je prvostupanjski sud pravilno odbacio optužni prijedlog tužitelja, sukladno citiranim odredbama Zakona. 

 

Naime, odredbom članka 109. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano je da ako počinitelj prilikom uručenja pisane obavijesti iz stavka 1. ovog članka odbije njezin primitak ili svojim potpisom potvrditi njezin primitak, ovlašteni tužitelj će postupiti na način propisan u zadnjoj rečenici članka 148. stavka 4. ovog Zakona čime se dostava smatra uredno obavljenom, te je odredbom članka 148. stavka 4. citiranog Zakona, zadnjom rečenicom, propisano da u slučaju dostave na mjestu počinjenja prekršaja, ako primatelj svojim potpisom odbije potvrditi prijam odluke ili drugog dopisa, postupit će se na način predviđen ovim stavkom (zabilježiti datum i sat i razlog odbijanja primitka), a odluka ili drugi dopis ostavit će se primatelju tako što će mu se na pogodan način učiniti dostupnim i to će se zabilježiti, čime se dostava smatra uredno obavljenom, pa stoga tužitelj u konkretnom slučaju nije postupio u skladu sa citiranim odredbama Zakona, s obzirom da iz priložene obavijesti nije razvidno da je tužitelj pokušao uručenje pisane obavijesti počiniteljima - odgovornim osobama, te da su počinitelji odbili potpisati pisanu obavijest, niti je tako zabilježeno na priloženoj pisanoj obavijesti.

 

Trebalo je stoga, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi odbačaj optužnog prijedloga iz točke II/ pobijane presude.

 

Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 18. listopada 2017.

 

              Zapisničarka:                                                                                    Predsjednik vijeća:

 

 

 

Odluka se dostavlja Prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.