Ustavni sud Republike Hrvatske

1487

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Branko Brkić, predsjednik ­Vijeća, te suci Andrej Abramović, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko i Goran Selanec, članovi Vijeća, u postupku koji su ustavnom tužbom pokrenuli Dragica Rogić, Mario Rogić i Marko Rogić, svi iz Zagreba, koje zastupa Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, na sjednici održanoj 29. svibnja 2024. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Gradski ured za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim tijelom pod oznakom klasa: UP/I-562-01/24-004/79, urbroj: 251-09-41/1-24-10 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 31. stavka 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) nalaže se Gradskom uredu za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba da odluku u tom predmetu donese u skladu sa stajalištem izraženim u odlukama Ustavnog suda broj: U-III-2666/2010 od 7. ožujka 2012., U-III-579/2017 od 4. listopada 2017., te odlukom i rješenjem broj: U-III-3512/2021 od 19. prosinca 2023.

IV. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), i to:

– Dragici Rogić iz Zagreba, Hribarov prilaz 4 u iznosu od 3.200,00 eura,

– Mariju Rogiću iz Zagreba, Gajeva 28 u iznosu od 3.200,00 eura i

– Marku Rogiću iz Zagreba, Bani 2 odvojak 3 u iznosu od 3.200,00 eura.

V. Naknada iz točke IV. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za njezinu isplatu.

VI. Odbija se zahtjev podnositelja za naknadu troška ustavnosudskog postupka.

VII. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Dragica Rogić, Mario Rogić i Marko Rogić, svi iz Zagreba (u daljnjem tekstu: podnositelji), koje zastupa Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, podnijeli su 18. travnja 2024. ustavnu tužbu na temelju članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), smatrajući da im je zbog dugotrajnosti postupka koji se vodi pred Gradskim uredom za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba pod oznakom klasa: UP/I-562-01/24-004/79, urbroj: 251-09-41/1-24-10, kao i u potpunosti ignoriranja tog tijela da postupi u skladu s nalogom iz točke IV. izreke odluke i rješenja Ustavnog suda broj: U-III-3512/2021 od 19. prosinca 2023. (www.usud.hr) grubo povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.

1.1. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljeno je očitovanje Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba klasa: UP/I-562-01/24-004/79, urbroj: 251-09-41/1-24-10 od 2. svibnja 2024.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI PREDMETA

A. POZADINA PREDMETA

2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: MORH), Personalna uprava izdala je na temelju članka 2. stavka 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine« broj 174/04., 2/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09. i 55/11.; u daljnjem tekstu: ZPHBDR) potvrdu klasa: 140-01/98-02/05, urbroj: 512-20-11-98-951 od 24. travnja 1998. iz koje je razvidno da je pok. Milan Rogić (prednik podnositelja) kao pripadnik oružanih snaga sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske od 10. studenoga 1992. do 8. kolovoza 1995. i tako stekao status hrvatskog branitelja.

Prijavom o stradavanju, izdanom od Specijalne postrojbe MORH-a klasa: 560-02/97-02/01, urbroj: 512-21-01-97-2280 od 13. listopada 1997., evidentirano je da je prednik podnositelja, kao vojnik, obnašajući vojnu dužnost na prvoj crti bojišnice (južno bojište) poginuo od neprijateljske protutenkovske mine 8. kolovoza 1995.

Personalna uprava MORH-a izdala je potvrdu klasa: 140-01/98-02/04, urbroj: 512-20-11-98-951 od 24. travnja 1998. iz koje proizlazi da je prednik podnositelja kao hrvatski branitelj po činu bio časnički namjesnik i da je s te osnove ostvarivao pravo na plaću.

2.1. Rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu broj: 27412 od 2. rujna 1998., tada mldb. podnositeljima ustavne tužbe Mariju Rogiću i Marku Rogiću, pozivom na ispunjene uvjete propisane člancima 48. – 58. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika (»Narodne novine« broj 53/91.) i člancima 4. i 5. Zakona o pravima hrvatskih branitelja (»Narodne novine« broj 2/94.), počevši od 1. siječnja 1997. priznato je pravo na obiteljsku mirovinu iza umrlog vojnog osiguranika – oca Milana Rogića.

Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu klasa: 140-03/06-02 OB: 03446857063, urbroj: 341-25-05/3-06-102654 od 19. prosinca 2006. podnositeljici ustavne tužbe Dragici Rogić, kao udovici smrtno stradalog hrvatskog branitelja Milana Rogića, pozivom na članke 24., 25. i 29. ZPHBDR-a priznato je pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. listopada 2006.

2.2. Zahtjevom za priznavanje prava na obiteljsku invalidninu iza pok. prednika, kao smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, podnositelji su se 2007. obratili Gradskom uredu za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Grada Zagreba. Rješenjem klasa: UP/I-564-01/07-37/67, urbroj: 251-11-31/100-07-6 K.T. od 10. prosinca 2007. (potvrđenim rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti klasa: UP/II-562-02/07-0104/110, urbroj: 519-04/2-1-08-4 od 11. siječnja 2008.) odbijen je zahtjev podnositelja, uz u bitnom utvrđenje da nemaju status članova obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (pok. Milana Rogića, supruga i oca).

2.3. Protiv navedenih upravnih akata podnositelji su podnijeli tužbu u upravnom sporu. Upravni sud Republike Hrvatske presudom broj: Us-1948/2008-6 od 21. siječnja 2010. odbio je tužbu podnositelja, prihvaćajući u cijelosti iskazana tumačenja prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog tijela.

2.4. U povodu navedene presude Upravnog suda podnositelji su se ustavnom tužbom obratili Ustavnom sudu. Odlukom broj: U-III-2666/2010 od 7. ožujka 2012. Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu podnositelja i predmet vratio Upravnom sudu na ponovni postupak. Pri tome je Ustavni sud naglasio da su nadležna upravna tijela odlučujući o zahtjevu podnositelja da im se kao članovima obitelji poginulog hrvatskog branitelja priznaju prava iz mirovinskog osiguranja (obiteljska mirovina), već utvrdila da su ispunjene pretpostavke propisane mjerodavnim člancima Zakona o pravima hrvatskih branitelja i ZPHBDR-a (v. t. 2.1. ove odluke).

U konkretno razmatranom predmetu, a u kojem su podnositelji s već priznatim statusom člana obitelji poginulog hrvatskog branitelja sada zatražili priznavanje dodatnog prava (prava na obiteljsku invalidninu) čije je izvorište isti navedeni status, Ustavni sud je ocijenio da je rješidbama nadležnih upravnih tijela i osporenom presudom Upravnog suda podnositeljima uskraćeno priznavanje dodatnog prava iz iste pravne osnove. Stoga je utvrdio da Upravni sud svoju presudu nije obrazložio na način koji bi otklonio svaku sumnju u arbitrarnost njegovog postupanja i odlučivanja, slijedom čega je podnositeljima bilo povrijeđeno pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava, te je uz ukidanje osporene presude predmet vratio Upravnom sudu na ponovni postupak.

B. PONOVLJENI POSTUPAK
(NAKON ODLUKE BROJ: U-III-2666/2010)

3. U ponovljenom postupku odlučivao je Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Presudom broj: Us-1948/2008-9 od 5. travnja 2012. poništio je rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske, Zagreb klasa: UP/II-562-02/07-0104/110, urbroj: 519-04/2-08-4, od 11. siječnja 2008. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, Sektora za branitelje, obitelj i rad, Odjela za branitelje, Odsjeka za upravi postupak, klasa: UP/I-564-01/07-37/67, urbroj: 251-11-31/100-07-6 K.T., od 10. prosinca 2007., te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje o zahtjevu podnositelja.

3.1. U ponovljenom prvostupanjskom postupku Gradski ured za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba rješenjem klasa: UP/I-564-01/12-037/48, urbroj: 251-11-21/1-12-4 od 6. srpnja 2012. ponovo je odbio zahtjev podnositelja.

U žalbenom dijelu postupka, rješenjem Ministarstva branitelja Republike Hrvatske klasa: UP/II-562-02/12-0004/330, urbroj: 519-04/1-4-1-12-4 od 22. listopada 2012. poništeno je prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak ali su podnositelji, nezadovoljni vraćanjem predmeta na ponovni prvostupanjski postupak, protiv tog rješenja podnijeli tužbu Upravnom sudu u Zagrebu.

3.2. Oslanjajući se na podatke razvidne iz spisa i u spis dostavljenu i priloženu dokumentaciju, Upravni sud u Zagrebu donio je presudu broj: UsI-3926/12-48 od 25. svibnja 2016. kojom je poništio prvostupanjsko rješenje i drugostupanjsko rješenje, utvrdio da su podnositelji stekli status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i da im se priznaje pravo na obiteljsku invalidninu, te naložio prvostupanjskom upravnom tijelu tuženika da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude donese rješenje o uspostavi isplate obiteljske invalidnine podnositeljima sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama.

3.3. U povodu žalbe Ministarstva branitelja Republike Hrvatske presudom Visokog upravnog suda broj: Usž-3431/16-2 od 18. studenoga 2016. poništena je presuda Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-3926/12-48 od 25. svibnja 2016., odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja i utvrđeno je da na snazi ostaje rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje klasa: UP/I-564-01/12-037/48, urbroj: 251-11-21/1-12-4 od 6. srpnja 2012., a kojim je u konačnici i odbijen zahtjev podnositelja za priznavanje statusa članova obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i s te osnove prava na obiteljsku invalidninu iza njegove smrti.

3.4. Protiv navedene presude Visokog upravnog suda podnositelji su Ustavnom sudu ponovno podnijeli ustavnu tužbu, a o kojoj je Ustavni sud donio odluku broj: U-III-579/2017 od 4. listopada 2017. Ponovo je usvojio ustavnu tužbu, ukinuo osporenu presudu Visokog upravnog suda i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak, ponavljajući iznova u bitnom svoje stajalište izneseno u odluci broj: U-III-2666/2010 od 7. ožujka 2012.

C. PONOVLJENI POSTUPAK
(NAKON ODLUKE BROJ: U-III-579/2017)

4. U drugi put ponovljenom upravnosudskom postupku Visoki upravni sud donio je presudu broj: Usž-3150/17-6 od 26. travnja 2018. kojom je poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-3926/12-48 od 25. svibnja 2016. i rješenje Ministarstva branitelja Republike Hrvatske klasa: UP/II-562-02/12-0004/330, urbroj: 519-04/1-4-1-12-4 od 22. listopada 2012. i predmet vratio tuženom tijelu na ponovno odlučivanje u žalbenom postupku, o žalbi koju su podnositelji izjavili u povodu rješenja Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba rješenjem klasa: UP/I-564-01/12-037/48, urbroj: 251-11-21/1-12-4 od 6. srpnja 2012.

Rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja klasa: UP/II-562-02/18-10/72, urbroj: 522-05/1-1-2-18-14 od 19. rujna 2019. odbijena je žalba podnositelja i ponovno potvrđeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje, Zagreb klasa: UP/I-564-01/12-037/48, urbroj: 251-11-21/1-12-4 od 6. srpnja 2012.

4.1. Novom tužbom u upravnom sporu podnositelji su se obratili Upravnom sudu u Zagrebu. Zatražili su poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja klasa: UP/II-562-02/18-10/72, urbroj: 522-05/1-1-2-18-14 od 19. rujna 2019. Upravni sud u Zagrebu presudom broj: 18 Usl-3436/19-10 od 10. rujna 2020. još jednom odbio je tužbu ponavljajući u obrazloženju da potvrde na koje se pozivaju podnositelji: potvrde Personalne uprave MORH-a, klasa: 140-01/98-02/04, urbroj: 512-20-11-98-951 od 24. travnja 1998. i prijavu stradavanja Specijalne postrojbe MORH-a, klasa: 560-02/97-02/01, urbroj: 512-21-01-97-2280 od 13. listopada 1997. nemaju uporišta u službenim evidencijama.

O žalbi koju su podnositelji podnijeli u povodu navedene presude Upravnog suda u Zagrebu, odlučio je Visoki upravni sud presudom broj: Usž-4139/20-3 od 30. ožujka 2021. Žalbu podnositelja ocijenio je neosnovanom iznoseći i tumačenje da okolnost što je status podnositelja kao članova obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata već razmatrana u svjetlu zakonskih odredbi u postupku priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, ne može biti od utjecaja na iskazanu ocjenu o neosnovanosti njihovog traženja priznanja (dodatnog) prava (iz iste statusne osnove) na obiteljsku invalidninu prema odredbama ZPHBDR-a.

4.2. Tražeći zaštitu svojih ustavnih prava podnositelji su se po treći put obratili tužbom Ustavnom sudu. Odlukom i rješenjem broj: U-III-3512/2021 od 19. prosinca 2023. Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu podnositelja, ukinuo osporene presude Visokog upravnog suda i Upravnog suda u Zagrebu, kao i rješenja nižestupanjskih upravnih tijela, te predmet vratio Gradskom uredu za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba na ponovni postupak, odnosno iznova odlučivanje o zahtjevu kojeg su podnositelji još 2007. podnijeli za priznavanje prava na obiteljsku invalidninu iza pok. prednika, kao smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

U točki IV. izreke navedene odluke Ustavni sud je, pozivajući se na članak 31. stavak 5. Ustavnog zakona, tom tijelu naložio da se u roku od tri (3) mjeseca od dana donošenja odluke o zahtjevu podnositelja odluči u svjetlu izraženih pravnih stajališta, na način koji će primjenu mjerodavnog propisa uskladiti sa zahtjevima koji proizlaze iz načela vladavine prava, pravne sigurnosti i pravičnog suđenja.

D. PONOVLJENI POSTUPAK
(NAKON ODLUKE I RJEŠENJA BROJ: U-III-3512/2021)

5. Po proteku roka određenog u točki IV. izreke odluke i rješenja Ustavnog suda broj: U-III-3512/2021 od 19. prosinca 2023., u ponovljenom postupku prvostupanjsko upravno tijelo još uvijek nije odlučilo o zahtjevu podnositelja, odnosno postupak pred prvostupanjskim tijelom je još uvijek u tijeku.

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

6. U ustavnoj tužbi od 18. travnja 2024. podnositelji prigovaraju da upravno tijelo nadležno u prvostupanjskom postupku nije postupilo u skladu s nalogom Ustavnog suda, zbog čega smatraju da je »došlo do teškog kršenja čl. 14. st. 2. Ustava RH, odnosno nejednakosti pred zakonom«. Iscrpno ponavljaju kronologiju dosadašnjeg postupanja u povodu podnesenog zahtjeva za ostvarivanje prava na obiteljsku invalidninu kao članova obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (pok. Milana Rogića, supruga i oca).

Od Ustavnog suda traže usvajanje ustavne tužbe, određivanje naknade štete »zbog povrede prava osobnosti« od 10.000 eura, nadoknadu troška sastava ustavne tužbe (u iznosu od 2.600 eura), te da se o »ovom postupanju obavijesti Vlada Republike Hrvatske i javnost« i da se »pokrenu kazneni postupci protiv odgovornih osoba... i o tome obavijeste čelnici Grada Zagreba i Ministarstva hrvatskih branitelja«.

6.1. Polazeći od toga da je Ustavni sud gospodar pravne kvalifikacije prigovora navedenih u ustavnoj tužbi, kao i od uvodnog pozivanja podnositelja na članak 63. stavak 1. Ustavnog zakona i s tim u vezi utvrđenja da je u slučaju podnositelja bilo višekratnog ponavljanja upravnog i upravnosudskog postupka (v. t. 3. – 5. ove odluke), Ustavni sud je ustavnu tužbu podnositelja u dijelu prigovora o nepostupanju nadležnih upravnih i upravnosudskih tijela u smislu iskazanih stajališta Ustavnog suda, razmotrio s aspekta povrede prava na razumnu duljinu vođenja postupka i s te osnove eventualno počinjene povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

IV. MJERODAVNO PRAVO

7. Mjerodavno pravo navedeno je u odluci Ustavnog suda broj: U-IIIA-3889/2013 od 8. prosinca 2016. (www.usud.hr).

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

A. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE

8. U odluci broj: U-IIIA-4885/2005 od 20. srpnja 2007. (»Narodne novine« broj 67/07.) Ustavni sud zauzeo je stajalište da u situacijama opetovanog ponavljanja upravnih postupaka zbog poništenja upravnih akata i vraćanja predmeta na ponovni upravni i upravnosudski postupak, razumno je i opravdano sagledavati ukupno trajanje upravnih i upravnosudskih postupaka zajedno, i na toj osnovi prosuđivati eventualnu povredu ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava. Zaključio je da u takvoj situaciji ni žalba ni tužba zbog šutnje uprave nisu djelotvorna pravna sredstva za ubrzanje postupka. Stoga je ustavnu tužbu proglasio dopuštenom te je razmotrio njezinu osnovanost s aspekta prava na suđenje u razumnom roku.

8.1. U odluci broj: U-IIIA-2199/2020 od 10. lipnja 2020. Ustavni sud primijenio je to stajalište i na situaciju u kojoj je do ukidanja upravnog akta i ponavljanja postupka došlo na temelju odluke Ustavnog suda. Vraćajući se na okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud ne vidi razloge za odstupanje od svog stajališta iskazanog u navedenoj odluci.

Stoga smatra da je ustavna tužba podnositelja zbog povrede prava na razumnu duljinu postupka dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.

B. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE

9. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenost predmeta, ponašanje podnositelja i nadležnih tijela, te važnost predmeta za podnositelja.

1) Duljina upravnog i sudskog postupka

9.1. U konkretnom predmetu došlo je više puta do ponavljanja upravnog postupka i upravnosudskog postupka zbog ukidanja rješenja upravnih tijela i presuda upravnih sudova u ustavnosudskim postupcima koji su se vodili pred Ustavnim sudom pod brojevima U-III-2666/2010 i U-III-579/2017.

U povodu posljednje odluke i rješenja Ustavnog suda broj: ­U-III-3512/2021 od 19. prosinca 2023. predmet je vraćen na ponovni postupak Gradskom uredu za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba, uz istovremeno određivanje i nalaganje nadležnom upravnom tijelu da u roku od 3 (tri) mjeseca od dana donošenja odluke i rješenja Ustavnog suda o zahtjevu podnositelja odluči u svjetlu izraženih pravnih stajališta iz svih gore navedenih, ranije donesenih odluka Ustavnog suda u predmetima iste činjenične i pravne problematike.

Nadležno upravno tijelo nije ispoštovalo utvrđeni rok, a o razlozima nedonošenja odluke u datom roku izvijestilo je Ustavni sud očitovanjem klasa: UP/I-562-01/24-004/79, urbroj: 251-09-41/1-24-10 od 2. svibnja 2024.

9.2. Pravno relevantno razdoblje koje treba razmotriti u konkretnom slučaju započelo je 10. prosinca 2007. kada je prvim rješenjem donesenim u upravnom postupku odbijen zahtjev podnositelja za priznavanje prava na obiteljsku invalidninu iza pok. prednika, kao smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i kada su podnositelji podnijeli žalbu protiv tog rješenja, jer je tada nastao »spor« u smislu članka 29. stavka 1. Ustava.

Pravno relevantno razdoblje traje još uvijek, jer sve do donošenja ove odluke Ustavnog suda Gradski ured za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba nije postupio u smislu točke IV. izreke odluke i rješenja Ustavnog suda broj: U-III-3512/2021 od 19. prosinca 2023. Dakle, u trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi postupak se u ovoj upravnoj stvari vodi pred nadležnim prvostupanjskim upravnim tijelom, a u povodu navedene odluke i rješenja Ustavnog suda.

9.3. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da postupak u pravno relevantnom razdoblju traje ukupno 16 (šesnaest) godina, 5 (pet) mjeseci i 20 (dvadeset) dana.

2) Složenost upravnog predmeta

10. Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju riječ o djelomično složenom predmetu.

3) Postupanje nadležnih upravnih tijela i upravnih sudova

11. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodi već treći put. To stoga što je Ustavni sud dva puta ukidao upravne akte jer upravna ­tijela i upravni sudovi nisu poštovali pravna shvaćanja Ustavnog suda izražena u odluci broj: U-III-2666/2010 od 7. ožujka 2012. a koja su ponovljena i u odluci broj: U-III-579/2017 od 4. listopada 2017.

11.1. U konačnici Ustavni sud je odlukom i rješenjem broj: ­U-III-3512/2021 od 19. prosinca 2023. po treći put ukinuo osporene presude upravnih sudova i rješenja nadležnih nižestupanjskih tijela, te predmet vratio u ponavljanje prvostupanjskog upravnog postupka, međutim i u tom po treći put ponavljanom upravnom prvostupanjskom postupku (i unatoč nalogu i roku određenom od Ustavnog suda) još uvijek nije odlučeno o zahtjevu podnositelja.

4) Ponašanje podnositelja ustavne tužbe

12. Podnositelji nisu pridonijeli duljini trajanja predmetnog upravnog i upravnosudskog postupka.

C. ZAKLJUČAK

13. Ustavni sud, prije svega, utvrđuje da u svim do sada ponovljenim upravnim i upravnosudskim postupcima, nadležna upravna tijela i upravni sudovi ustrajno donose rješenja i presude sa iskazanim stajalištima iz kojih je razvidno da ne poštuju stajališta Ustavnog suda zauzeta (i obrazložena) u odlukama broj: U-III-2666/2010 od 7. ožujka 2012. i broj: U-III-579/2017 od 4. listopada 2017., te osobito u odluci i rješenju broj: U-III-3512/2021 od 19. prosinca 2023.

Time grubo povrjeđuju obvezu nametnutu člancima 31. stavkom 2. i 77. stavkom 2. Ustavnog zakona, jer odredbe propisuju da su sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna u okviru svog ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda te pri donošenju novog akta poštovati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom se akt ukida.

13.1. Postupanjem nadležnih upravnih tijela i upravnih sudova ne samo da je došlo do kršenja načela vladavine prava i pravne sigurnosti, temeljnih vrijednosti svakog demokratskog društva, već je došlo i do toga da se postupak koji je pokrenut prije gotovo 16 (šesnaest) godina u smislu odluke i rješenja Ustavnog suda broj: U-III-3512/2021 od 19. prosinca 2023. vratio na sam početak ponovnog odlučivanja o zahtjevu kojeg su podnositelji još 2007. podnijeli za priznavanje prava na obiteljsku invalidninu iza pok. prednika, kao smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

13.2. Imajući na umu sve navedeno, kao i činjenicu da se radi o pitanju koje je za podnositelje od osobitog značaja (pravo na obiteljsku invalidninu kao članovima domaćinstva smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata), a koji nikako nisu pridonijeli da se o njihovom pravu nije odlučilo već više od 16 (šesnaest) godina nakon što su podnijeli zahtjev za priznanje tog prava, Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu postupka, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

D. IZREKA ODLUKE I NALOG

14. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana na temelju članka 63. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama I. – V. izreke.

14.1. Visinu naknade, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

14.2. Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je Gradski ured za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumu donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

15. U odnosu na zatraženi trošak ustavne tužbe, Ustavni sud ističe da u skladu s člankom 23. Ustavnog zakona svaki sudionik snosi svoje troškove, ako Ustavni sud ne odluči drukčije. Ustavna tužba podnositelja razmotrena je zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Slijedom činjenice da podnositelji svoj zahtjev za naknadu troškova sastavljanja ustavne tužbe nisu obrazložili (potkrijepili) odgovarajućom dokumentacijom, Ustavni sud u konkretnom slučaju nije utvrdio razloge za drukčije odlučivanje o tom zahtjevu podnositelja od onog kako je navedeno u točki VI. izreke.

16. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka VII. izreke).

Broj: U-IIIA-1870/2024
Zagreb, 29. svibnja 2024.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Branko Brkić, v. r.