Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 780/11-2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja te Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu, protiv tuženika E.-P. d.o.o. iz R., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J.1 & J.2 iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3515/08-2 od 6. listopada 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-5043/07-11 od 6. svibnja 2008., u sjednici održanoj

20. svibnja 2014.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 197.700,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 19. srpnja 2007. do isplate i naknadom parničnog troška od 7.500,00 kn - dok je „za više zatraženi parnični trošak“ zahtjev tužiteljice odbijen.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tuženika je da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije.

 

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

 

Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim i ničime proturječnim razlozima - iz kojih se može provjeriti, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Navodi kojima tuženik izražava nezadovoljstvo ocjenom provedenih dokaza i (time) dovodi u pitanje postojanje uvjeta za donošenje osporene presude te tvrdi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je „devastirana površina zatrpana do mjere od 2/3 dijela“ i šteta u tome dijelu otklonjena restitucijom (vraćanjem 2/3 dijela iskopa) - ali i količinu „navodno eksploatiranog rudnog bogatstva“ i površinu iskopa, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoju ocjenu o relevantnosti pojedinih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te sugerira prihvaćanje činjeničnog utvrđenja kojeg on nalazi ispravnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

 

Valja kod toga imati na umu:

 

- da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano i za prvostupanjski sud, kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti i koje će činjenice uzeti odlučnim (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što (u svezi takvog postupanja) revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u osporenoj presudi (obzirom drži da je trebalo prihvatiti samo ono što on nalazi istinitim i drugačije tumačiti utvrđene činjenice glede površine iskopa i količine eksploatiranog materijala te stanja nekretnine s koje je eksploatacija vršena), nižestupanjski sudovi nisu počinili niti jednu postupovnu povredu,

 

- da dokaz u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora, pa to mogu biti isprave i iskazi svjedoka, tako da okolnost što su nižestupanjske presude utemeljene i na ispravama na koje se tužiteljica pozvala (na zapisniku Državnog inspektorata Područnog ureda R. te zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru i elaboratu kojeg je izradio G. d.d. O.) i iskazu saslušanog svjedoka V. P., državnog rudarskog inspektora, ne oduzima tim presudama vrijednost valjanih i zakonitih,

 

- da je tuženiku omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana prilika da predloži dokaze i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluje u njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćena njegova ocjena provedenih dokaza i što je time nezadovoljan - iako nije predlagao i druge dokaze (pa niti za tvrdnju iz revizije - da je dijelom sanirao tužiteljici nastalu štetu i otklonio je restitucijom, a koju tvrdnju nižestupanjski sudovi nisu imali razloga prihvatiti istinitom samo osnovom navoda svjedoka da je naknadnim očevidom utvrdio „…da je devastirani prostor bio u 2/3 dijela zatrpan…“, i to ne onim što bi moglo biti relevantno: tehničko građevnim kamenom - već „jalovinom“), odnosno na svojoj pasivnosti u predlaganju dokaza kojima bi opravdao (dokazao) ono što on tvrdi - a što bi bilo različito od onog što proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka i isprava na koje se tužiteljica pozvala, nije mogao i ne može u postupku ostvariti povoljniju poziciju i uvjetovati donošenje odluke koju i pored te pasivnosti sugerira prihvatiti: o povredi počinjenoj po sudu i odbijanju tužbenog zahtjeva.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika isplatiti tužiteljici 197.700,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Tužiteljica drži da joj utuženi iznos pripada na temelju činjenice što je tuženik bespravno (bez potrebnog odobrenja za izvođenje rudarskih radova i izvan polja za eksploataciju) eksploatirao tehnički građevni kamen.

 

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da je 18. srpnja 2007. na lokalitetu radne zone K. …, na nekretnini k.č.br. 2665 iz z.k.ul. 290 k.o. K. - u vlasništvu I. z. d.d. B., tuženik izvodio rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena iz ležišta te istu oplemenjivao (drobio) mobilnim drobiličnim postrojenjem,

 

- da je tuženik istaknute radove vršio bez rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova i izvan granice eksploatacijskog polja, te njima eksploatirao (na površini eksploatiranog područja od 3.295 m2, uz dubinu iskopa od 2 m) i oplemenio 6.590 m3 mineralne sirovine tehničko građevnog kamena, a sve u cilju njegovog gospodarskog korištenja,

 

- da je prosječna cijena tehničko građevnog kamena 30,00 kn po m3, tako da vrijednost po tuženiku izvađene mineralne sirovine iznosi 197.700,00 kn.

 

Na temelju navedenih utvrđenja, koja se u revizijskom stupnju ne mogu preispitivati (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), drugostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio te time pravilno odlučio o zahtjevu tužiteljice - iako je pritom pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmet spora valja raspraviti prema:

 

I./ Zakonu o rudarstvu ("Narodne novine", broj 27/91, 26/93, 92/94, 35/95 - pročišćeni tekst, 114/01, 190/03 - pročišćeni tekst i 100/04 - dalje: ZR-a), i to:

 

- odredbama čl. 1., prema kojima: (stavak 1.) „Rudno blago je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu i iskorištava se pod uvjetima i na način koji su propisani ovim Zakonom.“, i (stavak 2.) „Rudno blago je u vlasništvu Republike Hrvatske.“,

 

- odredbi čl. 2., prema kojoj se rudnim blagom smatraju „sve organske i neorganske mineralne sirovine koje se nalaze u čvrstom, tekućem ili plinovitom stanju u prvobitnom ležištu, u nanosima, jalovištima, talioničkim troskama ili prirodnim rastopinama (u daljnjem tekstu: mineralne sirovine)“,

 

- odredbi čl. 3., prema kojoj „Mineralnim sirovinama, prema ovom Zakonu, smatraju se…“ (toč. 7.) „tehničko-građevni kamen, građevni pijesak i šljunak te ciglarska glina.“,

 

- odredbama čl. 10. prema kojima: (stavak 1.) „Pravo na istraživanje ili eksploataciju mineralnih sirovina na određenom području trgovačko društvo i obrtnik ostvaruju na osnovi odobrenja ili rudarske koncesije tijela državne uprave nadležnog za poslove rudarstva.“, (stavak 2.) „Odobrenje ili rudarska koncesija iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se bez suglasnosti tijela državne uprave koji ih je izdao prenositi na drugu fizičku ili pravnu osobu i ne mogu biti predmetom stečajnog postupka.“,

 

- odredbama čl. 30. prema kojima: (stavak 1.) „Za eksploataciju mineralnih sirovina potrebno je ishoditi: 1. odobrenje za eksploatacijsko polje, 2. rudarsku koncesiju za izvođenje rudarskih radova, 3. građevinsku dozvolu za građenje rudarskih objekata i postrojenja, 4. dozvolu za upotrebu rudarskih objekata i postrojenja s propisanom elektronskom kolnom vagom.“,  (stavak 2.) „O rudarskoj koncesiji iz stavka 1. točke 2. ovoga članka tijelo državne uprave koje dodjeljuje rudarsku koncesiju sklapa ugovor o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina s podnositeljem zahtjeva.“, (stavak 3.) „Koncesijom za eksploataciju mineralnih sirovina stječe se pravo izvođenja rudarskih radova u cilju gospodarskog korištenja mineralnih sirovina.“,

 

II./ Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZO-a), i to:

 

- odredbi čl. 1045. stavak 1., prema kojoj: „Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.“,

 

- odredbi čl.1046., prema kojoj: „Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).“

 

Budući da je postupcima tuženika, rudarskim radovima na eksploataciji tehničko-građevnog kamena iz ležišta - i prisvajanjem te mineralne sirovine, umanjena imovina tužiteljice kao (prema odredbi čl. 1. st. 2. ZR-a) vlasnice sirovine, ovdje valja prihvatiti (u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a) da je tim postupcima tužiteljici prouzrokovana šteta, a kako su ti postupci protupravni - jer su po tuženiku poduzeti protivno odredbama čl. 10. st. 1. i čl. 30. st. 1. i 3. ZR-a (bez odobrenja za eksploatacijsko polje i rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova), pravilno je za zaključiti da postoje i sve opće pretpostavke odgovornosti tuženika za tu štetu (subjekt obveznog odnosa odgovornosti za štetu; štetna radnja; protupravnost štetne radnje; te uzročna veza između štetne radnje i štete) - i (time) da je tuženik sada u obvezi (prema odredbi čl. 1045. stavak 1. ZOO-a) ovu tužiteljici i naknaditi: u utuženom ali i utvrđenom i nižestupanjskim presudama dosuđenom iznosu - u visini prosječne cijene oduzetog tehničko građevnog kamena.

 

Nižestupanjski sudovi su o zahtjevu tužiteljice odlučili primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a i na temelju instituta stjecanja bez osnove, dakle uz pogrešnu primjenu materijalnog prava - ali je (obzirom da je riječ o situaciji iz odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a) i uz pravilnu primjenu materijalnog prava (prema izloženom shvaćanju revizijskog suda: na temelju instituta naknade štete) trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

Stoga, a obzirom da iz svega izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

U Zagrebu, 20. svibnja 2014.