Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 776/11-2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Belom Manastiru, protiv tuženika S. D. iz E., koju zastupa punomoćnica A. K.-K., odvjetnica u O., i J. D. iz O., koga zastupa punomoćnik R. A., odvjetnik u O., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tuženika J. D. protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3973/10-2 od 17. veljače 2011., kojom je u pobijanom dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-311/09-16 od 26. listopada 2010., u sjednici održanoj dana

1. srpnja 2014.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

 

Revizija tuženika J. D. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"1. Darovni ugovor od 25. ožujka 2008. godine, kojim je I-tuženica S. D. iz E., daruje u cijelosti II-tuženiku J. D. iz O., nekretnine upisane u zk.ul.br. 211 za k.o. P., gubi pravni učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj - Ministarstvo financija, Porezna uprava, u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje novčane tražbine tužiteljice u iznosu od 279.665,60 kuna (dvjesto sedamdeset devet tisuća šesto šezdeset pet kuna i šezdeset lipa) sa zateznom kamatom koja teče od 13. veljače 2009. godine do isplate.

 

2. Drugo tuženik je dužan dopustiti tužiteljici da svoje potraživanje namiri prodajom nekretnina navedenih u točki 1. izreke ove presude, u roku od 15 dana.

 

3. Nalaže se tuženicima da solidarno tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 15.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

4. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva da Darovni ugovor gubi učinak prema tužiteljici za daljnji iznos od 36,00 kuna."

 

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice S. D. i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u toč. 1. do 3. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik J. D. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu ukidanjem prvostupanjske presude i vraćanjem  predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačenjem prvostupanjske presude i odbijanjem tužbenog zahtjeva.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora je pobijanje pravne radnje tuženice S. D., koja je kao dužnica, darovnim ugovorom od 25. ožujka 2008. raspolagala svojom imovinom na štetu tužiteljice, kao vjerovnice.

 

Utvrdivši u bitnom da je tuženica darovnim ugovorom od 25. ožujka 2008. darovala tuženiku svoje nekretnine upisane u z. k. ul. broj 211. k.o. P., da je u vrijeme darovanja bila dospjela za isplatu tražbina tužiteljice na ime poreza u iznosu od 279.665,60 kn te da tuženica nakon darovanja više nema imovine iz koje bi se tužiteljica mogla namiriti, prvostupanjski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08- dalje: ZOO) te je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio utvrđenje i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik sadržajno temelji na postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP,  postojanje koje povrede posebno ne obrazlaže.

 

Stoga, ispitujući reviziju u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, te pazeći na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Pretežni revizijski razlozi svode se na tvrdnju o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te posljedično tome pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, smatra revident da nižestupanjski sudovi nisu dovoljno raspravili pravnu prirodu navedenog ugovora, budući da je sporni ugovor prividan ugovor koji u sebi prikriva ugovor o doživotnom uzdržavanju, budući da revident godinama uzdržava i ubuduće će uzdržavati tuženicu S. D., kao bolesnu osobu bez prihoda, nesposobnu za privređivanje.

 

Tvrdnje revidenta su neodlučne.

 

U ovom stadiju postupka nesporno je sklapanje ugovora, te da tuženica S. D. više nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužiteljice. Obzirom na revizijske navode sporno je je li sporni ugovor ugovor o doživotnom uzdržavanju, dakle naplatni pravni posao, ili je riječ o ugovoru o darovanju, kao besplatnom raspolaganju.

 

Prema odredbi čl. 67. st. 1. ZOO naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako trećoj osobi s kojom ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno (st. 2.). Kod besplatnih raspolaganja i njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato (st. 3.).

 

Tuženici tijekom postupka nisu dokazivali da tuženiku J. D. nije bilo poznato da S. D. poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužiteljici (čl. 67. st. 2. ZOO).

 

Dakle, potpuno je neodlučno predstavlja li sporni ugovor ugovor o doživotnom uzdržavanju, kao naplatni pravni posao, ili ugovor o darovanju, budući da tuženici nisu u smislu odredbe čl. 67. st. 2. ZOO, oborili presumpciju o tome da je J. D. bilo poznato ili moglo biti poznato da dužnica S. D. poduzetim raspolaganjem tužiteljici, kao vjerovnici, nanosi štetu.

 

Na utvrđeno stanje pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 66. te čl. 67. ZOO, kada su ocijenili da su ispunjenje pretpostavke za pobijanje pravne radnje tuženice S. D. te kada su djelomično tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim.

Stoga nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, budući da nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu, 1. srpnja 2014.