NEIMOVINSKA ŠTETA – POVREDA PRAVA OSOBNOSTI  

 Pravne osnove naknade neimovinske štete 

 (Čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, br. 35/05) 

 Posljedica povrede prava osobnosti je neimovinska šteta, zbog čega povreda prava osobnosti predstavlja pravnu osnovu naknade neimovinske štete, time da pravne osnove propisane ranijim Zakonom o obveznim odnosima sada predstavljaju samo kriterije, mjerila, odnosno kvalifikatorne okolnosti na temelju kojih sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja određuje visinu naknade.  

 „Tuženika valja upozoriti da je važećim Zakonom o obveznim odnosima prihvaćena objektivna koncepcija neimovinske štete kao povrede prava osobnosti. Naime, odredbom čl. 1046. ZOO-a određeno je da štetu predstavlja, između ostalog i povreda prava osobnosti i to neimovinsku štetu, a u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime i dr. Posljedica povrede prava osobnosti je, dakle, neimovinska šteta, pa povreda prava osobnosti predstavlja pravnu osnovu naknade neimovinske štete. Međutim, svaka povreda prava osobnosti ne daje pravo na isplatu pravične novčane naknade, jer je odredbom čl. 1100. ZOO određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredba čl. 200. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima određivala je pravno priznate oblike naknade nematerijalne (neimovinske štete), koje pravne osnove po sada važećem zakonu u potpunosti gube dosadašnji pravni značaj, jer predstavljaju samo kriterije, mjerila, odnosno kvalifikatorne okolnosti na temelju kojih sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu naknade (čl. 1100. ZOO). Kako, dakle, pravno priznati oblici, odnosno pravne osnove naknade neimovinske štete po ranije važećem zakonu, po sada važećem zakonu predstavljaju samo kriterije, odnosno mjerila koja utječu na visinu pravične novčane naknade u svakom konkretnom slučaju, to okolnost da prvostupanjski sud u odnosu na pojedini kriterij, odnosno kvalifikatornu okolnost nije naveo određene novčane iznose, ne predstavlja nedostatak presude zbog kojeg se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude detaljno naveo sve okolnosti koje je uzeo u obzir pri dosuđenu pravične naknade, pa presuda sadrži razloge u odnosu na sve odlučne činjenice od kojih zavisi dosuđenje naknade neimovinske štete.“  

Županijski sud u Varaždinu, Gž-1233/08-2 od 17.XI.2008.