UGOVOR O DODJELI STIPENDIJE  

 Raskid Ugovora o dodjeli stipendije 

 (Čl. 212. Zakona o obveznim odnosima –„Narodne novine“, br. 35/05 i 41/08) 

Tuženik nije ovlašten otkazati Ugovor o dodjeli stipendije zbog nepovoljne poslovne situacije, ukoliko su razlozi na koje se poziva bili predvidljivi u vrijeme sklapanja ugovora, tim više što takav ugovor ne predstavlja trajni obvezni odnos, zbog čega isti ne može prestati otkazom u smislu odredbe čl. 212. Zakona o obveznim odnosima, već je tuženik bio ovlašten zahtijevati da se Ugovor izmijeni, odnosno raskine temeljem odredbe čl. 369. st. 2. ZOO-a. 

„Pobijanom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da nije prestao obvezno-pravni odnos između tužitelja i tuženika, koji pravni odnos je nastao sklapanjem Ugovora o dodjeli stipendije za izvrsna postignuća u znanju od 26. travnja 2007. godine. Udovoljivši tužbenom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud svoje stajalište o osnovanosti zahtjeva tužitelja temelji na sljedećim činjeničnim utvrđenjima: - da je 26. travnja 2007. g. između stranaka sklopljen Ugovor o dodjeli stipendije za izvrsna postignuća u znanju, - da se navedenim Ugovorom tuženik obvezao isplaćivati tužitelju stipendiju u mjesečnom iznosu od 4.000,00 kn i to tijekom cijelog trajanja studija, a najduže do isteka ukupno 6 mjeseci apsolventskog staža, - da je tuženik isplaćivao stipendiju tužitelju počevši od 01. listopada 2006.g., - da se tužitelj navedenim ugovorom obvezao stupiti u radni odnos kod tuženika, a u protivnom da je dužan vratiti primljenu stipendiju, -da je tuženik svoju ugovornu obvezu ispunjavao do zaključno 01. studenog 2007.g., - da je dopisom od 05. veljače 2008. tuženik otkazao navedeni ugovor tužitelju zbog nepovoljne poslovne situacije, - da iz iskaza direktora tuženika proizlazi da je u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora tuženik bio u „određenim materijalnim i gospodarskim poteškoćama“. Obzirom na gore navedena činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da sklopljeni Ugovor između stranaka ne predstavlja trajni obvezni odnos, zbog čega niti ne može prestati otkazom u smislu odredbe čl. 212. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), jer je trajanje ugovornog odnosa između stranaka određeno, pa niti otkaz Ugovora kojeg je tuženik uputio tužitelju nema pravni učinak, smatrajući ujedno da su razlozi na koje se tuženik poziva bili predvidljivi u vrijeme sklapanja ugovora, imajući u vidu preuzete financijske obveze tuženika iz ranijeg razdoblja, slijedom čega prvostupanjski sud smatra da se ne može govoriti o promijenjenim okolnostima, odnosno o okolnostima koje nije bilo moguće predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, zbog čega tuženik nije niti mogao jednostrano raskinuti ugovor, već jedino zahtijevati da se Ugovor izmijeni, a eventualno i raskine, sukladno odredbi čl. 369. st. 2. ZOO, zaključujući da je tuženik protuzakonito prestao izvršavati svoje ugovorne obveze, pa je udovoljio u cijelosti tužbenom zahtjevu tužitelja, kako u odnosu na isplatu dospjelih iznosa stipendije, tako i u odnosu na isplatu nedospjelih iznosa, temeljem odredbe čl. 186.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08; dalje: ZPP). Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao i njegovo stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud a njihova pravilnost nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima tuženika. Ukoliko je zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ta ugovorna strana prema odredbi čl. 369. st. 1. ZOO, može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine, time da izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati. Međutim, raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti u smislu odredbe čl. 369. st. 1. ZOO, može se zahtijevati samo konstitutivnom presudom kojom se odlučuje o raskidu tog pravnog odnosa, zbog čega jednostrani raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti nema nikakav pravni učinak. Kako iz sadržaja spisa proizlazi da tuženik nije sudskim putem zahtijevao raskid Ugovora sklopljenog s tužiteljem, zbog promijenjenih okolnosti, to činjenice na koje tuženik ukazuje u žalbi nemaju nikakvog utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, jer Ugovor sklopljen između stranaka 26. travnja 2007. g. nije prestao niti na jedan od zakonom predviđenih načina, pa je već prema općem načelu iz čl. 9. ZOO tuženik dužan ispuniti svoju ugovornu obvezu, slijedom čega je prvostupanjski sud osnovano udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, obvezavši tuženika na ispunjenje preuzete ugovorne obveze.“  

Županijski sud u Varaždinu, Gž-1597/08-2 od 22.XII.2008.