Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Sudska praksa i pravna mišljenja 
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

POSLOVODSTVO BEZ NALOGA – NEPRAVO POSLOVODSTVO  

Samovlasna obrada tuđe nekretnine – naknada nužnih i korisnih troškova  

(čl.1128. u svezi čl.1127.st.1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05,  41/08 i 125/11)  

Onaj tko unatoč protivljenju vlasnika i posjednika, i bez ikakvog pravnog temelja za to, samovlasno pristupi obradi (sjetva pšenice) njegove nekretnine s namjerom da za sebe zadrži  ostvarenu korist (urod pšenice) od tog posla, nalazi se u pravnom položaju nepravog poslovođe bez naloga, kojem ne pripada pravo ni na naknadu nužnih ni na naknadu korisnih troškova nastalih u obradi tuđe nekretnine.  

„Osnovano tuženik kao žalitelj pobija presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev na isplatu za izvršena ulaganja u zemljište koje je tuženik uživao najprije kao zakupac, a kasnije kao vlasnik. 

Na temelju do sada utvrđene činjenice da tužitelj i tuženik N.B., a niti tužitelj te B. i D.M. nisu bili u nikakvom poslovnom odnosu, odnosno da je zemljište u zakupu imao tuženik N.B., temeljem sklopljenog ugovora o zakupu za vrijeme od 29. ožujka 2006. godine do 31.listopada 2008. godine, koji ugovor je prestao kupnjom nekretnina N.B. od vlasnika dana 25.kolovoza 2007. godine, nema zakonskog uporišta za dosudu tužitelju iznosa na ime izvršenih ulaganja za proizvodnju pšenice.  

Nekretnine na kojima je tužitelj izvršio ulaganja, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, tužitelj nije imao osnova posjedovati, a niti obrađivati jer nije bio u zakupu zemljišta, a niti po bilo kojem drugom osnovu. Nije sporno da su stranke bile u sukobu oko uživanja spornog zemljišta jer je pravo na uživanje zemljišta polagao tužitelj temeljem propalih pregovora, što mu nije dalo osnovu za ulazak na tuđe nekretnine i njihovu obradu, a tuženik je nekretnine posjedovao temeljem sklopljenog ugovora o zakupu. Saslušan kao stranka i sam tužitelj je iskazao da od vlasnika zemljišta na kojem je zasijana pšenica, koje je htio kupiti a vlasnici mu nisu htjeli prodati, pokušao dogovoriti zakup što mu nije uspjelo, a nisu mu htjeli niti pokazati gdje se zemlja nalazi pa je to saznao od drugih ljudi te ušao u posjed te zasijao pšenicu.  

Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da su temeljem čl. 158. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10, u daljnjem tekstu: ZV-a) biljke koje drugi posadi na tuđem zemljištu vlasništvo vlasnika zemljišta, a odnos vlasnika zemljišta i vlasnika sjemena se prosuđuje prema obvezno pravnim pravilima.  

Postupanje tužitelja, u smislu čl. 1128. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11, u daljnjem tekstu: ZOO/05), predstavlja obavljanje tuđeg posla u namjeri da se za sebe zadrži postignuta korist iako je tužitelj znao da je posao tuđ, slijedom čega tužitelju kao poslovođi bez naloga pripadaju prava iz čl. 1124. ZOO/05, osim ako je obavljanju tuđeg posla pristupio protiv zabrane, u kojem slučaju primjenom čl. 1127. ZOO/05, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga –pravo na naknadu za sve nužne i korisne izdatke te naknadu štete.“ 

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-918/13-2, od 11. IV. 2013.    

Copyright © Ante Borić