PROUZROČENJE ŠTETE – ZAHTJEV DA SE PRESTANE S POVREDOM PRAVA OSOBNOSTI  

Uznemiravanje upućivanjem pismena tijelima javne vlasti i lokalnim medijima 

(čl.1048.  Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05,  41/08 i 125/11)  

Upućivanje tijelima javne vlasti (Ministarstvo RH) pismena sa sadržajem kojim se za neku osobu iznose informacije o njenoj seksualnosti (o odnosu sa neposredno nadređenim), i objava tih pismena i informacija u lokalnom tiskanom mediju (novinama), jesu radnje kojima se javnosti izlaže privatni život te osobe te vrijeđa njeno pravo osobnosti (na dostojanstvo, čast, ugled, privatnost osobnog i obiteljskog života), zbog čega joj pripada pravo od suda tražiti prestanak svakog daljnjeg takvog ili sličnog uznemiravanja.    

„Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok u smislu stavka 2. čl. 19. citiranog Zakona pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica – a kako je to propisano odredbom čl. 1048. ZOO-a. 

Među strankama je nesporno da je tuženik pisao dopis od 20. prosinca 2010. godine i 26. siječnja 2011. godine Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa - Upravi za inspekcijske poslove (list br. 5-7 spisa). U dopisu od 20. prosinca 2010. godine stoji da je tužiteljici, koja je profesor povijesti i radi u IV. OŠ u B., ravnatelj predlagao seksualne odnose, pisao joj poruke pornografskog karaktera, koristio službeni autoritet da bi joj se nametao kao muškarac i iskoristio ju, da je pred njim popustila i  stupila u odnose koji su se dogovarali u školi i možda vršili u školi, da joj je tuženi zaplijenio mobitel koji joj je dao ravnatelj da bi bio u neotkrivenoj vezi s tužiteljicom, da je mobitel pun pornografskih poruka ravnatelja prema tužiteljici, a iz sadržaja dopisa od 26. siječnja 2011. godine proizlazi da tuženik u njemu govori o seksualnom odnosu ravnatelja i tužiteljice, da kupleraj postaje epitet škole, te spominje bludničenje u školi.  

Grad B. je mala sredina, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, tužiteljica radi u školi i poznaje veći broj ljudi, kako učenika tako i njihovih roditelja, susjeda i sumještana, pa se iz sadržaja članka objavljenom u B.l. od 18. travnja 2011. godine može zaključiti da se u njemu govori upravo o tužiteljici i njezinoj vezi s ravnateljem škole.  

Upućujući dopise Ministarstvu znanosti, obrazovanje i športa, Upravi za inspekcijske poslove citiranog sadržaja i pismo B.l. na temelju kojeg je objavljen članak u B.l. od 18. travnja 2011. godine tuženik je javnosti izložio tužiteljičin privatni život, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je time uznemiravao tužiteljicu, povrijedio njezino pravo osobnosti tj. njezino dostojanstvo, ugled, čast, privatnost  osobnog i obiteljskog života. Pravilno je stoga prvostupanjski sud naredio tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu na način da na različite adrese šalje pisma u kojima vrijeđa njezino pravo osobnosti, a što je u skladu s citiranom odredbom čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1048. ZOO, pa su žalbeni navodi tuženika da njegovo obraćanje Prosvjetnoj inspekciji ne predstavlja radnju zbog koje bi tužiteljica mogla tražiti sudsku zaštitu, neutemeljeni.“

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-918/13-2, od 11. IV. 2013.