ZASTARA – ZASTOJ ZASTARIJEVANJA – TRAŽBINE IZMEĐU ODREĐENIH OSOBA

Početak zastare tražbine zakonskog uzdržavanja maloljetnog djeteta 

(čl. 235. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11) 

Tijek roka zastare tražbine zakonskog uzdržavanja maloljetnog djeteta utvrđene presudom ne započinje njenom pravomoćnošću već momentom stjecanja poslovne sposobnosti (punoljetnošću, sklapanjem braka prije punoljetnosti, odlukom suda) djeteta ili njegovim posvojenjem, kada prestaje roditeljska skrb za čijeg trajanja zastara između roditelja i djece ne teče.  

„Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koju su protiv njega pokrenule tuženice radi naplate uzdržavanja temeljem presude istoga suda broj P-92/03 od 26. svibnja 2003. godine. Tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio sukladno čl. 51. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ), dakle, utemeljio ju je na razlozima koje je istakao u žalbi u povodu koje je upućen n parnicu u ovršnom postupku, time da je tvrdio da je dug podmirio, a istakao je i prigovor zastare.  

Tužitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tijek roka zastare između stranaka računao od punoljetnosti tuženica a ne od donošenja presude, odnosno ovršne isprave. Ovi navodi žalbe nisu osnovani, jer je sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 235. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO),  koja je sadržajno identična odredbi iz čl. 381. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), a koja propisuje da zastara ne teče, između ostalih i između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo.  

Nije sporno da je tužitelj otac tuženica kao što nije sporno da je tuženica I. rođena 30. 4. 1992. godine i postala punoljetna 30. 4. 2010. godine, a tuženica N. rođena je 22. 7. 1990. godine, a punoljetna je postala 22. 7. 2008. godine. Tužitelj nije tijekom postupka tvrdio da bi bilo koja od tuženica stekla poslovnu sposobnost prije punoljetnosti pozivom na odredbu iz čl. 120.  st. 1. i 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ), tj. sklapanjem braka prije punoljetnosti ili na način da je neka od njih postala roditelj sa 16 godina, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je zastarijevanje potraživanja tuženica počelo teći nakon stjecanja njihove poslovne sposobnosti, odnosno od punoljetnosti, jer je tada prestala roditeljska skrb tužitelja, u skladu sa čl. 119. st. 1. ObZ-a.“ 

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1889/12-2, od 8. VIII. 2013.