Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Sudska praksa i pravna mišljenja 
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu
UČINCI OBVEZA – POBIJANJE DUŽNIKOVIH PRAVNIH RADNJI – PRETPOSTAVKE POBIJANJA  

Raspolaganje već opterećenom nekretninom  

(čl.66.  Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05,  41/08 i 125/11)  

I raspolaganje (darovanje) nekretninom već opterećenom upisanom hipotekom predstavlja pravnu radnju poduzetu na štetu vjerovnika ako je dužnik njome doveden u imovno stanje (nema druge imovine) koje potpuno onemogućuje vjerovnika u namirenju njegove tražbine, i ako postoji mogućnost barem djelomičnog namirenja vjerovnika iz vrijednosti te nekretnine.   

„Prema odredbi čl. 66. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05,  41/08 i 125/11 – dalje:ZOO) opće pretpostavke za pobijanje pravne radnje dužnika su: dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika. Navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima i jedna od posebnih pretpostavki iz odredbi čl. 67. ZOO-a. 

Tuženici u žalbi,kao i tijekom prvostupanjskog postupka, ističu da ugovor o darovanju nekretnina od 2. listopada 2009. godine nije pravna radnja koja ima za posljedicu nanošenje štete tužitelju kao vjerovniku, jer da su u trenutku sklapanja tog ugovora predmetne nekretnine bile opterećene preko svoje tržišne vrijednosti, tako da tužitelj ne bi mogao namiriti svoje potraživanje iz vrijednosti darovanog suvlasničkog dijela nekretnina niti u trenutku njegova prijenosa na II. tuženicu, a niti to može danas. 

Točni su navodi žalitelja da je na predmetnim nekretninama upisana hipoteka u korist R.s.š. d.d. Zagreb, radi osiguranja novčane tražbine po osnovi kredita u iznosu od 74.900,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, te sporednih potraživanja, time da iz priloženog otplatnog plana (list 26-29 spisa) proizlazi da zadnji anuitet otplate kredita dospijeva 28. veljače 2025. godine. Tuženici tijekom postupka i u žalbi tvrde da potraživanje osigurano navedenom hipotekom otplaćuje II. tuženica L.F., ali da se u ovršnom postupku iz vrijednosti darovanog suvlasničkog dijela ne bi mogao namiriti niti preostali neotplaćeni dio tražbine hipotekarnog vjerovnika, a kamoli tražbina tužitelja. Međutim navedene tvrdnje tuženika nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. 

Nije sporno da nakon darovanja ½ dijela nekretnina upisanih u zk.ul. br. 2769 k.o. G.B. I. tuženik L.F.  nije vlasnik ikakve imovine, a nije niti zaposlen te nema novčanih sredstava iz kojih bi tužitelj mogao namiriti svoje potraživanje. Kako je dakle poduzetom pravnom radnjom I. tuženik doveden u imovno stanje koje potpuno onemogućuje tužitelja da realizira svoje potraživanje, pobijanje dužnikove pravne radnje tužitelja kao vjerovnika dovodi u povoljniji položaj, jer mu omogućuje da potraživanje, ako ne u cijelosti, onda barem djelomično, namiri iz vrijednosti darovanog suvlasničkog dijela nekretnina, s tim da to namirenje tužitelj nije dužan ostvarivati odmah po pravomoćnom okončanju ovog postupka, već to može učiniti i u kasnijem periodu, u kojem će eventualno mogućnost namirenja biti veća. Iz svih navedenih razloga prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su se ostvarile zakonske pretpostavke za pobijanje pravne radnje dužnika iz odredbi čl. 66. i čl. 67. st. 3. ZOO-a.“ 

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-17/12-2, od 1. III. 2013.   

Copyright © Ante Borić