UGOVOR O POSREDOVANJU – OBVEZE I PRAVA POSREDNIKA – NAKNADA TROŠKOVA  

Ugovaranje posredničke provizije za slučaj osobne prodaje nalogodavca   

(čl.15. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina – "Narodne novine" br. 107/07, 144/12 i 14/14 u svezi čl.2. i čl.836. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11) 

U skladu sa načelom slobodnog uređivanja obveznih odnosa ugovorom o posredovanju u prodaji nekretnine dopušteno je ugovoriti pravo posrednika na proviziju i za slučaj ako nekretnina tijekom trajanja ugovornog odnosa bude prodana osobno po nalogodavcu,jer takvo ugovaranje nije zabranjeno niti odredbama Zakona o posredovanju u prometu nekretnina niti prisilnim odredbama općih propisa obveznog prava (ZOO), s tim da u tom slučaju ona ima značaj naknade za obavljene poslove posredovanja. 

„Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za posredovanje pri prodaji nekretnine tuženika (naknada u visini 1% od konačno ugovorene kupoprodajne cijene), a koja naknada je između stranaka ugovorena odredbom čl. 5. st. 2. Ugovora o posredovanju (dalje Ugovor) za slučaj da nalogodavac-prodavatelj nekretnine, istu proda osobno ili putem drugog posrednika.  

Prvostupanjski sud je utvrdio da Ugovor koji su stranke sklopile dana 16. ožujka 2012. godine obvezuje stranke dvije godine od dana sklapanja, da Ugovor nije otkazan, da je predmetna nekretnina bez znanja i sudjelovanja tužitelja kao ugovornog nalogoprimca dana 26. studenoga 2012. godine prodana trećoj osobi za cijenu od 152.000,00 Eura (prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja), da zahtijevani iznos od 11.486,16 kn predstavlja iznos od 1% od konačno ugovorene kupoprodajne cijene, pa je slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud našao da su ostvarene pretpostavke iz članka 5. st. 2. Ugovora i prihvatio je tužbeni zahtjev. 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, ugovorena naknada iz čl. 5. st. 2. Ugovora predstavlja naknadu za obavljene poslove posredovanja u slučaju da se nekretnina koja je predmetnom prodaje proda djelovanjem samih tuženika kao nalogodavca. Odredbom čl. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 – dalje:ZOO) je propisano da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva.  

Dakle, tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa temeljem Ugovora, a citirana ugovorna odredba nije u suprotnosti s prisilnim propisima, jer takvo ugovaranje nije zabranjeno ni odredbama Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (NN broj 107/07, 144/12, 14/14 – dalje: ZPPN), niti prisilnim odredbama obveznog prava, koje odredbe se supsidijarno primjenjuju u konkretnom predmetu temeljem čl. 15. st. 4. ZPNN-a kojim je propisano da se na obvezni odnos nalogodavca i nalogoprimca primjenjuju odredbe općih propisa obveznog prava ako nije drukčije propisano posebnim zakonom, a niti je suprotna odredbama ZOO-a koje uređuju ugovor o posredovanju, poglavito članku 836. ZOO-a, iz sadržaja koje odredbe proizlazi da je dopušteno ugovoriti da će posrednik imati pravo na određenu proviziju i ako njegovo nastojanje ostane bez rezultata.“ 

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1030/2014-2, od 2. V. 2014. godine