ZASTARA – VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARU – TRAŽBINE NAKNADE ŠTETE – NIEMOVINSKA ŠTETA  

Kada je dio štete utužen naknadno – preinakom tužbe   

(čl.230.st.1.  Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11) 

Ako su u vrijeme podnošenja tužbe oštećenom bile poznate sve posljedice (fizički bolovi,  strah, smanjenje životnih aktivnosti, naruženost i dr.) pretrpljene tjelesne ozljede – odnosno svi kriteriji prema kojima se odlučuje o visini pravične naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlja, a oštećeni unatoč tom saznanju  naknadu štetu prema jednom od tih kriterija (naruženost) nije utužio u tužbi već je to učinio naknadno njenom preinakom (povećanjem tužbenog zahtjeva), za ocjenu nastupa zastare tog dijela pravične naknade neimovinske štete nije odlučan moment podnošenja tužbe već  moment njene preinake.  

„Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, težinu povrede prava osobnosti, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, dob tužitelja koji je u vrijeme štetnog događaja bio star 21 godinu, te cilj kojemu služi naknada, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08 – dalje:ZOO) kada je tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti po kriterijima  fizičkih boli u iznosu od 7.500,00 kn,  duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 8.000,00 kn, te straha u iznosu od 7.000,00 kn. Međutim, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a kada je tužitelju na ime naknade štete po kriterijima za  duševne boli za naruženost, a ne vodeći računa o prigovoru zastare tuženika, utvrdio iznos od 2.000,00 kn. 

Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok u smislu stavka 2. članka 230. citiranog Zakona u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. 

U činjeničnim navodima tužbe, a za koje je sud vezan (čl. 219. st. i i čl. 299. ZPP-a), tužitelj zbog  pretrpljenih  tjelesnih  ozljeda potražuje naknadu neimovinske štete s osnova  povrede prava osobnosti prema kriterijima fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti. Nakon provedenog liječničkog vještačenja,  podneskom tužitelja od 12. siječnja 2010. godine, koji podnesak je  neposredno primljen na sudu prvog stupnja 13. siječnja 2010. godine (list br.  65 – 66 spisa), tužitelj  potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti i prema kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti. 

Nalazom i mišljenjem liječničkog vještaka i uvidom u  otpusno pismo  Kliničke bolnice "S.m."  (list br. 8) utvrđeno je  da je tužitelj zadobio lacerokontuznu ranu na glavi parijetalno veličine oko 4 cm koja  je primarno obrađena i zbrinuta. Kako je  lacerokontuzna rana na glavi, a povodom koje je nastao ožiljak u predjelu glave lijevo, obrađena i zbrinuta  još kod prvog javljanja liječniku  (13. svibnja 2006. godine), kako  je tužitelj trpio  fizičke bolove najdulje do sredine srpnja mjeseca 2006. godine, te kako niti iz  jednog  dokaza  ne proizlazi,  niti to tužitelj tvrdi, da je kasnije tj. poslije 13. svibnja 2006. godine na ozljedi – lacerokontuznoj rani  glave – provođeno bilo kakvo  daljnje liječenje, to je dakle, po ocjeni ovoga suda, svakako sredinom srpnja  mjeseca 2006. godine kada su prestali i fizički bolovi,  u odnosu na lacerokontuznu ranu na glavi liječenje završeno, te je tada tužitelj svakako znao za zaostali ožiljak na glavi lijevo zatiljno -  dakle  i za neimovinsku štetu po kriteriju duševnih boli za  naruženost, a sve mu je to bilo poznato i u trenutku podnošenja tužbe sudu prvog stupnja – pa kako je tek u podnesku od  13. siječnja 2010. godine potraživao naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti prema kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti, to je po ocjeni ovoga suda, a sukladno odredbi čl. 230. st. l.  ZOO-a,  nastupila zastara potraživanja za popravljanje dijela neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prema kriteriju naruženosti, jer je protekao rok od tri godine od kada je tužitelj doznao za tu štetu i za osobu koja je štetu učinila.“ 

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-3421/2013-2, od 29. V. 2014. godine