UGOVOR O DJELU 

Članak 619. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08) 

Sentenca Ugovor o pružanju trenerskih usluga i stručnih konzultacija predstavlja ugovor o djelu, a ne ugovor o radu.  

Kako je ugovor raskinut voljom naručitelja, odlukom o prestanku važenja ugovora, te kako su se ugovoreni poslovi trebali obavljati do roka do kojeg je ugovor sklopljen, pa je time ugovor raskinut prije nego što je djelo dovršeno, dok tuženik nije dokazao da je predmetni ugovor raskinut zbog neispunjenja obveza od strane tužitelja, a niti je dokazao da bi od naknade valjalo umanjiti iznose troškova koje tužitelj nije imao, a koje bi imao da ugovor nije raskinut, ili da je ostvario zaradu na drugoj strani, odnosno da je namjerno propustio ostvariti zaradu, to je tuženik u obvezi isplatiti utužene iznose. 

Tekst odluke Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje da odluka o prestanku važenja ugovora o radu od 15. veljače 2008. godine nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao s danom 1. svibnja 2008. godine te zahtjev za isplatu neisplaćenih plaća. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.200,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci pod točkom I. prvostupanjske odluke. Odbijen je dio zahtjeva tužitelja na utvrđenje da odluka o prestanku važenja ugovora o radu od 15. veljače 2008. godine nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao s danom 1. svibnja 2008. godine (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.532,50 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III. izreke). Županijski sud u Zagrebu potvrđuje presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i pod toč. III. izreke. 

„ Tako je taj sud utvrdio da je između stranaka sklopljen ugovor o djelu (o pružanju trenerskih usluga i stručnih konzultacija), a ne ugovor o radu, te da su stranke odredbom članka 24. stavak 1. ugovorile da mogu odustati od ugovora, slijedom čega odbija zahtjev tužitelja na utvrđenje. Nadalje, polazeći od sadržaja odredbe članka 619. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05. i 41/08. - dalje: ZOO) koja regulira raskid ugovora o djelu voljom naručitelja na način da sve dok naručeno djelo nije dovršeno, naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti, prvostupanjski sud nalaže isplatu utuženih iznosa. Pri tome je taj sud utvrdio da je ugovor raskinut voljom naručitelja, odlukom o prestanku važenja ugovora, da su se ugovoreni poslovi trebali obavljati do roka do kojeg je ugovor sklopljen, pa da je time ugovor raskinut prije nego što je djelo dovršeno, da tuženik nije dokazao da je predmetni ugovor raskinut zbog neispunjenja obveza od strane tužitelja, a niti da je dokazao da bi od naknade valjalo umanjiti iznose troškova koje tužitelj nije imao, a koje bi imao da ugovor nije raskinut, ili da je ostvario zaradu na drugoj strani, odnosno da je namjerno propustio ostvariti zaradu. 

Žalitelj u žalbi ističe da tužitelj nije izvršio djelo onako kako je ugovoreno i po pravilima posla, pa da nema pravo zahtijevati naknadu pa ni za djelomično obavljanje posla, a da je u postupku nesporno da tužitelj od svibnja 2008. godine nije pružao uslugu odnosno da nije obavljao nikakav posao za tuženika, te da mu zbog toga nije dužan platiti neodrađeni posao. 

Time žalitelj ističe drugačiju ocjenu dokaza i pravnu kvalifikaciju nastalog pravnog odnosa, koja je u odnosu na pravnu ocjenu suda prvog stupnja pogrešna, s obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje podvedeno pod sadržaj odredbe članka 619. ZOO. Obveze tužitelja definirane su odredbom članka 4. ugovora, a tuženik nije dokazao da se, u smislu odredbe članka 598. ZOO tužitelj nije držao uvjeta ugovora i uopće da nije radio kako je trebalo, te da nije postupio po zahtjevu tuženika. 

Stoga, kako ovaj, drugostupanjski, sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja i po njemu primijenjeno materijalno pravo, to temeljem odredbe članka 375. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13. - dalje u tekstu: ZPP), koja određuje da ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, to u odnosu na te žalbene razloge ovaj sud nije posebno obrazlagao presudu, pa se žalitelj temeljem navedene odredbe upućuje na razloge prvostupanjske presude. 

Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i po visini troškova (članak 155. ZPP) koji su odmjereni i istoj žalitelj posebno ne prigovara. 

Radi navedenog presuda prvog stupnja u pobijanom dijelu je potvrđena temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP. “ 

Županijski sud u Zagrebu, poslovni broj Gžr-1492/14-2 od 4. studenog 2014.