Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Sudska praksa i pravna mišljenja 
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu
NAKNADA ŠTETE – TERET DOKAZA 

Članak. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08) Članak 155. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08) Članak. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13) 

Sentenca U okolnostima nespornih činjenica da su u kući tužiteljice boravili pripadnici hrvatske vojske, na tuženiku je teret dokazivanja da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), dok je na tužiteljici teret dokaza u odnosu na pretrpljenu štetu (čl. 155. Zakona o obveznim odnosima).  

Kratki tekst odluke  Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 56.770,25 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s osnova naknade štete uzrokovanđue boravkom pripadnika hrvatske vojske u kući u S. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice. Županijski sud u Zagrebu djelomično potvrđuje i djelomično preinačuje pobijanu presudu. 

„ Neprihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda da je teret dokaza, u odnosu na odgovornost za predmetnu štetu, bio na tužiteljici. 

Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZOO-a, tko drugome uzrokuje štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U smislu naprijed navedene odredbe, vrijedi načelo presumirane krivnje.  

Slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju, u okolnostima nespornih činjenica da su u kući tužiteljice boravili pripadnici hrvatske vojske, temeljem rješenja o određivanju ratne lokacije Ureda za obranu općine Zadar od 22. ožujka 1993. godine i to do 1995. godine, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je šteta nastala bez njegove krivnje. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, to tuženik nije dokazao. 

Na tužiteljici je bio teret dokaza, u odnosu na pretrpljenu štetu (čl. 155. ZOO-a). Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, tužiteljica je štetu dokazala.  

Međutim, šteta nije dokazana po pojedinim utuženim stavkama, konkretno, poimence navedenim predmetima po vrsti, količini, stupnju istrošenosti, što je, po redovnom tijeku stvari, bilo teško dokazivo. Slijedom navedenoga, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, tužiteljici pripada pravo na naknadu štete, po osnovi čl. 223. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Slijedom toga, sud zaključuje da tužiteljici pripada pravo na iznos od 50.000,00 kn, s osnova naknade štete za otuđene odnosno uništene pokretnine u kući u S.  

Tužiteljici pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08).  

Slijedom navedenoga, po osnovi čl. 268. st. 1. i čl. 373. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), obzirom da tužiteljica nije dokazala odgovornost tuženice, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.“ 

Županijski sud u Zagrebu, poslovni broj Gžn-2908/12-2 od 17. lipnja 2014.   

Copyright © Ante Borić