UGOVOR O OSIGURANJU  

 Gubitak prava iz osiguranja   (Čl. 963. Zakona o obveznim odnosima – NN 35/05 i 41/08) 

Vozač osiguranog vozila koji je u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola, ne gubi svoja prava iz osiguranja ako dokaže da nije kriv za postojanje okolnosti koje isključuju osigurateljevo pokriće ili ukoliko dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s činjenicom da je u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola. 

„Naime, tuženik je zaključio obvezni Ugovor o osiguranju sa tužiteljem sukladno čl. 22. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (NN. 151/05, 36/09, 75/09) čime je osiguratelj došao u obvezu isplatiti štetu oštećeniku nastalu uporabom osiguranog vozila ukoliko to od njega oštećenik zatraži (čl. 964. st. 1. ZOO-a), a osiguranik tu štetu osiguratelju nadoknaditi ako je do štete došlo radnjama koje dovode do gubitka prava iz osiguranja. Temeljem čl. 11. Zakona o obveznom osiguranju u prometu te čl. 1. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju zaključenog između parničnih stranaka propisano je da se osiguratelj obvezuje nadoknaditi štetu na temelju propisa o odgovornosti za naknadu štete, ako je pri uporabi osiguranog vozila došlo do između ostalog uništenja odnosno oštećenja stvari. Prema tome iz navedenih odredaba proizlazi obveza tužitelja da trećem kod kojeg je došlo do oštećenja uporabom tužiteljevog osobnog vozila isplati štetu i bez da to osiguranik odobri ili bude o tome obaviješten. Doduše treba reći da niti u slučaju kada je vozač osiguranog vozila pod utjecajem alkohola u smislu prethodno navedenog, on ne gubi svoja prava iz osiguranja ako dokaže da nije kriv za postojanje okolnosti koje isključuju pokriće ili ukoliko dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.“   

 Županijski sud u Varaždinu, 12 Gž-1226/10-2 od 2. veljače 2011.