UGOVOR O DJELU    

Popravak osobnog vozila   

(Čl. 590. Zakona o obveznim odnosima – NN. NN. 35/05) 

Ukoliko je tužitelj temeljem ugovora o djelu obavio popravak osiguranikovog osobnog vozila prema izvidu štete sačinjenog po osiguratelju, a osiguratelj otkloni svoju obvezu da osiguraniku naknadi prouzročenu štetu, tada je osiguranik dužan tužitelju isplatiti novčani iznos temeljem uručenog mu računa.  

„Naime, prvostupanjski sud je, polazeći od nespornih činjenica – da je tužitelj obavio popravak tuženikovog osobnog vozila prema Izvidu štete sačinjenog po HOK-u (Hrvatskoj osiguravajućoj kući – dalje: osiguratelj) broj __ /00 od 27.12.2007.g. nakon odnosne prijave štete po tuženiku, a prema kojoj je dana 27. prosinca 2007.g. osiguranik tuženika S.R. neoprezno se krečući svojim vozilom marke Hummer unazad udario u prednji dio tuženikovog osobnog vozila, po provedenom dokaznom postupku utvrdio da unatoč činjenici što je osiguratelj HOK otklonio svoju obvezu naknaditi tuženiku prouzročenu štetu o čemu ga je i izvijestio odnosnim dopisom od 28. veljače 2008.g. tuženik u obvezi isplatiti tužitelju novčani iznos obzirom na činjenicu što je vozilo popravljeno, što je tuženik isto preuzeo dana 7. veljače 2008.g. i što mu je tužitelj o popravku ispostavio i uručio račun broj 08-00-1399 od 31. ožujka 2008.g. Prvostupanjski sud zaključuje da s aspekta konkretnog obvezno-pravnog odnosa parničnih stranaka koji se prosuđuje primjenom odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – NN. 35/05) koja normira ugovor o djelu, osiguratelj HOK ima položaj treće osobe čija će se eventualna obveza da tuženiku naknadi štetu proizašlu iz događaja od 27.12.2007.g. za koju tuženik smatra odgovornim osiguranika navedenog osiguratelja, prosuđivati u drugom postupku (ukoliko ga tuženik inicira) pa je i tvrdnje tuženika da je upravo navedeni osiguratelj u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos jer bi u protivnom tuženik popravio svoje vozilo kod drugog mehaničara ocijenio irelevantnim za prosudbu konkretnog obvezno pravnog odnosa parničnih stranaka. Valja tek ponoviti da je od odlučnog značaja činjenica što je tuženik pristao na popravak svog vozila upravo kod tužitelja (a koji pristanak niti ne osporava), iako je bio slobodan u odabiru pružatelja predmetne usluge pa kraj činjenice što je preuzeo popravljeno vozilo to je i u obvezi namiriti utuženi iznos.“   

  Županijski sud u Varaždinu, Gž-1034/10-2 od 10. studenog 2010.