ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE  

Skriveni nedostatak na automobilu 

(Čl. 410. Zakona o obveznom odnosu – NN. 35/05 i 41/08) 

Radi se o skrivenim nedostacima na automobilu ukoliko su se isti utvrdili redovitim korištenjem istoga.  

„Kako kod potrošačkih ugovora o kakvom se ugovoru i radi i u konkretnom slučaju kupac nije obvezan pregledati stvar, a niti se kod tehničke stvari kakav je automobil skriveni nedostaci mogu utvrditi na drugi način osim redovitom eksploatacijom, korištenjem te stvari na uobičajeni način, to se u konkretnom slučaju radi o skrivenim nedostacima koji su se pojavljivali u tijeku redovne eksploatacije vozila, po tužiteljici promptno prijavljivali, a po tuženiku i drugim ovlaštenim serviserima na koje je bila upućena otklanjali, ali ne i otklonili odnosno i nakon što su se otklonili ponovno su se pojavili i u konačnici postoje i u trenutku pregleda i učinjenih probnih vožnji po prometno tehničkom vještaku u ovom postupku. Tijekom ovog postupka tuženik nije prigovarao niti je na bilo koji način isticao, a isto ne čini niti u žalbi da bi do nesporno utvrđenih materijalnih nedostataka na automobilu došlo mehaničkim oštećenjem ili nepravilnim rukovanjem vozila po tužiteljici tijekom eksploatacije a na isto ukazuje i okolnost da su prijavljeni nedostaci o trošku proizvođača i otklanjani (ne i otklonjeni). Isto tako nije bilo sporno da je tužiteljica svaki uočeni nedostatak odmah prijavljivala, pa kako se prava kupca koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka gase nakon isteka dvije godine računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju (čl.422. st.1 ZOO-a) to s obzirom je ova tužba podnijeta 31. prosinca 2008.g., a tužiteljica je obavještavala prodavatelja o nedostacima sve do dva mjeseca prije utuženja a posljednji  popravak po ovlaštenom serviseru bio 29. listopada 2008.g., što je vidljivo iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka, te i nije sporno, to je prvostupanjski sud valjano primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice razriješio primjenom odredaba koje reguliraju odgovornost prodavatelja po osnovi materijalnih nedostataka primljene stvari. Prodavalac ili drugi ovlašteni koncesionari su prihvaćali tužiteljičine reklamacije koje su uslijedile već nakon nekoliko dana po preuzimanju vozila pa sve do neposredno prije utuženja, koja činjenica već sama po sebi znači priznanje da isporučeni automobil ima nedostataka pa žalbeni razlog iz kojeg bi se moglo zaključiti da tuženik ukazuje i na promašeni rok u kojem kupac ima određena prava zbog materijalnih nedostatka primljene stvari je posve neutemeljen (tako npr. VSRH broj Rev-965/07-2 od 08. siječnja 2008.g.). Osim toga pravila o odgovornosti prodavatelja i proizvođača temeljem jamstva (garancije) za ispravnost prodane stvari ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodavatelja za nedostatke stvari sukladno čl.423. st.2 ZOO-a.„  

  Županijski sud u Varaždinu, Gž-3724/11-2 od 19. veljače 2013.