ZASTARA  

Prekid zastare 

(Čl. 241. Zakona o obveznim odnosima – NN 35/05; 41/08; 125/11) 

Podnošenjem imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku prekida se zastara. 

„Naime, podnošenjem imovinskopravnog zahtjeva došlo je do prekida zastare sukladno odredbi čl.241. ZOO-a budući da je tom odredbom određeno da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. O imovinsko pravnom zahtjevu tužitelja u kaznenom postupku odlučeno je na način da je tužitelj radi ostvarenja istog upućen na građansku parnicu, pa je stoga za pitanje nastupa zastare odlučna odredba čl.243. st.1. ZOO-a koja propisuje:“Ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom.“, a prema stavku drugom isto vrijedi i za pozivanje na zaštitu i za isticanje prijeboja tražbine u sporu, te u slučaju kad je sud ili drugo tijelo uputilo dužnika da svoju prijavljenu tražbinu ostvaruje u parničnom postupku. Protivno stajalištu prvostupanjskog suda, vođenje kaznenog postupka protiv tuženika koji je završio obustavom kaznenog postupka, a tužitelj upućen sa imovinskopravnim zahtjevom na parnicu, zastarni rok nije počeo teći iznova u smislu odredbe čl.245. st.1. ZOO-a, već je tužitelj, da bi se ostvarili učinci prekida zastare nastali podnošenjem imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku, morao podnijeti tužbu protiv tuženika u roku tri mjeseca od dana dostave odluke kojom je upućen na parnicu.“  

  Županijski sud u Varaždinu, Gž-4120/13-2 od 22. siječnja 2014.