USMENA OPORUKA   

Pretpostavke za valjanost usmene oporuke 

(Čl. 37. st. 1. Zakona o nasljeđivanju- NN. 48/03, 163/03 i 35/05) 

Okolnost što oporučiteljica nije mogla sastaviti vlastoručnu oporuku iz razloga što nije mogla pisati zbog ozlijede ruke, ne može biti izvanredna okolnost predviđena odredbom čl. 37. st. 1. Zakona o nasljeđivanju.  

„Sam Zakon o nasljeđivanju ne određuje izričito na koji način može biti izjavljena posljednja volja pa nema zapreke primjeni odredbe čl.249. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08 dalje: ZOO-a) kojim je predviđeno da se volja može izjaviti riječima, znacima ili drugim ponašanjem sa kojim se sa sigurnošću može zaključiti o njezinom postojanju. Bez obzira na navedeno, ZN sačinjenje usmene oporuke dopušta samo ukoliko se radi o izvanrednim okolnostima zbog kojih oporučitelj nije u stanju svoju volju izraziti niti u jednom drugom valjanom obliku. Okolnost da oporučiteljica nije mogla sastaviti vlastoručnu oporuku, napisati je i potpisati iz razloga što u trenutku sastava oporuke je imala desnu ruku kojom piše u longeti, nije i ne može biti takva izvanredna okolnost koju predviđa čl.37. st.1 ZN-a. Naime, za istaći je da svjedokinja T. L. koja potvrđuje da je oporučiteljica nekoliko mjeseci prije smrti imala ili plastičnu longetu ili maramu na desnoj ruci sa kojom je pisala no da joj je ona donosila isplatnice te bi tom prilikom oporučiteljica uhvatila olovku i stavila nekakav potpis – „neku crtu“ iz čega je za zaključiti da je oporučiteljica mogla potpisati pismenu oporuku pred svjedocima jer nema nikakvog razloga da se njezin potpis na isplatnicama temeljem kojih joj je svjedokinja T. L. donosila novac iz štedno kreditne zadruge smatra za ovu namjenu valjanim potpisom, a za namjenu potpisa na oporuci nevaljanim, s time da je ista svjedokinja iskazala kako njezin dojam nije bio da je ostaviteljica nju i Š. M. pozvala da joj nešto napišu, a da i jeste ona se u to ne bi upuštala. “   

Županijski sud u Varaždinu, Gž.2203/13-2 od 03. rujna 2013.