UGOVOR O DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU 

 Primjena materijalnog prava  

(Čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – NN. 35/05)  

Ukoliko je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen prije stupanja na snagu važećeg Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05) tada se njegova valjanost prosuđuje temeljem općih propisa obveznog prava.  „Međutim, ocijenivši da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništav zbog nedostatka propisane forme, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo. Naime, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kakav je sporni, jednako kao i ugovor o doživotnom uzdržavanju, dvostrano je obvezno i naplatni pravni posao kojim jedna ugovorna strana - primatelj uzdržavanja daje drugoj ugovornoj strani – davatelju uzdržavanja svu svoju ili dio svoje imovine, a primatelj uzdržavanja se obvezuje davati mu uzdržavanje ugovorenog sadržaja time da kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanja vlasništvo s primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja prelazi odmah, a kod ugovora o doživotnom uzdržavanju je taj prijelaz odgođen do smrti primatelja uzdržavanja. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kakav je predmetni u vrijeme sklapanja nije bio posebno uređen ni tada važećim Zakonom o obveznim odnosima (“Narodne novine:broj: („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/91), a niti Zakonom o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj:48/03 i 163/03) kao što je ovim potonjim Zakonom bio uređen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Upravo iz tog razloga valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prosuđuje se temeljem općih propisa obveznog prava, dakle temeljem ZOO-a/91 važećim u vrijeme sklapanja spornog Ugovora, a to primjenom odredbe čl.1163. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:35/05). Odredbom čl.67. st.1. ZOO/91 određeno je da sklapanje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako zakonom nije drugačije određeno. Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan sukladno odredbi čl.115. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 - dalje: ZV) treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku dok se ovjera potpisa osobe čije se pravo vlasništva prenosi na drugu osobu određena odredbom čl.52. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama  („Narodne novine“ broj: („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04) zahtijeva samo za uknjižbu prenesenog prava vlasništva nekretnina u zemljišnim knjigama. Obzirom da je o predmetnom Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju sačinjena pisana isprava na kojoj su i ovjereni potpisi, odnosno rukoznak svih stranaka tog Ugovora, Ugovor je sačinjen u formi kakvu za prijenos prava vlasništva zahtijeva odredba čl.115. st.3. ZV-a time da je ista podobna i za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama što je u konkretnom slučaju i provedeno, pa stoga taj ugovor proizvodi pravne učinke i nije ništav zbog nedostatka propisane forme kako po pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.“ 

Županijski sud u Varaždinu, Gž-3151/14-2 od 17. prosinca 2014. godine