UGOVOR O CESIJI 

 Prijenos tražbine osigurane založnim pravom  

(Čl. 320. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - NN. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09 i 143/12)  

Ukoliko tražbina osigurana založnim pravom prijeđe na drugoga temeljem ugovora o cesiji, tada isti postaje novi založni vjerovnik i bez upisa u zemljišnu knjigu, ali da bi mogao ostvariti prava koja ima na temelju tog založnog prava dužan je založno pravo u svoju korist upisati u zemljišne knjige.   

„Kad potraživanje osigurano hipotekom prijeđe na drugu osobu po bilo kojem pravnom temelju (cesijom, nasljeđivanjem i sl.) na tu osobu je ujedno prešla i hipoteka kojom je to potraživanje bilo osigurano, kako je to normirano odredbom čl. 319. ZV. U smislu te odredbe u korist osobe na koju je prešlo potraživanje hipoteka prelazi bez posebnog pravnog temelja i bez posebnog načina stjecanja, osim ako je što drugo bilo određeno. Kako se u konkretnom slučaju radi o prijenosu potraživanja cesijom, primjenjuje se odredba čl. 437. st. 1. ZOO kojom je određeno da s potraživanjem prelaze na primatelja i sporedna prava, među ostalima i hipoteka. Osoba koja je postala novi vjerovnik potraživanja osiguranog hipotekom već zbog toga što je u njezinu korist preneseno potraživanje postala je i bez upisa u zemljišnu knjigu hipotekarni vjerovnik. Međutim, da bi novi hipotekarni vjerovnik mogao ostvarivati prava koja ima na temelju hipoteke koja je na njega prešla zajedno s potraživanjem, hipoteka se u njegovu korist mora upisati u zemljišnu knjigu, sukladno odredbi čl. 320. st. 2. ZV. Tom odredbom je određeno da će novi vjerovnik moći izvršavati ovlasti koje ima na temelju hipoteke koja je prešla na njega zajedno s potraživanjem koje osigurava pošto ona bude upisana u zemljišnim knjigama kao njegovo pravo. Pravilo po kojem se novi hipotekarni vjerovnik, da bi izvršavao ovlasti koje ima na temelju hipoteke koja je prešla na njega zajedno s potraživanjem koje osigurava, mora upisati kao nositelj hipoteke u zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 320. st. 2. ZV proizlazi s jedne strane iz pravila po kojem se upravo upisom u zemljišnu knjigu dokazuje da je određena osoba nositelj određenog stvarnog prava na nekretnini. Da bi hipotekarni vjerovnik mogao ostvarivati svoje ovlasti koje ima na temelju hipoteke do namirenja potraživanja (čl. 329. – 332. ZV), da bi se mogao namiriti iz vrijednosti založene nekretnine (čl. 336. – 338.), kao i da bi mogao štititi svoje založno pravo (čl. 339. – 342.) i pravo na namirenje (čl. 336. – 338.), mora dokazati da u njegovu korist postoji hipoteka, a to će dokazati izvatkom iz zemljišne knjige iz kojeg proizlazi da je upisan kao hipotekarni vjerovnik. S druge strane, to pravilo proizlazi i iz pravila o knjižnom predniku (čl. 40. – 42. Zakona o zemljišnim knjigama - NN.91/96; 68/98; 137/99, 114/01; 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13).“ 

Županijski sud u Varaždinu, Gžx-318/14-2 od 20. listopada 2014. godine