PROUZROČENJE ŠTETE – ODGOVORNOST PO OSNOVI KRIVNJE – ODGOVORNOST U SLUČAJU NEZGODE  IZAZVANE MOTORNIM VOZILOM U POGONU – OBOSTRANA KRIVNJA VLASNIKA   

Oduzimanja prednosti prolaska i nedopuštena brzina  

(čl.1072.st.2. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11) 

U prometnoj nezgodi (sudar u raskrižju) nastaloj nepropisnim oduzimanjem prednosti prolaza skretanjem u lijevo vozilu dolazećem iz suprotnog smjera koje zadržava taj smjer ali se kreće nedopuštenom brzinom (71 km/h), i koje bi pri dopuštenoj brzini (50 km/h) laganim kočenjem izbjeglo nalet na vozilo u skretanju, postoji krivnja oba vozača – vozača vozila u skretanju od 75% doprinosa a vozača vozila koje se kreće nedopuštenom brzinom od 25 % doprinosa. 

„Na temelju savjesne ocjene u postupku izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da je dana 13. listopada 2008. godine u mjestu B. ispred kbr. 41 na "T" raskrižju došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo marke VW Golf  kojim je upravljao tužitelj i osobno vozilo marke Renault Clio kojim je upravljao Z.Š., a koje je od automobilske odgovornosti osigurano kod tužene; da se vozilo tužitelja kretalo županijskom cestom iz smjera B. i na raskrižju s lokalnom cestom skretalo u lijevo prema naselju P., a vozilo osiguranika tužene županijskom cestom iz smjera G. zadržavajući pravac kretanja prema B.; da je brzina kretanja vozila na tom dijelu prometnice prometnim znakom bila ograničena na 50 km/h, te da je zbog magle bila smanjena vidljivost i da je međusobna mogućnost uočavanja vozila postojala na udaljenosti do 50 m; da se u trenutku kada tužitelj s vozilom skreće u lijevo i prelazi na za tužiteljev pravac kretanja lijevu stranu kolnika vozilo osiguranika tužene nalazi udaljeno 47,8 m; da se u trenutku sudara vozilo tužitelja kreće 15 km/h, dok se vozilo osiguranika tužene u trenutku sudara i neposredno prije sudara kreće brzinom od 71 km/h; da je do izbjegavanja nastanka prometne nezgode moglo doći u slučaju da je tužitelj odustao od radnje skretanja u lijevo, te da se uz poduzeto intenzivno kočenje vozilo osiguranika tužene kretalo brzinom do 68 km/h, odnosno uz prikočivanje brzinom od 50 km/h. 

Polazeći od tako pravilno utvrđenih činjenica ispravnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da za nastanak ove prometne nezgode izazvane motornim vozilima u pokretu postoji obostrana krivnja sudionika prometne nezgode. Naime, u smislu čl. 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., dalje: ZSPC) vozač koji skreće ulijevo dužan je propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće desno. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj pri poduzimanju radnje skretanja ulijevo na "T" raskrižju bio dužan propustiti vozilo osiguranika tužene koje mu je dolazilo iz suprotnog smjera zadržavajući smjer kretanja, a koje je kraj prihvaćenog nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka mogao uočiti i u okolnostima uslijed magle smanjene vidljivosti (do 50 m) s obzirom da se u trenutku kada započinje skretanje ulijevo vozilo osiguranika tužene nalazilo udaljeno 47,8 m. Osim toga, pravilno je utvrđenje da za nastanak prometne nezgode postoji i krivnja osiguranika tužene koji se kritične zgode kretao nepropisnom brzinom od 71 km/h. Naime, na tom je dijelu prometnice u mjestu B. brzina kretanja bila ograničena na 50 km/h, a osiguranik tužene bi prema utvrđenju prvostupanjskog suda zasnovanom na nalazu i mišljenju prometnotehničkog vještaka izbjegao sudar da se kretao propisanom brzinom od 50 km/h, pa je njegova brzina kretanja bila protivna čl. 53. st. 1. ZSPC-a i suprotno žalbenim navodima tužene u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode. Stoga se neprihvatljivim i bez uporišta u izvedenim dokazima ukazuju žalbeni navodi tužene kako je prometna nezgoda uzrokovana isključivom krivnjom tužitelja, a neodlučnim su ocijenjeni navodi da je prekršajni postupak radi izazivanja prometne nezgode pokrenut samo protiv tužitelja.  

Ocjenjujući kraj utvrđenih nepropisnih radnji u prometu stupanj krivnje svakog sudionika za nastanak prometne nezgode pravilno je prvostupanjski sud u smislu čl. 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., dalje: ZOO) zaključio da je tužitelj u većem stupnju kriv za nastanak prometne nezgode i to u omjeru od 75%, a osiguranik tužene u omjeru od 25%, pa stoga neosnovano obje stranke žalbom osporavaju pravilnost takve ocjene.“ 

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2264/13-2, od 14. VII. 2015.