ODGOVORNOST ZA DRUGOGA – ODGOVORNOST RODITELJA ZA DIJETE KOJE JE NAVRŠILO SEDAM GODINA ŽIVOTA   Isključenje odgovornosti roditelja  

(čl.1056.st.4.  Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) 

Roditelj ne odgovara za štetu koju njegovo dijete prouzroči ozljeđivanjem drugog djeteta tijekom dječje igre ako štetna radnja (podmetanje noge) učinjena u toj igri nije posljedica roditeljskog zapuštanja djeteta, njegova lošeg odgoja ili poticanja lošim navikama. 

„Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je počinio sin tuženika mlljt. A.D.  Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da A.D. nije nasilničkog ponašanja u školi i nije mu izrečena zbog toga odgojna mjera, te da je događaj u kojem je tužiteljica zadobila ozljedu počeo kao igra (grudanje - šopanje snijegom) i da A.D. nije imao namjeru ozlijediti tužiteljicu. Prvostupanjski sud dalje utvrđuje da kada su tužiteljica i M.M. pokušavale njega srušiti na pod on je poduzeo radnju koja više nije bila primjerena igri, podmetanje noge.  U pravnoj ocjeni spora prvostupanjski sud pravilno polazi od primjene odredbe čl. 1056. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) prema kojoj roditelji odgovaraju za štetu što je prouzroči drugom njihovo maloljetno dijete koje ja navršilo 7 godina života osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje.    Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženici na čijoj je strani teret dokazivanja da je šteta nastala bez njihove krivnje nisu dokazali da je šteta nastala bez njihove krivnje, jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir izvedene dokaze i to iskaze tuženika te svjedoka D.M. i mišljenje Zavoda za socijalnu skrb u B.-b. županiji od 30. travnja 2012. godine. Iz iskaza svjedoka D.M. proizlazi da je on bio razrednik A.D. koji ponekad nije izvršavao školske obveze, međutim u njegovom ponašanju i odnosu prema drugim učenicima nije bilo nikada problema, a i iz iskaza svjedokinje I.B. proizlazi da se A.D. prema njoj ponašao dobro, nije imao nikakav  sukob sa njom niti ima saznanja da bi imao ikakav sukob sa tužiteljicom. Iz iskaza tuženika proizlazi da sa A.D. nije nikada bilo problema u njegovom ponašanju, nije se nitko ni u školu ni od djece, a niti od susjeda žalio da bi njihovo dijete bilo nepristojno ili da bi se tukao.  Tuženici imaju petero djece, a niti sa ostalom djecom nemaju nikakvih problema u ponašanju, te navode da su dobri učenici i roditelji idu redovito na sastanke i informacije u školu, a djeca idu i  u crkvu. Iz mišljenja Zavoda centra za socijalnu skrb u B.-b. županiji od 30. travnja 2012. godine proizlazi da dosada u obitelji D. nisu imali intervencija zbog nasilja ili zanemarivanja, niti su zaprimali obavijesti drugih ustanova s kojima surađuju (škola, policija, bolnica, sud).  

Prema citiranoj odredbi čl. 1056. st. 4. ZOO-a tuženici se mogu osloboditi odgovornosti za štetu ako dokažu da je nastala bez  njihove krivnje, dakle, da nije došlo do zapuštanja djeteta, sprječavanja nadzora nad njim ili lošeg odgoja. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda tuženici su dokazali da do štete nije došlo njihovom krivnjom, jer uzrok štetnog događaja nije zanemarivanje odgoja mlljt. A.D., već je do štete došlo zbog nepažnje u igri na snijegu koju je započela tužiteljica sa svojim prijateljicama, koja se je trebala odvijati na način da one sruše A. i šopaju ga snijegom, a do štetne posljedice i povrjeđivanja tužiteljice je došlo nakon što je pokušala srušiti A. pa nije uspjela a on joj je podmetnuo nogu nakon čega je tužiteljica pala i zadobila ozljedu. Dakle, iz opisanog štetnog događaja, kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, ne proizlazi namjera A.D. da počini štetu, a i okolnosti ovog štetnog događaja, odnosno njenog nastanka su takve da ne upućuju na zaključak da bi do toga došlo zbog lošeg odgoja od strane tuženika, zapuštanja i poticanja lošim navikama, već je do štetnog događaja došlo zbog nepažnje u dječjoj igri i od strane tužiteljice i A.D.“ 

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2589/14-2, od 06. X. 2015.