Objavljeno u NN 44/14 od 07.04.2014.:

 

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 120. stavka 2. i članka 122. stavka 2. Zakona o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, br. 80/2013 i 153/2013), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 3. travnja 2014. godine donijela

 

UREDBU O SPRJEČAVANJU VELIKIH NESREĆA KOJE UKLJUČUJU OPASNE TVARI

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom Uredbom se uređuje popis vrsta opasnih tvari koje su prisutne u području postrojenja sukladno Zakonu, način utvrđivanja količina, dopuštene količine i kriterije prema kojima se te tvari klasificiraju kao opasne; način podnošenja i obvezni sadržaj obavijesti o prisutnosti opasnih tvari u postrojenju; obvezni sadržaj Izjave o postupanju u vezi sa sprječavanjem velikih nesreća; obvezni sadržaj Izvješća o sigurnosti, način podnošenja zahtjeva za davanje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti; obvezni sadržaj i način davanja suglasnosti; način podnošenja zahtjeva za produženje izdane suglasnosti i rokove s tim u vezi; tajnost podataka; način i uvjete za nadzor nad provedbom aktivnosti i mjera sukladno izdanoj suglasnosti na Izvješće o sigurnosti; posebne obveze operatera: u poduzimanju mjera za sprječavanje velikih nesreća, u slučaju značajne promjene u postrojenju operatera, u slučaju velike nesreće, postupak i obveze u slučaju velike nesreće s prekograničnim učincima, druge uvjete i mjere za sprječavanje velikih nesreća u skladu s međunarodno priznatim standardima i propisima; te sadržaj i način vođenja očevidnika o operaterima i njihovim postrojenjima koja mogu uzrokovati nesreće s domino efektom (u daljnjem tekstu: očevidnik), te druga pitanja s tim u vezi.

Članak 2.

Ovom se Uredbom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

1. Direktiva Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari (SL L 10, 14. 1. 1997.);

2. Direktiva 2003/105/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2003. o izmjeni Direktive Vijeća 96/82/EZ o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari (SL L 345, 31. 12. 2003.);

3. Direktiva Vijeća 2012/18/EU od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 197, 24. 7. 2012.).

Pojmovi i definicije

Članak 3.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ove Uredbe imaju sljedeće značenje:

1. »Domino efekt« je niz povezanih učinaka koji zbog međusobnog razmještaja i blizine postrojenja, odnosno dijelova postrojenja ili grupe postrojenja i količina opasnih tvari prisutnih u tim postrojenjima, povećavaju mogućnost izbijanja velike nesreće ili pogoršavaju posljedice nastale nesreće.

2. »Maksimalni kapacitet skladišta« predstavlja kapacitet (količinu) navedenu od strane operatera i potrebno ju je kontrolirati putem sustava upravljanja za količine opasnih tvari na dnevnoj bazi.

3. »Maksimalni kapacitet tankova (cisterni)« predstavlja geometrijski volumen tanka (cisterne) ili kapacitet određen fizičkim geometrijskim sustavom koji kontrolira nivo punjenja tanka (cisterne) i blokira njegovo daljnje punjenje na definiranoj vrijednosti.

4. »Ministarstvo« je ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša.

5. »Nadležno tijelo i/ili osoba za pojedine sastavnice i opterećenja okoliša te za zaštitu i spašavanje« (u daljnjem tekstu: nadležna tijela i osobe) su: Ministarstvo, tijela državne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima koja su nadležna za rješavanje u području zaštite pojedinih sastavnica okoliša i zaštite od pojedinih opterećenja te u području zaštite i spašavanja.

6. »Niži razred postrojenja« označava područje postrojenja kod kojeg su opasne tvari prisutne u količinama jednakim ili iznad graničnih količina navedenih u popisima u Prilogu I.A, dijelovima 1. i 2. u stupcu 2., odnosno popisu u Prilogu I.B u stupcu 2. ove Uredbe i ispod graničnih količina navedenih u popisima u Prilogu I.A, dijelovima 1. i 2. u stupcu 3., odnosno popisu u Prilogu I.B u stupcu 3. ove Uredbe.

7. »Opasna tvar« je tvar, smjesa ili pripravak iz popisa u Prilogu I.A dijelu 2., odnosno iz popisa u Prilogu I.B ove Uredbe ili ispunjava uvjete iz popisa u Prilogu I.A dijelu 1. ove Uredbe, te je prisutna kao sirovina, proizvod, nusproizvod, ostatak ili međuproizvod uključujući i tvari za koje se može opravdano pretpostaviti da će nastati u slučaju nesreće, a koje mogu imati štetne posljedice za zdravlje ljudi, materijalna dobra i okoliš.

8. »Operater« je pravna ili fizička osoba koja upravlja ili posjeduje neko područje postrojenja ili postrojenje ili ima odlučujuću ekonomsku ulogu u tehničkom upravljanju područjem postrojenja.

9. »Područje postrojenja« označava cijelo područje koje je pod kontrolom operatera i u kojem su prisutne opasne tvari u jednom ili više postrojenja, uključujući zajedničku ili s njima povezanu infrastrukturu ili djelatnosti.

10. »Politika sprječavanja velikih nesreća koje uključuju opasne tvari« je Izjava o postupanju u vezi sa sprječavanjem velikih nesreća, odnosno to je dokument kojim operater jamči način na koji je osigurao provedbu te politike i koja je sastavljena tako da jamči visok stupanj zaštite čovjeka i okoliša odgovarajućim sigurnosnim sredstvima, strukturama i sustavima upravljanja (u daljnjem tekstu: Politika sprječavanja velikih nesreća).

11. »Postojeće postrojenje« je postrojenje u kojem se s obavljanjem djelatnosti započelo prije stupanja na snagu ove Uredbe.

12. »Postrojenje« je tehnička jedinica unutar područja postrojenja u kojem se proizvode, koriste, skladište ili rukuje sa opasnim tvarima, uključujući centre za gospodarenje otpadom. Postrojenje uključuje svu opremu, strukture, cijevi, strojeve, alate, privatne željezničke kolosijeke, dokove, pristaništa postrojenja za ukrcaj i iskrcaj tereta, gatove, skladišta i slične objekte, plutajuće ili ne, potrebne za rad postrojenja.

13. »Prisutnost opasnih tvari« znači količine u smislu maksimalnih kapaciteta, maksimalnih kapaciteta tankova (cisterni) i/ili maksimalnih kapaciteta skladišta kako je definirano ovim člankom, a koje su prisutne ili bi mogle biti prisutne u području u bilo kojem trenutku.

14. »Rizik« znači vjerojatnost određenog događaja koji se može ostvariti u određenom vremenskom razdoblju ili određenim okolnostima.

15. »Skladištenje« znači prisutnost određene količine opasne tvari za potrebe skladištenja, pohranjivanja na sigurnom ili čuvanja na zalihama.

16. »Susjedno postrojenje« je postrojenje koje se nalazi u takvoj blizini drugog postrojenja da isto povećava rizik od posljedica velike nesreće.

17. »Unutarnji plan« je plan za postupanje unutar postrojenja koji donosi operater, a izrađuje ovlaštenik uz savjetovanje sa zaposlenim osobljem i važnim kooperantima čije se osoblje često nalazi na području postrojenja, kako bi upravljao rizicima i unutarnjim posljedicama iznenadnih događaja koje uključuju opasne tvari. Unutarnji plan uključuje postupke koji aktiviraju Vanjski plan.

18. »Vanjski plan« je plan mjera zaštite i aktivnosti koje će se poduzeti izvan postrojenja koji izrađuje nadležno tijelo županije/Grad Zagreb kako bi upravljalo rizicima i vanjskim posljedicama scenarija koji uključuju opasne tvari sukladno posebnom propisu kojim se uređuje zaštita i spašavanje.

19. »Viši razred postrojenja« označava područje postrojenja kod kojeg su opasne tvari prisutne u količinama jednakim ili iznad graničnih količina navedenih u popisima u Prilogu I.A, dijelovima 1. i 2. u stupcu 3., odnosno iz popisa u Prilogu I.B stupcu 3. ove Uredbe.

20. »Velika nesreća« je događaj kao što je to velika emisija, požar ili eksplozija uzrokovan nekontroliranim razvojem događaja tijekom rada bilo kojeg postrojenja koje podliježe odredbama ove Uredbe i koji ozbiljno ugrožava zdravlje ljudi i/ili okoliša, neposredno ili s kasnijim učinkom, unutar ili izvan postrojenja te koji uključuje jednu ili više opasnih tvari iz popisa u Prilogu I.A, odnosno iz popisa u Prilogu I.B ove Uredbe.

21. »Zakon« je Zakon o zaštiti okoliša.

22. »Značajna promjena« je svaka promjena na postrojenju ili u proizvodnom procesu, koja može povećati količinu opasnih tvari i/ili izmijeniti prirodu i/ili agregatno stanje opasne tvari ili dovesti do bilo kakve izmjene procesa koji obuhvaćaju opasne tvari, a koje bi mogle imati ozbiljne posljedice po opasnost od nastanka velikih nesreća. Značajna promjena je i slučaj trajnog zatvaranja postrojenja.

(2) Izrazi koji u ovoj Uredbi imaju rodno značenje koriste se neutralno i odnose se na muške i ženske osobe.

Primjena Uredbe

Članak 4.

(1) Ova Uredba se primjenjuje na područja postrojenja u kojima je prisutnost opasnih tvari utvrđena u količinama jednakim ili većim od graničnih količina utvrđenih u popisima u Prilogu I.A, dijelovima 1. i 2., u stupcima 2. i 3., odnosno iz popisa u Prilogu I.B, u stupcima 2. i 3. ove Uredbe.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u pojedinačnim slučajevima Ministarstvo može, u onoj mjeri koja je potrebna da bi se spriječile velike nesreće ili ograničile njihove posljedice, zatražiti od operatera da područje postrojenja podvrgne pojedinim obvezama sukladno odredbama ove Uredbe iako prisutnost opasnih tvari u postrojenju nije utvrđena tako da dostiže granične količine opasnih tvari prema popisima iz Priloga I.A dijelovima 1. i 2. stupcima 2. i 3., odnosno iz popisa u Prilogu I.B, u stupcima 2. i 3. ove Uredbe.

(3) Odredbe ove Uredbe primjenjuju se i na centre za gospodarenje otpadom, prema posebnom zakonu kojim se uređuje održivo gospodarenje otpadom, a koji sadrže opasne tvari sukladno popisima iz stavka 1. ovoga članka, uključujući jame i rubne nasipe, osobito kada se opasne tvari koriste u vezi s fizikalno-kemijskom obradom.

(4) Kada operater u postrojenju utvrdi prisutnost opasnih tvari iz popisa u Prilogu I.A, odnosno iz popisa u Prilogu I.B ove Uredbe u količinama manjim od propisanih graničnih vrijednosti prema popisima u Prilogu I.A, dijelovima 1. i 2. u stupcu 2., odnosno prema popisu u Prilogu I.B u stupcu 2. ove Uredbe, postupit će i prema zahtjevima propisa kojim se uređuje zaštita i spašavanje.

(5) Odredbe ove Uredbe primjenjivat će se ne isključujući propise koji se odnose na sigurnost i zdravlje radnika.

II. OPASNE TVARI I NJIHOVO RAZVRSTAVANJE

Kriteriji za određivanje tvari koje se smatraju opasnim tvarima u postrojenju

Članak 5.

(1) Tvari koje se smatraju opasnima i količine tih tvari na koje se primjenjuju odredbe ove Uredbe utvrđene su u popisu u Prilogu I.A, odnosno Prilogu I.B ove Uredbe.

(2) Kriteriji kada će se smatrati da su u postrojenju prisutne male količine opasnih tvari iz popisa iz stavka 1. ovoga članka, utvrđeni su u popisima u Prilogu I.A u dijelovima 1. i 2., u stupcu 2., odnosno prema popisu u Prilogu I.B u stupcu 2. (niži razred postrojenja), ove Uredbe.

(3) Kriteriji kada će se smatrati da su u postrojenju prisutne velike količine opasnih tvari iz popisa iz stavka 1. ovoga članka, utvrđeni su u popisima u Prilogu I.A u dijelovima 1. i 2., u stupcu 3., odnosno prema popisu u Prilogu I.B u stupcu 3. (viši razred postrojenja) ove Uredbe.

(4) Iznimno od Priloga I.A, donosno Priloga I.B ove Uredbe, opasnim tvarima u smislu ove Uredbe smatrat će se i tvari čiju prisutnost operater utvrdi u postrojenju u količinama koje su manje od graničnih količina utvrđenih u popisima u Prilogu I.A u dijelovima 1. i 2., u stupcu 2., odnosno prema popisu u Prilogu I.B u stupcu 2. ove Uredbe, ako mu obveze prema ovoj Uredbi posebnim rješenjem odredi Ministarstvo u slučaju vjerojatnosti domino efekta.

(5) Prilikom određivanja kriterija iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, operater će uzeti u obzir obvezu prijave maksimalnih kapaciteta kako je definirano člankom 3. stavkom 1. točkama 2. i 3. ove Uredbe.

III. OBVEZE OPERATERA

Osnovne obveze

Članak 6.

(1) Operater je u svrhu sprječavanja velike nesreće dužan poduzeti sve preventivne mjere opreza u skladu s opsegom mogućih opasnosti u postrojenju.

(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka ne isključuju obveze o kontroli kakvoće zraka prema odredbama propisa kojima se uređuje zaštita zraka.

(3) Pri ispunjavanju obveze iz stavka 1. ovoga članka operater je dužan uzeti u obzir osobito sljedeće izvore opasnosti:

1. tehnološko-procesne izvore opasnosti,

2. prirodne izvore opasnosti (potresi, poplave i sl.),

3. uplitanje neovlaštenih osoba pri radu postrojenja (sudjelovanje i radnje osoba, primjerice: rukovanje određenim strojem, odnosno druge aktivnosti u proizvodnom procesu, a da to nije proces rada – radno mjesto te osobe) i pri radu s opasnim tvarima u postrojenju.

(4) Izvore opasnosti iz stavka 3. ovoga članka operater neće uzeti u obzir kada su ti izvori djelomični ili se mogu isključiti.

(5) Mjere opreza iz stavka 1. ovoga članka poduzet će se da bi se što je više moguće na samom izvoru u postrojenju smanjile mogućnosti nastanka rizika od velike nesreće i nepovoljne posljedice nakon nastanka velike nesreće.

Zahtjevi koje treba ispuniti u svrhu sprječavanja velikih nesreća

Članak 7.

(1) Operater će obveze iz članka 6. stavka 1. ove Uredbe ispuniti na način da:

1. poduzme sve mjere kako bi osigurao da velika ispuštanja/istjecanja opasnih tvari, požar i/ili eksplozija:

– budu spriječene unutar postrojenja,

– u jednom postrojenju ne mogu imati utjecaj na druga postrojenja unutar područja postrojenja i

– nastali izvan postrojenja ne mogu djelovati na postrojenje na način da ugroze njegovu sigurnost;

2. opremi postrojenje odgovarajućim upozorenjem, alarmom i sigurnosnom opremom;

3. opremi postrojenje uređajima za mjerenje i kontrolu koji će biti odvojeni i neovisni o drugim sigurnosnim sustavima;

4. zaštiti sigurnost važnih dijelova postrojenja od mogućnosti djelovanja i uplitanja neovlaštenih osoba.

(2) U slučaju velike nesreće operater je obvezan odmah obavijestiti operativno-komunikacijski centar 112 središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu i spašavanje, dajući pri tome profesionalne i razumljive podatke.

(3) Operater se obvezuje u slučaju velike nesreće obavijestiti Agenciju za zaštitu okoliša unutar rokova i na način propisan Zakonom u svrhu unosa potrebnih podataka u očevidnik koji vodi Agencija za zaštitu okoliša prema kriterijima iz Priloga VII. ove Uredbe.

Obveze namijenjene ograničavanju učinaka velikih nesreća u postrojenjima nižeg i višeg razreda

Članak 8.

Operater će obveze namijenjene ograničavanju učinaka velikih nesreća iz članka 6. stavka 5. ove Uredbe ispuniti i na način da:

1. procijeni moguće posljedice za ljude i okoliš prema više izračunatih vjerodostojnih scenarija glede mogućih učinaka velike nesreće uključujući najgori i najčešći slučaj i izračuna veličinu područja učinka;

2. poduzme sigurnosne mjere da u slučaju velike nesreće ne dođe do dodatnih opasnosti koje bi nastale iz infrastrukturnih dijelova postrojenja (kanalizacija, cjevovoda, plinovoda i sl.);

3. opremi postrojenje potrebnom sigurnosnom opremom i poduzme tehničke i organizacijske mjere opreza.

Ostale obveze za postrojenja višeg ili nižeg razreda

Članak 9.

Osim zahtjeva i obveza iz članaka 7. i 8. ove Uredbe, operater je dužan ispuniti i sljedeće obveze tako da:

1. sukladno posebnim propisima osigura nadzor svake gradnje u svezi s područjem postrojenja, nadzire rad sigurnosnih uređaja i sustava unutar postrojenja te kontinuirano nadzire i redovito održava postrojenja po pitanju sigurnosti;

2. održavanje i popravke u postrojenju obavlja u skladu s najboljim raspoloživim sigurnosnim tehnikama;

3. poduzme potrebne tehničke mjere opreza kako bi spriječio nepravilno rukovanje u postrojenju i nepravilno rukovanje opasnim tvarima;

4. spriječi nepravilno i nedopušteno ponašanje radnika i drugih osoba u području postrojenja postavljanjem odgovarajućih uputa o postupanju pri redovitom obavljanju poslova i u vrijeme dnevnog odmora na radu te odgovarajućim uputama za postupanje u iznenadnim događajima;

5. osigura odgovarajuću obuku radnika s ciljem prepoznavanja opasnosti, a poglavito u slučaju uvođenja novih tehnika te radi upoznavanja s obveznim ponašanjem u slučaju opasnosti, odnosno nastanka velike nesreće;

6. će ovlaštenik za operatera izraditi Unutarnji plan u skladu s minimalnim sadržajem iz Priloga V. ove Uredbe i propisima iz područja zaštite i spašavanja, zaštite okoliša, zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite zdravlja za postrojenja višeg razreda;

7. dostavi središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu i spašavanje Izvješće o sigurnosti zajedno sa suglasnosti Ministarstva, radi donošenja odluke o potrebi izrade vanjskog plana, odnosno izmjene i dopune vanjskog plana;

8. dostavi nadležnoj županiji, odnosno Gradu Zagrebu sve korisne informacije potrebne za izradu Vanjskog plana u skladu s propisima iz područja zaštite i spašavanja za postrojenja višeg razreda.

Obveza obavještavanja o prisutnosti opasnih tvari u postrojenju

Članak 10.

(1) Operater je dužan u skladu s popisom opasnih tvari iz Priloga I.A, odnosno iz Priloga I.B ove Uredbe utvrditi prisutnost opasnih tvari u postrojenju.

(2) O utvrđenoj prisutnosti opasnih tvari ispod graničnih vrijednosti iz popisa Priloga I.A, dijelova 1. i 2., stupca 2. odnosno iz popisa Priloga I.B, stupca 2. ove Uredbe, operater je dužan obavijestiti Agenciju za zaštitu okoliša sukladno obrascu obavijesti koji je propisan u Prilogu II.A ove Uredbe, u roku od godinu dana od stupanja na snagu ove Uredbe za prvu obavijest na način da dostavi podatke putem interneta, prijavom u Registar postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari, na način propisan posebnim propisom kojim se ustrojava i vodi registar postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari.

(3) O utvrđenoj prisutnosti opasnih tvari iznad graničnih vrijednosti iz popisa Priloga I.A, dijelova 1. i 2., stupaca 2. ili 3., odnosno iz popisa Priloga I.B, stupaca 2. ili 3. ove Uredbe (niži i viši razred postrojenja), operater je dužan obavijestiti Agenciju za zaštitu okoliša sukladno obrascu obavijesti koji je propisan u Prilogu II.B ove Uredbe, u roku od godinu dana od stupanja na snagu ove Uredbe za prvu obavijest koja će sadržavati i informaciju o razredu kojem postrojenje pripada, na način da dostavi podatke putem interneta prijavom u bazu Registar postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari, na način propisan posebnim propisom kojim se ustrojava i vodi registar postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari te vodi očevidnik.

(4) Nakon prve obavijesti, operater je dužan obnoviti podatke iz obavijesti najmanje svakih 5 godina, izuzev u slučaju navedenom u članku 12. stavku 1. ove Uredbe.

Članak 11.

(1) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i spašavanje izvršava provjeru podataka dostavljenih na obrascu iz Priloga II.A ove Uredbe unutar Registra postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari na način da utvrdi:

– je li postrojenje ispod graničnih vrijednosti iz popisa Priloga I.A, dijelova 1. i 2., stupca 2., odnosno iz popisa Priloga I.B, stupca 2. ove Uredbe (točnost izračuna u skladu s Prilogom I.A, odnosno Prilogom I.B ove Uredbe);

– jesu li operativni plan i ostali planovi, koji se izrađuju u skladu s odredbama propisa kojima se uređuje zaštita i spašavanje, ispravni u odnosu na rezultate procjene rizika.

(2) Ministarstvo će izvršiti provjeru podataka dostavljenih na obrascu iz Priloga II.B ove Uredbe unutar Registra postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari, točnije provjeru administrativnog položaja postrojenja (niži i viši razred) u skladu s popisima Priloga I.A, dijelom 1. i 2., odnosno s popisa Priloga I.B ove Uredbe (točnost izračuna u skladu s Prilogom I.A, odnosno Prilogom I.B ove Uredbe).

(3) Ako je potrebno, po pregledu obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo i središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i spašavanje, zatražit će dodatne podatke.

Članak 12.

(1) Operater je dužan u roku od 30 dana od nastale izmjene u postrojenju dostaviti nove podatke u Registar postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari u slučaju bilo kakvih izmjena u podacima, odnosno izmjena u postrojenju ili u proizvodnom procesu, povećanja količina, izmjene prirode ili agregatnog stanja opasne tvari ili u slučaju bilo kakve izmjene procesa koji obuhvaćaju opasne tvari, a koje bi mogle imati ozbiljne posljedice i predstavljaju opasnost od velikih nesreća kao i u slučaju stavljanja postrojenja izvan rada ili trajnog zatvaranja postrojenja.

(2) Značajnost promjene u postrojenju u smislu stavka 1. ovoga članka za postrojenja nižeg i višeg razreda utvrđuje Ministarstvo mišljenjem.

(3) U slučaju trajnog zatvaranja postrojenja u kojem su prisutne opasne tvari operater je dužan donijeti pisanu odluku u kojoj će utvrditi način i krajnji rok prestanka rada postrojenja u kojem su prisutne opasne tvari kako ono više ne bi predstavljalo rizik od velikih nesreća. Odluka mora sadržavati sve potrebne informacije vezane uz način postupanja s opasnim tvarima, uključujući sigurnost i zaštitu lokacije.

(4) U svrhu cjelovitog i pravodobnog obavještavanja nadležnih tijela i/ili osoba, odluku iz stavka 3. ovoga članka operater je dužan dostaviti Agenciji za zaštitu okoliša, središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu i spašavanje, te za postrojenja nižeg i višeg razreda Ministarstvu u roku od 15 dana od dana donošenja odluke o prestanku rada postrojenja.

Tajnost podataka

Članak 13.

(1) U obavijestima iz članka 10. stavaka 2. i 3. ove Uredbe, sukladno obrascu obavijesti koji je propisan u Prilogu II.A i II.B ove Uredbe, operater može navesti koje podatke i informacije iz tih obavijesti prema svojim internim aktima drži poslovnom tajnom te može za njih tražiti tajnost u skladu sa Zakonom.

(2) Ministarstvo je nadležno tijelo za davanje suglasnosti na zahtjev za zaštitu tajnosti podataka koje je operater podnio uz obrazac iz Priloga II.B ove Uredbe i Izvješće o sigurnosti. U svrhu izdavanja suglasnosti, Ministarstvo može od operatera zatražiti dodatne podatke. Ministarstvo će donijeti odluku o tajnosti podataka u roku od 30 dana od predaje urednog zahtjeva.

(3) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i spašavanje nadležno je tijelo za davanje suglasnosti na zahtjev za zaštitu tajnosti podataka koje je operater podnio uz obrazac iz Priloga II.A ove Uredbe. U svrhu izdavanja suglasnosti, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i spašavanje može od operatera zatražiti dodatne podatke. Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i spašavanje donijet će odluku o tajnosti podataka u roku od 30 dana od predaje urednog zahtjeva.

(4) Ako postoji zahtjev za zaštitu tajnosti podataka, podaci o operateru će biti uneseni u Registar postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari tek nakon odluke nadležnog tijela, na način kako je određeno ovim člankom.

Niži razred postrojenja

Članak 14.

(1)Operater koji u postrojenju utvrdi prisutnost malih količina opasnih tvari, dužan je bez odlaganja:

1. načiniti operativni plan u skladu s uvjetima iz propisa o zaštiti i spašavanju u roku od 6 mjeseci od utvrđenja prisutnosti malih količina opasnih tvari;

2. odrediti i napisati Politiku sprječavanja velikih nesreća te pripadajući sustav upravljanja sigurnošću u skladu s načelima i zahtjevima iz Priloga IV. ove Uredbe, kako bi se spriječile velike nesreće i njihove posljedice, i to u roku od 3 mjeseca od utvrđenja prisutnosti malih količina opasnih tvari;

3. dati na uvid akte za provedbu prostornih planova i akte za gradnju: građevinsku i uporabnu dozvolu u smislu utvrđivanja rizika izazivanja domino efekta.

(2) Dokumente iz stavka 1. ovoga članka osim sustava upravljanja sigurnošću operater dostavlja nadležnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u roku od 6 mjeseci od utvrđenja prisutnosti malih količina opasnih tvari, te po potrebi, u slučaju promjena navedenih u članku 12. stavku 1. ove Uredbe, za potrebe izrade procjene ugroženosti i planova po posebnom propisu.

(3) Operater je dužan dati na uvid dokumente iz stavka 1. ovoga članka na zahtjev inspektora ili nadležnih tijela.

Viši razred postrojenja

Članak 15.

(1) Operater koji utvrdi da je u njegovom postrojenju prisutna velika količina opasne tvari, osim dokumenata iz članka 14. stavka 1. točaka 2. i 3. ove Uredbe, dužan je načiniti i Izvješće o sigurnosti.

(2) Izvješćem o sigurnosti u skladu s Prilogom III. ove Uredbe, operater dokazuje da:

1. su Politika sprječavanja velikih nesreća i sustav upravljanja sigurnošću za njezinu provedbu provedeni u skladu s načelima i zahtjevima navedenima u Prilogu IV. ove Uredbe;

2. su opasnosti od velikih nesreća u postrojenju utvrđene i da su predviđene i poduzete potrebne mjere kako bi se takve nesreće spriječile te ograničile njihove posljedice po čovjeka i okoliš;

3. su odgovarajuća sigurnost i pouzdanost uključeni u projekt, konstrukciju, tehnološki postupak i aktivnosti te održavanje svih dijelova postrojenja koji su povezani s opasnostima od nastanka velikih nesreća unutar postrojenja;

4. je izrađen Unutarnji plan te da su dostavljene potrebne informacije za donošenje Vanjskog plana s namjerom da se poduzmu sve potrebne mjere u slučaju velike nesreće te u slučaju gradnje novih postrojenja ili razvoja postojećeg postrojenja;

5. su pružene dostatne informacije nadležnom tijelu, kako bi se osiguralo donošenje odluka u pogledu smještaja novih djelatnosti ili zahvata u prostoru.

(3) Operater osigurava izradu Izvješća o sigurnosti.

(4) Ovlaštenik koji izrađuje Izvješće o sigurnosti odgovoran je za istinitost, točnost, stručnu utemeljenost i udovoljavanje propisanim zahtjevima u vezi s izradom i sadržajem izvješća.

IV. IZVJEŠĆE O SIGURNOSTI

Sadržaj Izvješća o sigurnosti

Članak 16.

(1) Izvješćem o sigurnosti se opisuju sve mjere za sprječavanje velikih nesreća i struktura sustava upravljanja sigurnošću. U svrhu određivanja organizacije i načina upravljanja postrojenjem radi svođenja opasnosti od nastanka velike nesreće na najmanju moguću mjeru, Izvješće o sigurnosti sadrži i Unutarnji plan.

(2) Unutarnji plan obvezno sadrži sve podatke i informacije iz Priloga V. ove Uredbe i propisa kojima se uređuje zaštita i spašavanje.

(3) Operater je dužan ažurirati Unutarnji plan najmanje svake 3 godine.

(4) Izvješće o sigurnosti obvezno sadrži podatke za izradu Vanjskog plana mjera zaštite i aktivnosti koje će se poduzeti izvan postrojenja u slučaju velike nesreće. Vanjski plan se izrađuje prema posebnim propisima zaštite i spašavanja, a radi ublažavanja učinaka mogućeg domino efekta koji može uzrokovati velika nesreća u postrojenju, te u druge svrhe, sukladno posebnom propisu.

(5) U Izvješću o sigurnosti operater može odrediti dio sadržaja koji ne može biti dostupan javnosti zbog industrijskih, trgovinskih ili poslovnih tajni, javne sigurnosti i/ili obrane, a što će potkrijepiti Izjavom i dokazima u skladu s propisima kojima se uređuje tajnost podataka.

(6) Kad utvrdi prisutnost opasnih tvari ili njihovih dijelova u postrojenju, a Izvješćem o sigurnosti je dokazao da te tvari ne mogu izazvati veliku nesreću, operater može, prilikom podnošenja zahtjeva za davanje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti, zatražiti od Ministarstva da javnosti budu dostupne samo informacije i podaci iz Izvješća o sigurnosti koji se odnose na događaje koji se tiču prevencije rezidualnih opasnosti velikih nesreća i ograničavanja posljedica po čovjeka i okoliš.

(7) Izvješće o sigurnosti mora biti načinjeno tako da mjere predviđene tim Izvješćem jamče visok stupanj zaštite zdravlja i života ljudi i zaštitu okoliša predviđenim odgovarajućim sredstvima, strukturama i predviđenim sustavima upravljanja. U Izvješću o sigurnosti moraju se poštovati načela i zahtjevi sadržani u Prilogu IV. ove Uredbe.

(8) Prilogom III. ove Uredbe utvrđuju se minimalni podaci i informacije koje Izvješće o sigurnosti mora sadržavati, uključujući kriterije procjene opasnosti. Podaci i postupci sadržani u Izvješću o sigurnosti moraju biti ažurirani.

(9) U Izvješću o sigurnosti moraju biti imenovani stručnjaci, odnosno osobe koje su sudjelovale u njegovoj izradi.

(10) Izvješće o sigurnosti koje se podnosi za postojeće postrojenje i u slučaju rekonstrukcije postojećeg postrojenja mora sadržavati ažuriran popis količina opasnih tvari prisutnih u postrojenju na temelju označavanja i razvrstavanja navedenih u Prilogu I.A, odnosno Prilogu I.B ove Uredbe, a prema stanju u postrojenju na dan koji odgovara datumu označenom na Izvješću o sigurnosti.

(11) Podaci u obrascu obavijesti o prisutnosti opasnih tvari iz Priloga II.B ove Uredbe dostavljeni u Registar postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari moraju biti istovjetni podacima u Izvješću o sigurnosti.

Dostupnost Izvješća o sigurnosti

Članak 17.

(1) Iznimno, Izvješće o sigurnosti, odnosno pojedini dijelovi toga Izvješća mogu se temeljiti na podacima koje je operater dužan prikazati prema posebnim propisima iz pojedinih upravnih područja (primjerice područje zaštite i spašavanja, protupožarne zaštite i sl.), koja su istovjetna, odnosno obuhvaćena podacima i informacijama propisanim u Prilogu III. ove Uredbe. Izvješće o sigurnosti koje je izrađeno na temelju preuzetih podataka i informacijskih cjelina koje se vode slijedom posebnih propisa mora zadovoljavati sve zahtjeve sukladno odredbama ove Uredbe koje se odnose na sadržaj Izvješća o sigurnosti.

(2) Podaci preuzeti u smislu stavka 1. ovoga članka ne smiju biti stariji od godinu dana od dana označenog na Izvješću o sigurnosti.

(3) Izvješće o sigurnosti mora se temeljiti na vjerodostojnim činjenicama o prisutnim opasnim tvarima u postrojenju.

(4) Izvješće o sigurnosti mora izraditi pravna osoba ovlaštena u skladu sa Zakonom.

(5) Operater je dužan osigurati provedivost Izvješća o sigurnosti u svako doba. Izvješće mora biti dostupno u odgovarajućim prostorijama postrojenja u svrhu omogućavanja uvida i nadzora nadležnih tijela i/ili osoba.

Dostava Izvješća o sigurnosti

Članak 18.

Operater je za nova područja postrojenja i rekonstrukcije postojećih postrojenja dužan ishoditi suglasnost Ministarstva na Izvješće o sigurnosti prije početka gradnje.

Obveza ažuriranja Izvješća o sigurnosti i Politike sprječavanja velikih nesreća

Članak 19.

(1) Operater je dužan ažurirati Izvješće o sigurnosti te u tom smislu izvršiti dopune podataka i informacija, uključujući i Politiku sprječavanja velikih nesreća, koju mora imati prema odredbama ove Uredbe i to:

1. najmanje svakih 5 godina od izdavanja suglasnosti na Izvješće o sigurnosti, odnosno donošenja Politike sprječavanja velikih nesreća;

2. bez odlaganja, u slučaju bilo kakve značajne promjene, rekonstrukcije uključujući i slučaj iz članka 12. stavka 3., a najkasnije u roku od 60 dana od značajne promjene:

– u postrojenju;

– u skladišnom prostoru;

– u postupku u kojem se koristi opasna tvar;

– u količini, prirodi, agregatnom stanju opasne tvari u usporedbi s podacima sadržanim u postojećem Izvješću o sigurnosti;

3. u bilo koje drugo vrijeme:

– iz razloga uzimanja u obzir saznanja o novim tehnologijama, sigurnosnim mjerama i napretku u znanju koje se odnosi na pristup opasnostima, na primjer koji proizlaze iz analize nesreća ili, u mjeri u kojoj je to moguće, iz izbjegnutih nesreća;

– u slučaju bilo kakvih saznanja i pretpostavki o promjenama glede mogućih bitnih posljedica u vezi s opasnostima povezanima s velikom nesrećom.

(2) Nakon što dopuni, odnosno izmijeni Izvješće o sigurnosti u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka operater je dužan pribaviti suglasnost Ministarstva na to dopunjeno i/ili izmijenjeno Izvješće o sigurnosti.

V. IZDAVANJE SUGLASNOSTI NA IZVJEŠĆE O SIGURNOSTI

Način podnošenja zahtjeva za izdavanje suglasnosti

Članak 20.

(1) Zahtjev za izdavanje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti potrebno je podnijeti u pisanom obliku i pohranjen na elektronskom mediju za pohranjivanje podataka (CD, DVD ili slično) te mora sadržavati Izvješće o sigurnosti za koje se traži suglasnost.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati:

1. podatke o operateru koji upravlja područjem postrojenja:

– za pravnu osobu i fizičku osobu obrtnika: tvrtka i sjedište operatera, osobni identifikacijski broj, matični broj, ime odgovorne osobe, telefon i telefaks te adresu elektronske pošte, ako postoji;

– za fizičke osobe: ime i prezime, osobni identifikacijski broj, adresa, telefon te adresa elektronske pošte, ako postoji;

Podaci iz ove točke dokazuju se ovjerenim izvatkom iz sudskog registra za pravnu osobu, izvatkom iz obrtnog registra za fizičku osobu obrtnika, izvatkom iz registra poljoprivrednika za fizičku osobu poljoprivrednika te preslikom osobne iskaznice za fizičku osobu.

2. podatke o lokaciji područja postrojenja:

–za lokaciju: naziv jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave gdje se nalazi lokacija područja postrojenja, uključujući podatke o katastarskoj općini;

– za područje postrojenja: točan naziv područja postrojenja na lokaciji, osobni identifikacijski broj, matični broj i sve vrste djelatnosti koje se u području postrojenja obavljaju;

3. podatke o ovlašteniku koji je izradio Izvješće o sigurnosti, što dokazuje preslikom suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša – izradu izvješća o sigurnosti koju je ovlaštenik pribavio od Ministarstva;

4. upravnu pristojbu u propisanom iznosu.

Postupak po zahtjevu za izdavanje suglasnosti

Članak 21.

(1) Ako zahtjev iz članka 20. ove Uredbe ne sadrži sve propisane podatke i dokaze, odnosno kada Izvješće o sigurnosti koje prilaže tome zahtjevu ne sadrži sve podatke i informacije sukladno odredbama ove Uredbe, Ministarstvo će pozvati operatera da u primjerenom roku, a koji ne može biti duži od trideset dana, ukloni nedostatke u zahtjevu, odnosno Izvješću o sigurnosti.

(2) O zahtjevu operatera za izdavanje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti Ministarstvo je dužno informirati javnost i zainteresiranu javnost nakon što utvrdi da zahtjev sadrži sve propisane podatke i dokaze te da Izvješće o sigurnosti sadrži sve propisane podatke i informacije sukladno odredbama ove Uredbe.

(3) O zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka javnost i zainteresirana javnost se informira sukladno Zakonu i uredbi kojom se uređuje informiranje i sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša.

Izdavanje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti

Članak 22.

(1) Nakon što utvrdi da je zahtjev operatera za izdavanje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti uredan Ministarstvo će sazvati Stručno vijeće za davanje mišljenja na Izvješće o sigurnosti. Troškove pribavljanja suglasnosti snosi operater.

(2) Suglasnost na Izvješće o sigurnosti izdaje Ministarstvo na temelju mišljenja Stručnog vijeća u roku od 60 dana od predaje urednog zahtjeva.

(3) Suglasnost na Izvješće o sigurnosti može se dati kada se utvrdi da su Izvješćem o sigurnosti ispunjeni svi zahtjevi prema odredbama ove Uredbe i posebnom propisu kojim se uređuje prostorno uređenje.

(4) Kada utvrdi da Izvješće o sigurnosti ne ispunjava sve zahtjeve prema odredbama ove Uredbe i posebnom propisu kojim se uređuje prostorno uređenje Ministarstvo će donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje suglasnosti.

(5) O suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka, odnosno rješenju iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo je dužno informirati javnost i zainteresiranu javnost sukladno Zakonu i uredbi kojom se uređuje informiranje i sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša.

Zahtjev za produženje izdane suglasnosti

Članak 23.

(1) Zahtjev za produženje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti podnosi se najkasnije 60 dana prije isteka roka važenja suglasnosti na Izvješće o sigurnosti.

(2) Zahtjev za produženje suglasnosti podnesen nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka odbacit će se.

(3) Postupak po zahtjevu za produženje izdane suglasnosti na Izvješće o sigurnosti provodi se prema odredbama Zakona i odgovarajućom primjenom odredaba ove Uredbe koje se odnose na izdavanje suglasnosti.

Sadržaj suglasnosti

Članak 24.

(1) Suglasnost uz ostalo sadrži izreku kojom se daje suglasnost na Izvješće o sigurnosti, razdoblje za koje se suglasnost daje, izreku da je Izvješće o sigurnosti obvezni prilog suglasnosti, te odgovarajuće obrazloženje.

(2) Suglasnost za Izvješće o sigurnosti sadržavat će i podatke o provjeri kompatibilnosti postrojenja s okolinom koristeći se kriterijima utvrđenima posebnim propisom kojim se uređuje prostorno uređenje.

VI. OBVEZE OPERATERA U PODUZIMANJU MJERA ZA SPRJEČAVANJE VELIKIH NESREĆA

Obveze u slučaju značajne promjene u postrojenju

Članak 25.

(1) U slučaju značajnih promjena u postrojenju, skladišnom prostoru ili u postupku s opasnim tvarima te u slučaju izmjena prirode ili količine opasnih tvari koje bi mogle imati značajne posljedice za opasnost od velike nesreće, operater je dužan:

1. utvrditi je li potrebno izmijeniti Politiku sprječavanja velikih nesreća te sustave upravljanja i postupke sadržane u Izvješću o sigurnosti;

2. nakon što utvrdi potrebu izmjene Izvješća o sigurnosti – obavijestiti Ministarstvo i središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i spašavanje o pojedinostima prirode potrebne izmjene Izvješća o sigurnosti.

(2) Ako operater utvrdi da je potrebno izmijeniti Politiku sprječavanja velikih nesreća dužan ju je izmijeniti bez odgađanja.

VII. INFORMIRANJE JAVNOSTI U SLUČAJU VELIKE NESREĆE I PREKOGRANIČNOG UTJECAJA VELIKE NESREĆE

Informiranje javnosti i prekogranični utjecaj

Članak 26.

(1) Operater postrojenja nižeg i višeg razreda dužan je informacije navedene u Prilogu VI. ove Uredbe djelomično preuzetih iz Priloga II.B, ove Uredbe staviti na raspolaganje javnosti i u elektroničkom obliku te je dužan te podatke ažurirati najmanje jednom godišnje, i u slučaju izmjena iz članka 12. ove Uredbe.

(2) Ministarstvo će na temelju Izvješća o sigurnosti u kojem je operater identificirao susjedna postrojenja i javne objekte sukladno Prilogu III. točki II. podtočki C. ove Uredbe, a koji bi mogli biti zahvaćeni posljedicama velike nesreće izazvane u postrojenju višeg razreda, dostaviti redovito, i u najprikladnijem obliku, obavijest s podacima o mjerama sigurnosti i o obveznim mjerama.

(3) Informacije iz Priloga VI. ove Uredbe Ministarstvo je dužno dostaviti državama članicama Europske unije koje bi mogle biti pogođene prekograničnim učincima velike nesreće koja potječe iz postrojenja višeg razreda.

Domino efekt

Članak 27.

(1) Koristeći se podacima dobivenima od operatera u skladu s odredbama članaka 10. i 15. ove Uredbe, Ministarstvo je dužno utvrditi područja postrojenja ili grupe područja postrojenja u kojima, zbog njihove blizine ili prisutnosti opasnih tvari, vjerojatnost ili posljedice velike nesreće mogu biti veće.

(2) Ministarstvo je dužno obavijestiti operatere područja postrojenja smještenih u području učinka s mogućim ili uvećanim rizikom od domino efekta, o mogućim posljedicama glede područja postrojenja u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka.

(3) Obavijest iz stavka 2. ovoga članka dostavlja se i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu i spašavanje, središnjem tijelu državne uprave nadležnom za prostorno uređenje i Agenciji za zaštitu okoliša.

(4) Očevidnik sadrži podatke djelomično preuzete iz obrazaca iz Priloga II.A i II.B ove Uredbe koji se odnose na:

1. operatera i područje postrojenja;

2. prisutnost opasnih tvari u postrojenju;

3. vrstu opasnosti i područje učinka prema izrađenom scenariju najgoreg mogućeg slučaja;

4. ostale podatke.

(5) Podaci se u očevidniku vode za sva područja postrojenja koja mogu izazvati domino efekt.

Seveso nadzor

Članak 28.

(1) Inspekcije nadležne za nadzor nižih i viših razreda postrojenja dužne su obavljati nadzor nad provođenjem Politike sprječavanja velikih nesreća i primjenom sustava upravljanja sigurnošću sukladno Zakonu.

(2) Inspekcijski nadzor viših i nižih razreda postrojenja (u daljnjem tekstu: Seveso nadzor) uključuje pregled postrojenja, provjeru unutarnjih mjera, sustava i izvještaja, pratećih dokumenata i ostaloga u svrhu provjere i poticanja usklađenosti postrojenja sa zahtjevima Zakona te propisima koji uređuju zaštitu i spašavanje. Ciljevi Seveso nadzora su provjera sljedećeg:

– ispunjavanja odgovarajućih mjera za sprječavanje velikih nesreća u skladu s aktivnostima koje se obavljaju u postrojenju;

– primjene odgovarajućih mjera za ograničavanje posljedica velikih nesreća, u postrojenju i izvan njega;

– primjene odgovarajuće Politike sprječavanja velikih nesreća te sustava upravljanja sigurnošću;

– ispunjavanja obveza operatera vezano uz obavješćivanje javnosti i nadležnih institucija;

– dokumentacije i provjera podataka iz Izvješća o sigurnosti na terenu;

– potpunosti podataka dostavljenih na obrascu iz Priloga II.B ove Uredbe.

(3) Seveso nadzor provodit će se u sklopu koordiniranih inspekcijskih nadzora prema godišnjim planu i programu rada sukladno Zakonu i sukladno preporukama Stručnoga vijeća.

(4) Plan Seveso nadzora donosit će se na osnovi sustavne procjene opasnosti od velikih nesreća za svako dotično postrojenje. Inspekcije iz stavka 1. ovoga članka, planirat će se najmanje jednom godišnje za postrojenja višeg razreda.

VIII. UVJETI PLANIRANJA PROSTORA

Uvjeti i obveza dostave podataka u postupku izrade prostornih planova

Članak 29.

(1) U svrhu sprječavanja i ograničavanja posljedica velikih nesreća, ministar nadležan za prostorno uređenje na temelju posebnog zakona kojim se uređuje prostorno uređenje donosi provedbeni propis u kojem će pobliže opisati uvjete kompatibilnosti između postrojenja i okoline.

(2) Uvjeti i kriteriji propisani posebnim propisom iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se u postupcima prostornog planiranja prema posebnom propisu kojim se uređuje prostorno planiranje.

(3) Nadležno tijelo i/ili Ministarstvo, na traženje nositelja izrade prostornoga plana obvezno je dostaviti osnovne podatke iz članka 14. stavka 1. podstavka 3. ove Uredbe o područjima postrojenja i postrojenjima u kojima je utvrđena prisutnost opasnih tvari i koja se nalaze na području obuhvata izrade prostornoga plana, kao sastavni dio zahtjeva za izradu prostornog plana prema posebnom propisu.

(4) Dokumentacija iz članaka 14. i 15. ove Uredbe na odgovarajući način mora biti razmatrana kod izrade zahtjeva zaštite i spašavanja u dokumentima prostornog uređenja u skladu s posebnim propisom.

(5) Izračun i procjena rizika od velikih nesreća sastavni su dio dokumentacije za ishođenje akata za provedbu prostornih planova prema posebnom propisu.

(6) Informacije vezane uz domino efekt na odgovarajući način moraju biti razmatrane u dokumentima prostornog uređenja i prilikom ishođenja akata za provedbu prostornih planova u skladu s posebnim propisom i/ili građevinskom dozvolom.

Informacijski sustav

Članak 30.

(1) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i spašavanje i Agencija za zaštitu okoliša dužni su povezati svoje elektronske baze podataka u svrhu:

1. brže razmjene podataka među nadležnim tijelima;

2. distribucije među nadležnim tijelima i/ili osobama analize uzroka velikih nesreća i naučenih lekcija;

3. dostave podataka o mjerama sprječavanja velikih nesreća nadležnim tijelima;

4. razmjene podataka o organizacijama koje mogu pružiti savjet ili potrebne podatke o događaju, sprječavanju i ograničavanju velikih nesreća;

5. sprječavanja domino-efekata;

6. razmjene ostalih podataka potrebnih za koordinaciju izrade Vanjskog plana i prostorno uređenje.

(2) Informacijski sustav iz stavka 1. ovoga članka jedinstven je i dostupan svim nadležnim tijelima i/ili osobama, te javnosti u dijelu koji se odnosi na nezaštićene podatke.

IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 31.

Prilozi I.A, I.B, II., II.A, II.B, III., IV., V., VI. i VII. čine sastavni dio ove Uredbe.

Započeti postupci

Članak 32.

Postrojenja koja podliježu obvezi utvrđivanja prisutnosti opasnih tvari, a za koja je pokrenut postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš, odnosno postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, prije stupanja na snagu ove Uredbe, smatraju se postojećim postrojenjima u smislu ove Uredbe.

Obveze usklađivanja postojećih postrojenja

Članak 33.

(1) Do stupanja na snagu pravilnika kojim se uređuje Registar postrojenja u kojima je utvrđena prisutnost opasnih tvari operater je dužan u pisanom obliku obrazac obavijesti iz Priloga II.A ove Uredbe, odnosno obavijest o izmjeni iz članka 12. ove Uredbe, dostaviti središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu i spašavanje, kao i Agenciji za zaštitu okoliša.

(2) Do stupanja na snagu pravilnika kojim se uređuje Registar postrojenja u kojima je utvrđena prisutnost opasnih tvari operater je dužan u pisanom obliku dostaviti obrazac obavijesti iz Priloga II.B ove Uredbe, odnosno obavijest o izmjeni iz članka 12. ove Uredbe Ministarstvu i Agenciji za zaštitu okoliša.

Članak 34.

(1) Operateri postojećih postrojenja koja nisu usklađena s odredbama ove Uredbe obvezni su postojeća postrojenja uskladiti s odredbama ove Uredbe u roku od šest mjeseci od dana njezinog stupanja na snagu.

(2) Operateri postojećih postrojenja dužni su u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe Ministarstvu dostaviti obavijest o potrebi izrade Izvješća o sigurnosti za postrojenje prema ovoj Uredbi.

(3) Operateri postojećih postrojenja višeg razreda dužni su podnijeti zahtjev za ishođenje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 35.

Danom stupanja na snagu ove Uredbe prestaje važiti Uredba o sprječavanju velikih nesreća koje uključuju opasne tvari (»Narodne novine«, broj 114/2008).

Članak 36.

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/14-03/31

Urbroj: 50301-05/25-14-3

Zagreb, 3. travnja 2014.

Predsjednik Zoran Milanović, v. r.

PRILOG I.A

POPIS OPASNIH TVARI I GRANIČNE KOLIČINE KADA SE TVARI SMATRAJU OPASNIMA

Opasne tvari koje su obuhvaćene kategorijama opasnosti iz dijela 1. stupca 1. ovoga Priloga podliježu propisanim količinama utvrđenima u dijelu 1. stupcima 2. i 3. ovoga Priloga.

Ako je opasna tvar obuhvaćena dijelom 1. ovoga Priloga, odnosno Prilogom I.B, a navedena je i u dijelu 2. ovoga Priloga, primjenjuju se propisane količine koje su utvrđene u dijelu 2. stupcima 2. i 3. ovoga Priloga.

DIO 1. Kategorije opasnih tvari

Ovim su dijelom obuhvaćene sve opasne tvari koje potpadaju pod kategorije opasnosti iz stupca 1.:

DIO 2. Imenovane opasne tvari

UPUTE UZ PRILOG I.A

1. Tvari i smjese razvrstane su u skladu sa posebnim propisom kojim se uređuje upravno područje kemikalija.

2. Sa smjesama treba postupati na isti način, kao i s čistim tvarima, pod uvjetom da ostaju unutar graničnih vrijednosti koncentracije koje su utvrđene prema njihovim svojstvima u skladu sa posebnim propisom kojim se uređuje upravno područje kemikalija, ili njegovom posljednjom prilagodbom tehničkom napretku, osim ako je točno naveden njihov postotni sastav ili drugi opis.

3. Gore navedene propisane količine odnose se na svako pojedino područje postrojenja.

Količine koje treba uzeti u razmatranje pri odlučivanju o primjeni odgovarajućih članaka najveće su količine koje su prisutne ili bi mogle biti prisutne u bilo kojem trenutku unutar područja postrojenja. Opasne tvari prisutne u području postrojenja u količinama jednakim ili manjim od 2% od navedenih graničnih vrijednosti, potrebno je zanemariti za potrebe izračuna ukupne prisutne količine navedene opasne tvari ili grupe opasnih tvari, u onim slučajevima kada je njihov položaj unutar postrojenja takav da ne mogu djelovati kao pokretači velike nesreće na bilo kojoj lokaciji unutar lokacije samog područja postrojenja.

4. U slučaju da se u području postrojenja ne nalazi niti jedna pojedinačna tvar ili pripravak u količini većoj ili jednakoj relevantnim propisanim količinama, primjenjuje se sljedeće pravilo kako bi se odredilo je li dotično postrojenje obuhvaćeno relevantnim odredbama ove Uredbe.

1) Primjenjuju se odredbe ove Uredbe koje se odnose na viši razred postrojenja u slučaju da je zbroj:

q1/QU1 + q2/QU2 + q3/QU3 + q4/QU4 + q5/QU5 + … veći ili jednak 1,

pri čemu je qx = količina opasnih tvari x (ili kategorije opasnih tvari) koje potpadaju pod dio 1. ili 2. ovoga Priloga, odnosno kategorije iz Priloga I.B ove Uredbe,

i QUX = odgovarajuća granična količina za tvar ili kategoriju x iz dijela 1. ili 2., stupca 3. ovoga Priloga, odnosno kategorije iz Priloga I.B ove Uredbe.

Ako je gornji zbroj manji od 1, pristupa se sljedećoj provjeri:

2) Primjenjuju se odredbe ove Uredbe koje se odnose na niži razred postrojenja, u slučaju da je zbroj:

q1/QL1 + q2/QL2 + q3/QL3 + q4/QL4 + q5/QL5 +…veći ili jednak 1,

gdje je qx = količina opasne tvari x (ili kategorije opasnih tvari) koje potpadaju pod dio 1. ili 2. ovoga Priloga, odnosno kategorije iz Priloga I.B ove Uredbe,

i QLX = odgovarajuća granična količina za tvar ili kategoriju x iz dijela 1. ili 2., stupca 2. odnosno kategorije iz Priloga I.B ove Uredbe.

Ovo se pravilo koristi za procjenu cjelokupne opasnosti povezane s toksičnosti, zapaljivosti i ekotoksičnosti. Stoga se mora primjenjivati tri puta:

(a) za zbrajanje opasnih tvari, navedenih u dijelu 2., koje potpadaju pod 1., 2. ili 3. kategoriju akutne toksičnosti (izlaganje inhalacijskim putem) ili 1. kategoriju TCOJ, zajedno s opasnim tvarima koje potpadaju pod dio 1. odjeljak H stavke H1 do H3;

(b) za zbrajanje opasnih tvari, navedenih u dijelu 2., koje su eksplozivi, zapaljivi plinovi, zapaljivi aerosoli, oksidirajući plinovi, zapaljive tekućine, samoreagirajuće tvari i smjese, organski peroksidi, piroforne tekućine i krutine, oksidirajuće tekućine i krutine, zajedno s opasnim tvarima koje potpadaju pod dio 1. odjeljak P stavke P1 do P8;

(c) za zbrajanje opasnih tvari, navedenih u dijelu 2., koje potpadaju pod 1. kategoriju akutne toksičnosti za vodeni okoliš, 1. kategoriju kronične toksičnosti ili 2. kategoriju kronične toksičnosti, zajedno s opasnim tvarima koje potpadaju pod dio 1. odjeljak E stavke E1 i E2.

Odgovarajuće odredbe ove Uredbe primjenjuju se, ako je bilo koji od zbrojeva dobivenih pod (a), (b) ili (c) veći od ili jednak 1.

5. U slučaju tvari i pripravaka koje Zakon o kemikalijama ne svrstava u opasne tvari, primjerice otpad, ali koji su svejedno prisutni ili su vrlo vjerojatno prisutni u području postrojenja i koji, u okolnostima ustanovljenima u području postrojenja, posjeduju ili bi mogle posjedovati jednaka svojstva u smislu potencijala za izazivanje velikih nesreća, privremeno se dodjeljuju najsličnijoj kategoriji ili imenovanoj opasnoj tvari koja je obuhvaćena ovim Prilogom.

6. U slučaju opasnih tvari koje se zbog svojih svojstava mogu razvrstati u više kategorija, za potrebe ove Uredbe primjenjuju se najmanje propisane količine. Međutim, za potrebe primjene pravila iz Upute 4. koristi se najmanja propisana količina za svaku skupinu kategorija iz Upute 4. točke (a), Upute 4. točke (b) i Upute 4. točke (c), koja odgovara dotičnom razvrstavanju.

7. Opasne tvari koje potpadaju pod 3. kategoriju akutne oralne toksičnosti (H 301) potpadaju pod stavku H2 AKUTNA TOKSIČNOST, u slučaju da ih nije moguće razvrstati ni na temelju akutne inhalacijske toksičnosti, ni na temelju akutne dermalne toksičnosti, na primjer zbog nedostatka uvjerljivih podataka o inhalacijskoj i dermalnoj toksičnosti.

8. Razred opasnosti »eksplozivi« uključuje eksplozivne predmete (vidi Prilog I. odjeljak 2.1. – posebnog propisa kojim se uređuje provedba Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006. Ako je poznata količina eksplozivne tvari ili smjese sadržane u predmetu, ta se količina uzima u obzir za potrebe ove Uredbe. Ako količina eksplozivne tvari ili smjese sadržane u predmetu nije poznata, onda se za potrebe ove Uredbe cijeli predmet smatra eksplozivom.

9. Ispitivanje eksplozivnih svojstava tvari i smjesa potrebno je samo, ako je postupkom kontrole u skladu s Dodatkom 6. dijelom 3. Preporuka Ujedinjenih naroda o prijevozu opasnih tvari, Priručnik s ispitivanjima i kriterijima (Priručnik Ujedinjenih naroda s ispitivanjima i kriterijima)3 utvrđeno da bi tvar ili smjesa mogla imati eksplozivna svojstva.

10. Ako eksplozivi iz odlomka 1.4. nisu pakirani ili su prepakirani, dodjeljuju se kategoriji P1a, osim ako se dokaže da opasnost još uvijek odgovara odlomku 1.4., u skladu s posebnim propisom kojim se uređuje provedba Uredbe (EZ) br. 1272/2008.

11.1. Zapaljivi aerosoli razvrstavaju se u skladu s Direktivom Vijeća 75/324/EEZ, od 20. svibnja 1975. o usklađivanju zakonodavstava država članica o aerosolnim raspršivačima4(Direktiva o dozatorima aerosola). »Vrlo lako zapaljivi« i »zapaljivi« aerosoli iz Direktive 75/324/EEZ odgovaraju zapaljivim aerosolima 1. odnosno 2. kategorije iz posebnog propisa kojim se uređuje provedba Uredbe (EZ) br. 1272/2008.

11.2. Za uvrštavanje u ovu stavku potrebno je dokazati da dozator aerosola ne sadrži zapaljivi plin 1. ili 2. kategorije, niti zapaljivu tekućinu 1. kategorije.

12. U skladu s Prilogom I. stavkom 2.6.4.5. posebnog propisa kojim se uređuje provedba Uredbe (EZ) br. 1272/2008, tekućine s plamištem iznad 35 °C nije potrebno razvrstati u 3. kategoriju, ako su rezultati testa podržavanja gorenja L.2, iz odlomka 32. u III. dijelu Preporuka Ujedinjenih naroda za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima, negativni. To međutim ne vrijedi u izmijenjenim uvjetima, kao što je visoka temperatura ili tlak, i zbog toga su takve tekućine uključene u ovu stavku.

13. Amonijev nitrat (5 000/10 000): gnojiva sposobna za samoodrživu razgradnju

Ovo se odnosi na složena/kombinirana gnojiva na bazi amonijevog nitrata (složena/kombinirana gnojiva koja sadrže amonijev nitrat s fosfatom i/ili kalijem) koja su sposobna za samoodrživu razgradnju prema Pokusu s koritom UN-a (vidi Preporuke Ujedinjenih naroda za prijevoz opasne robe: priručnik testova i kriterija, III. dio, odjeljak 38.2) u kojima je maseni udio dušika koji dolazi iz amonijevog nitrata):

– između 15,75%5 i 24,5%6, te koja ili ne sadrže više od 0,4% ukupnih zapaljivih/organskih tvari ili pak ispunjavaju uvjete iz Priloga III-2. Uredbe (EZ) br. 2003/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o gnojivima (Tekst značajan za EGP) (SL L 304, 21. 12. 2003) i Uredbe Vijeća (EZ) br. 807/2003 od 14. travnja 2003. o usklađivanju odredbi u vezi odbora koji pomažu Komisiji u obavljanju njezinih provedbenih ovlasti predviđenih u aktima Vijeća koji se donose u postupku savjetovanja (jednoglasnost) s Odlukom 1999/468/EZ (SL L 122, 16. 5. 2003.).7,

– 15,75% ili manje koja sadrže zapaljive tvari čije količine nisu ograničene

14. Amonijev nitrat (1 250/5 000): u kvaliteti gnojiva

Ovo se odnosi na čista gnojiva na bazi amonijevog nitrata i na složena/kombinirana gnojiva na bazi amonijevog nitrata koja zadovoljavaju uvjete iz Priloga III-2. Uredbe (EZ) br. 2003/2003 i u kojima je, maseni udio dušika koji dolazi iz amonijevog nitrata:

– veći od 24,5%, osim za mješavine amonijevog nitrata s dolomitom, vapnencem, i/ili kalcijevim karbonatom sa čistoćom od najmanje 90%,

– veći od 15,75% za mješavine amonijevog nitrata i amonijevog sulfata,

– veći od 28%8 za mješavine amonijevog nitrata s dolomitom, vapnencem i/ili kalcijevim karbonatom sa čistoćom od najmanje 90%.

15. Amonijev nitrat (350/2 500): tehničke kvalitete

Ovo se odnosi na:

– amonijev nitrat i pripravke amonijevog nitrata u kojima je, maseni udio dušika koji dolazi iz amonijevog nitrata

– između 24,5% i 28%, a koji ne sadrže više od 0,4% zapaljivih tvari,

– veći od 28%, a koji ne sadrže više od 0,2% zapaljivih tvari,

te na vodene otopine amonijevog nitrata u kojima je maseni udio amonijevog nitrata veći od 80%.

16. Amonijev nitrat (10/50): nestandardizirani materijal i gnojiva koja nisu zadovoljila ispitivanje otpornosti na detonaciju

Ovo se odnosi na:

– materijal odbačen u proizvodnom postupku, te na amonijev nitrat i pripravke od amonijevog nitrata, gnojiva na bazi čistog amonijevog nitrata i složena/kombinirana gnojiva na bazi amonijevog nitrata iz Upute 14. i 15., koja krajnji korisnik vraća ili je vratio proizvođaču, mjestu privremenog uskladištenja ili pogonu za preradu zbog prerade, recikliranja ili obrade za sigurnu upotrebu, budući da više ne zadovoljava karakteristike propisane u Uputi 14. i 15.;

– gnojiva iz 1. alineje Upute 14. i iz Upute 15., koja ne zadovoljavaju odredbe Priloga III-2. Uredbe (EZ) br. 2003/2003.

17. Kalijev nitrat (5 000/10 000): kombinirana gnojiva na bazi kalijevog nitrata (u obliku granula i mikrogranula) koja imaju ista svojstva opasnosti kao i čisti kalijev nitrat.

18. Kalijev nitrat (1 250/5 000): kombinirana gnojiva na bazi kalijevog nitrata (u obliku kristala) koja imaju ista svojstva opasnosti kao i čisti kalijev nitrat.

19. Poboljšani bioplin

Radi provedbe ove Uredbe poboljšani se bioplin može razvrstati u dio 2. pod rednim brojem 18. ovoga Priloga, ako je prerađen u skladu s važećim normama za pročišćeni i poboljšani bioplin, na način da se zajamči kvaliteta koja je jednaka kvaliteti prirodnog plina, uključujući sadržaj metana, i ako sadrži najviše 1% kisika.

20. Poliklorirani dibenzofurani i poliklorirani dibenzodioksini

Količine polikloriranih dibenzofurana i polikloriranih dibenzodioksina izračunavaju se uz pomoć sljedećih faktora:9

21. U slučajevima kad ova opasna tvar potpada pod kategoriju P5a Zapaljive tekućine ili P5b Zapaljive tekućine, za potrebe ove Uredbe primjenjuju se najmanje propisane količine.

PRILOG I.B

POPIS OPASNIH TVARI I GRANIČNE KOLIČINE KADA SE TVARI SMATRAJU OPASNIMA

Iznimno od Priloga I.A ovaj će se Prilog primjenjivati u slučaju kada se smjesa opasnih tvari ne može razvrstati u skladu s Prilogom I.A Uputom 2. ove Uredbe i kategorijama opasnih tvari iz Priloga I.A dijela 1. ove Uredbe.

Odredbe ovoga Priloga primjenjivat će se na smjese opasnih tvari sukladno posebnom propisu kojim se uređuje upravno područje kemikalija, te posebnom propisu kojim se uređuje provedba Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (Tekst značajan za EGP) (SL L 353 od 31.12.2008.), a koje nisu stavljene na tržište do 31. svibnja 2015. godine do toga dana, odnosno za smjese koje su stavljene na tržište do 31. svibnja 2015. do 31. svibnja 2017. godine.

UPUTE UZ PRILOG I.B

1. Tvari i pripravci razvrstani su prema posebnom propisu kojim se uređuje upravno područje kemikalija: U slučaju da se u području postrojenja ne nalazi niti jedna pojedinačna tvar ili pripravak u količini većoj ili jednakoj relevantnim propisanim količinama, primjenjuje se pravilo iz Priloga I.A Upute 4. ove Uredbe na način da se opasne tvari:

(a) iz kategorije 1. i 2. ovoga Priloga zbrajaju s tvarima i kategorijama iz Priloga I.A Upute 4. točke (a) ove Uredbe;

(b) iz kategorije 3., 4., 5., 6., 7a., 7b. i 8. ovoga Priloga zbrajaju s tvarima i kategorijama iz Priloga I.A Upute 4. točke (b) ove Uredbe;

(c) iz kategorije 9.(i) i 9.(ii) ovoga Priloga zbrajaju s tvarima i kategorijama iz Priloga I.A Upute 4. točke (c) ove Uredbe;

2. »Eksplozivna tvar« znači:

– tvari ili pripravci koji mogu uzrokovati eksploziju udarcem, trenjem, vatrom ili drugim izvorima zapaljenja (oznaka upozorenja R2),

– tvari ili pripravci koji mogu vrlo lako uzrokovati eksploziju udarcem, trenjem, vatrom ili drugim izvorima zapaljenja (oznaka upozorenja R3), ili

– tvari, pripravci ili predmeti obuhvaćeni Klasom 1. Europskog sporazuma o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (UN/ADR), sklopljenog 30. rujna 1957., a izmijenjenog i dopunjenog Direktivom Vijeća 94/55/EC od 21. studenoga 1994. o usklađivanju zakona država članica glede cestovnog prijevoza opasnog tereta10.

U ovu definiciju uključene su i pirotehničke naprave, koje se za potrebe ove Uredbe definiraju kao tvari (ili mješavine tvari) namijenjene stvaranju topline, svjetlosti, zvuka, plinova ili dima ili kombinacije tih učinaka kroz samoodržive egzotermne kemijske reakcije. Gdje je tvar ili pripravak razvrstan i prema UN/ADR i prema oznaci upozorenja R2 ili R3, kod određivanja kategorije UN/ADR klasa ima prednost pred oznakom upozorenja.

Tvari i predmeti iz Klase 1 razvrstani su u neku od skupina od 1.1 do 1.6 u skladu s UN/ADR podjelom. Te su skupine sljedeće:

Skupina 1.1: »Tvari i predmeti velike eksplozivne opasnosti (velika eksplozija jest eksplozija koja oštećuje gotovo cjelokupnu robu praktički u trenutku).«

Skupina 1.2: »Tvari i predmeti moguće opasnosti, ali ne velike eksplozivne opasnosti.«

Skupina 1.3: »Tvari i predmeti koji mogu izazvati požar ili manju eksplozivnu opasnost ili su manje opasni ili oboje, ali nisu velike eksplozivne opasnosti:

(a) zapaljenjem potiče znatno isijavanje topline;

(b) ili koje gore jedna iza druge, proizvodeći manju eksploziju ili učinak njezinoga poticanja, ili jedno i drugo.«

Skupina 1.4: »Tvari i predmeti male eksplozivne opasnosti u slučaju zapaljenja ili poticanja na reakciju u prijevozu. Učinci su, uglavnom, ograničeni na ambalaži i ne treba očekivati znatna izbijanja dijelova većeg opsega ili veličine. Vanjski požar ne smije prouzročiti trenutačnu eksploziju gotovo cjelokupnoga sadržaja pakovanja.«

Skupina 1.5: »Neosjetljive tvari kod kojih postoji vrlo mala opasnost od eksplozije mase, i vrlo mala vjerojatnost poticanja na reakciju ili prelaska faze gorenja u detonaciju u uobičajenim uvjetima prijevoza. Moraju ispunjavati najniže zahtjeve i ne smiju eksplodirati u vanjskom okruženju ispitivanja požarom.«

Skupina 1.6: »Potpuno neosjetljivi predmeti koji nemaju veliku eksplozivnu opasnost. Predmeti sadrže samo potpuno neosjetljive tvari za detonaciju i pokazuju neznatnu vjerojatnost nehotične reakcije ili poticanja. (Opasnost predmeta ograničena je na eksploziju samo jednog predmeta).«

U ovu definiciju ulaze i predmeti koji sadrže eksplozivne ili pirotehničke tvari ili pripravke. U slučaju predmeta koji sadrže eksplozivne ili pirotehničke tvari ili pripravke, ako je poznata sadržana količina tvari ili pripravaka, tada se ona koristi za potrebe ove Uredbe. Ako količina nije poznata, tada se za potrebe ove Uredbe čitav predmet smatra eksplozivnom tvari.

3. »Zapaljive«, »lako zapaljive« i »vrlo lako zapaljive« tvari i pripravci u kategorijama 6., 7a., 7b. i 8. ovoga Priloga označavaju:

(a) zapaljive tekućine:

– tekuće tvari i pripravci čija je točka plamišta između ≥21˚C i ≤55 ˚C (oznaka upozorenja R10) koji podržavaju gorenje;

(b) lako zapaljive tekućine:

1. – tvari i pripravci koji se na zraku mogu grijati i konačno zapaliti pri sobnoj temperaturi bez dodatne opskrbe energijom (oznaka upozorenja R17),

– tvari i pripravci s plamištem nižim od 55 ˚C i koji ostaju tekući pod tlakom, te koji zbog specifičnih uvjeta postupaka u kojima se koriste, poput visokoga tlaka ili temperature, mogu izazvati rizik od velikih nesreća;

2. tekuće tvari i pripravci s točkom plamišta ispod 21˚C, ali nisu »vrlo lako zapaljivi« (oznaka upozorenja R11, drugi odlomak),

(c) vrlo lako zapaljive plinove i tekućine:

1. tekuće tvari i pripravke čije je plamište niže od 0˚C, a vrelište (ili početna točka vrenja, u slučaju raspona temperature vrenja) pri normalnom tlaku od najviše 35˚C (oznaka upozorenja R12, prva alineja), i

2. plinovite tvari i pripravke zapaljive u dodiru sa zrakom pri sobnoj temperaturi i normalnom tlaku (oznaka upozorenja R12, druga alineja), koji su u plinovitom ili superkritičnom stanju, i

3. zapaljive i lako zapaljive tekuće tvari i pripravci koji se održavaju na temperaturi iznad njihove temperature vrelišta.

PRILOG II.

OBRASCI OBAVIJESTI O PRISUTNOSTI OPASNIH TVARI

Bilješka 1. Tablica graničnih vrijednosti izloženosti

Napomena: Tablica graničnih vrijednosti izloženosti koristi se kao pomoćno sredstvo prilikom ispunjavanja obrazaca iz Priloga II.A i II.B ove Uredbe.

PRILOG II.A

OBRAZAC OBAVIJESTI O PRISUTNOSTI OPASNIH TVARI U PODRUČJU POSTROJENJA S KOLIČINAMA ISPOD GRANIČNIH VRIJEDNOSTI IZ PRILOGA I.A, ODNOSNO PRILOGA I.B OVE UREDBE

PRILOG II.B

OBRAZAC OBAVIJESTI O PRISUTNOSTI OPASNIH TVARI U PODRUČJU POSTROJENJA S KOLIČINAMA IZNAD GRANIČNIH VRIJEDNOSTI IZ PRILOGA I.A, ODNOSNO PRILOGA I.B OVE UREDBE

PRILOG III.

PODACI I INFORMACIJE KOJE MORA SADRŽAVATI IZVJEŠĆE O SIGURNOSTI

Izvješće o sigurnosti mora sadržavati sljedeće podatke i informacije:

I. Informacije o sustavu upravljanja i organizaciji područja postrojenja iz perspektive sprječavanje velikih nesreća.

Ove informacije moraju sadržavati podatke prema Prilogu IV. ove Uredbe.

II. Opis lokacije područja postrojenja:

A. opis lokacije na kojem se područje postrojenja nalazi i njegovog okoliša, uključujući zemljopisni smještaj, meteorološke, geološke i hidrografske uvjete te, ako je potrebno, povijest terena;

B. određenje postrojenja i drugih aktivnosti područja postrojenja koje bi mogle predstavljati rizik od velikih nesreća;

C. na temelju raspoloživih informacija, identificirati susjedna postrojenja, kao i područja, uključujući javne objekte poput bolnica ili škola, koja su izvan djelokruga ove Uredbe te područja i zbivanja koja bi mogla biti izvor ili povećati rizik izbijanja te posljedice velikih nesreća i domino efekta;

D. opis područja na kojima bi moglo doći do velike nesreće.

III. Tehnološki opis postrojenja:

A. opis glavnih aktivnosti i proizvoda u dijelovima postrojenja bitnih za sigurnost, izvora rizika od velikih nesreća te okolnosti pod kojima bi takva nesreća mogla izbiti te opis planiranih preventivnih mjera;

B. opis procesa, ponajprije načina rada, a gdje je primjenjivo uzeti u obzir raspoložive informacije o najboljim praksama;

C. opis opasnih tvari:

1. popis opasnih tvari, koji uključuje:

– utvrđivanje opasnih tvari: kemijski naziv, CAS broj, naziv po IUPAC nomenklaturi, oznake upozorenja;

– najveća količina opasne tvari koja jest ili bi mogla biti prisutna na lokaciji;

– kapacitet (maksimalni kapacitet spremnika i sl.);

2. fizikalna, kemijska i toksikološka i ekotoksikološka svojstva i nagovještaji neposrednih i odgođenih opasnosti za zdravlje čovjeka i okoliš;

3. fizikalno i kemijsko ponašanje u normalnim uvjetima korištenja te u uvjetima opasnosti od velike nesreće i u slučaju velike nesreće.

IV. Utvrđivanje i analizu rizika od nesreća te načine sprječavanja:

A. detaljan opis mogućih scenarija velikih nesreća i vjerojatnosti njihova izbijanja ili uvjeta pod kojima izbijaju, uključujući i sažetak događaja koji mogu sudjelovati u pokretanju bilo kojih od navedenih scenarija, bez obzira jesu li uzroci unutar postrojenja ili izvan njega;

– operativni uzroci;

– vanjski čimbenici kao što su oni koji se odnose na domino efekt, mjesta koja su izvan djelokruga ove Uredbe, područja i zbivanja koja bi mogla biti izvor ili povećanje rizika ili posljedica velike nesreće;

– prirodni uzroci, primjerice potresi ili poplave;

B. procjena dosega i ozbiljnosti posljedica ustanovljenih velikih nesreća, uključujući karte, prikaze ili prema potrebi, odgovarajuće opise, koji prikazuju područja koja mogu biti zahvaćena takvim nesrećama nastalim na području postrojenja;

C. pregled prošlih nesreća i akcidenata s istim prisutnim tvarima i procesima, naučena iskustva na osnovi istih te eksplicitni osvrt na specifične mjere koje su poduzete i planirane kako bi se budući akcidenti i velike nesreće spriječile;

D. opis tehničkih parametara i opreme korištene pri osiguranju postrojenja;

E. u slučaju domino efekta, dodatne informacije vezane uz mogućnost izbijanja istog.

V. Mjere zaštite i interventne mjere za ograničavanje posljedica nesreće:

A. opis opreme u postrojenju korištene za ograničavanje posljedica velikih nesreća na ljudsko zdravlje i okoliš, uključujući primjer sustava otkrivanja/zaštite, tehničke uređaje za ograničavanje opsega slučajnih ispuštanja, uključujući raspršivače vode, vodene zavjese, posude ili sabirne prostore za slučaj opasnosti, zaporni ventili, sustavi za interizaciju, zadržavanje vode za gašenje požara;

B. organizacija uzbunjivanja i intervencije;

C. opis vanjskih i unutrašnjih raspoloživih resursa;

D. opis tehničkih i netehničkih mjera važnih za ograničavanje učinka velike nesreće.

PRILOG IV.

NAČELA POLITIKE SPRJEČAVANJA VELIKIH NESREĆA I ZAHTJEVI KOJI SE MORAJU ISPUNITI U SUSTAVU UPRAVLJANJA SIGURNOŠĆU I ORGANIZACIJI POSTROJENJA VIŠEG I NIŽEG RAZREDA S CILJEM SPRJEČAVANJA VELIKIH NESREĆA KOJE UKLJUČUJU OPASNE TVARI

U svrhu provođenja operaterovog sustava upravljanja sigurnošću, moraju se uzeti u obzir sljedeći elementi:

(a) sustav upravljanja sigurnošću mora biti razmjeran opasnostima, industrijskim djelatnostima i složenosti organizacije u području postrojenja te se temelji na procjeni rizika; trebao bi uključivati dio općeg sustava upravljanja koji uključuje organizacijsku strukturu, odgovornosti, vježbe, procedure, procese i resurse za određivanje i provođenje Politike sprječavanja velikih nesreća;

(b) sljedeća se pitanja rješavaju u okviru sustava upravljanja sigurnošću:

1. organizacija i osoblje – uloge i odgovornosti osoblja koje sudjeluje u upravljanju velikim opasnostima, na svim razinama organizacije zajedno s mjerama poduzetima radi podizanja svijesti o potrebi za stalnim poboljšanjem. Prepoznavanje potreba za osposobljavanjem tog osoblja i osiguravanje tako prepoznatog osposobljavanja. Uključivanje zaposlenika i osoblja kooperanata koje radi u području postrojenja, važnih sa stajališta sigurnosti;

2. prepoznavanje i procjena značajnih opasnosti – usvajanje i primjena procedura za sustavno prepoznavanje značajnih opasnosti koje mogu nastati tijekom uobičajenog i neuobičajenog rukovanja, uključujući djelatnosti kooperanata te procjena njihove vjerojatnosti i ozbiljnosti;

3. nadzor rada postrojenja – usvajanje i provedba procedura i uputa za siguran rad, uključujući i održavanje postrojenja, procesa i opreme, te za upravljanje sustava uzbunjivanja i privremene zastoje; uzimajući u obzir raspoložive informacije o najboljim praksama za nadzor i kontrolu, kako bi se smanjio rizik zakazivanja sustava; upravljanje i kontrola rizika povezanih sa starenjem i korozijom opreme koja je ugrađena u području postrojenja; popis opreme područja postrojenja, strategija i metodologija nadzora i kontrole stanja opreme; odgovarajuće dodatne mjere i sve potrebne protumjere;

4. upravljanje promjenom – usvajanje i provođenje procedura za planiranje izmjena postojećih ili projektiranja novih postrojenja, procesa ili skladišta;

5. planiranje za slučaj opasnosti – usvajanje i provođenje procedura utvrđivanja predvidljivih neželjenih događaja sustavnom analizom, te postupaka pripravnosti odaziva na takve situacije; pripremi, testiranju i provjeri planova za suzbijanje neželjenih događaja i osiguravanju posebne obuke za osoblje koje sudjeluje u upravljanju velikim opasnostima. Takvu obuku treba osigurati i svim zaposlenicima i kooperantima koji rade na području postrojenja;

6. praćenje učinkovitosti – usvajanje i provedba procedura za neprestane sustavne procjene usklađenosti s ciljevima određenima operaterovom Politikom sprječavanja velikih nesreća i sustavom upravljanja sigurnošću te o poduzimanju korektivnih akcija u slučaju njihova nepoštivanja; te procedure također moraju obuhvatiti i operaterov sustav prijavljivanja velikih nesreća ili izbjegnutih nesreća, prvenstveno u slučajevima nedostatnih zaštitnih mjera, analizu provedenu nakon velike nesreće, te sve daljnje radnje potaknute novim saznanjima stečenima takvim iskustvima. Procedure bi također mogle uključivati pokazatelje uspješnosti, kao što su pokazatelji uspješnosti vezani uz sigurnost (safety performance indicators – SPI) i/ili drugi odgovarajući pokazatelji uspješnosti;

7. revizija i pregled – usvajanje i provođenje procedura povremene sustavne procjene Politike sprječavanja velikih nesreća te procjene učinkovitosti i prikladnosti sustava upravljanja sigurnošću; dokumentiranje provjere izvedbe Politike sprječavanja velikih nesreća i sustava upravljanja sigurnošću te njihovo ažuriranje koje će provoditi više rukovodeće osoblje, uključujući razmatranje i uključivanje potrebnih izmjena, na koje su ukazale revizija i kontrola.

PRILOG V.

OBVEZNI PODACI I MINIMALNI SADRŽAJ UNUTARNJEG I VANJSKOG PLANA

1. Unutarnji plan mora sadržavati:

(a) ime i prezime osobe ovlaštene za pokretanje postupaka za slučaj opasnosti te osobe zadužene za vođenje i koordiniranje akcije ublažavanja posljedica na mjestu velike nesreće,

(b) ime i prezime osobe odgovorne za povezivanje i suradnju s tijelom zaduženim za vanjski plan za slučaj opasnosti,

(c) kada se radi o predvidljivim uvjetima ili događajima koji bi mogli biti značajnije velike nesreće, opis radnji koje treba poduzeti da bi se ti uvjeti i događaji držali pod kontrolom te da bi se ograničile njihove posljedice, što uključuje i opis sigurnosne opreme te raspoloživih resursa,

(d) organizaciju ograničavanja rizika za osobe na mjestu događaja, uključujući i načine upozoravanja te radnje koje bi trebalo poduzeti nakon upozorenja,

(e) organizaciju ranog obavješćivanja tijela zaduženog za primjenu vanjskog plana, vrstu informacije koju početno upozorenje treba sadržavati te organizaciju dostavljanja pobližih informacija, kada postanu dostupne,

(f) organizaciju obučavanja osoblja za zadaće za koje su zaduženi, te način koordinacije aktivnosti hitnih službi s interventnim postrojbama izvan lokacije događaja, kada situacija to zahtijeva,

(g) način koordinacije i način organizacije pružanja pomoći radi ublažavanja posljedica izvan mjesta događaja.

2. Vanjski plan minimalno mora sadržavati:

(a) ime i prezime osoba ovlaštenih za pokretanje interventnih postupaka te osoba ovlaštenih za vođenje i koordiniranje akcije ublažavanja posljedica nesreće izvan mjesta događaja,

(b) organizaciju primanja ranog upozorenja o nesreći te postupke upozoravanja i pozivanja pomoći,

(c) organizaciju koordinacije resursa nužnih za provedbu vanjskog plana za slučaj opasnosti,

(d) organizaciju pružanja pomoći pri akciji ublažavanja posljedica na mjestu događaja,

(e) organizaciju akcije ublažavanja posljedica izvan mjesta događaja, uključujući odaziv na scenarije velikih nesreća, kao što je navedeno u Izvješću o sigurnosti, i razmatranje mogućih domino efekata, uključujući one koji utječu na okoliš,

(f) organizaciju izvještavanja javnosti i susjednih postrojenja ili objekata smještenih u području učinka s mogućim ili uvećanim rizikom od domino efekta o nesreći i obrascima poželjnog ponašanja koje bi trebalo usvojiti,

(g) organizaciju obavještavanja hitnih službi drugih država članica u slučaju velike nesreće s mogućim prekograničnim posljedicama.

PRILOG VI.

INFORMACIJE KOJE JE OPERATER DUŽAN DATI JAVNOSTI ZA SLUČAJ OPASNOSTI I U SLUČAJU VELIKE NESREĆE

DIO 1.

Za sva područja postrojenja koja su obuhvaćena ovom Uredbom:

1. Ime ili tvrtka operatera te puna adresa i naziv područja postrojenja.

2. Informacije kojima operater potvrđuje da područje postrojenja podliježe obvezama propisanima ovom Uredbom te da je nadležnim tijelima javne vlasti dostavljena Obavijest o prisutnosti opasnih tvari, odnosno da je pribavljena suglasnost na Izvješće o sigurnosti.

3. Pojednostavljena objašnjenja aktivnosti koje se odvijaju unutar područja postrojenja.

4. Nazivi (uključujući i tradicionalne nazive) ili u slučaju opasnih tvari obuhvaćenih dijelom 1. Priloga I.A, odnosno Prilogom I.B ove Uredbe, naziv kategorije ili razvrstavanja opasnosti opasnih tvari u području postrojenja koji bi mogli izazvati veliku nesreću te opis njihovih osnovnih opasnih svojstava.

5. Opće informacije o načinu upozoravanja javnosti na području utjecaja, u slučaju potrebe; dostatne informacije o primjerenom ponašanju u slučaju velike nesreće ili naznaka mjesta gdje se tim informacijama može pristupiti elektronički.

6. Datum posljednjeg nadzora nad područjem postrojenja ili upućivanje na mjesto gdje se tim informacijama može pristupiti elektronički; informacije o tome gdje se na zahtjev mogu dobiti podrobne informacije o inspekciji i povezanom inspekcijskom planu.

7. Podaci o tome gdje je moguće dobiti dodatne odgovarajuće informacije.

DIO 2.

Za područja postrojenja višeg razreda, uz informacije iz dijela 1. ovoga Priloga:

1. Opće informacije o prirodi rizika od velikih nesreća u području postrojenja uključujući i njihove moguće učinke na ljudsko zdravlje i okoliš te kratki prikaz glavnih vrsta scenarija velikih nesreća i mjera nadzora za suočavanje s njima.

2. Informacije kojima se potvrđuje da je operater dužan poduzeti odgovarajuće mjere na lokaciji, posebice povezivanje s hitnim službama, radi ograničavanja posljedica velikih nesreća i svođenja njihovih učinaka na najmanju mjeru.

3. Upućivanje na Vanjski plan koji je sastavljen kako bi se savladali svi učinci nesreće izvan mjesta događaja s preporukom da se u slučaju nesreće postupa prema uputama i zahtjevima interventnih postrojbi i hitnih službi.

4. Po potrebi, podatke nalazi li se postrojenje u blizini teritorija druge države članice i predstavlja li mogućnost velike nesreće s prekograničnim učincima u skladu s Konvencijom o prekograničnim učincima industrijskih nesreća (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 7/99).

5. Informacije o tome je li područje postrojenja u blizini teritorija druge države i predstavlja li mogućnost velike nesreće s prekograničnim učincima u skladu s Konvencijom o prekograničnim učincima industrijskih nesreća.

PRILOG VII.

KRITERIJ ZA OBAVJEŠĆIVANJE O VELIKOJ NESREĆI

I. Agencija za zaštitu okoliša mora biti obaviještena o svakoj velikoj nesreći obuhvaćenoj točkom 1. te svakoj nesreći čija je barem jedna posljedica opisana u točkama 2., 3., 4. i 5. ovoga Priloga te će ona o tome obavijestiti Europsku komisiju.

1. Uključena količina opasne tvari

Svaki požar, eksplozija ili slučajna emisija opasne tvari u koju je uključena količina od barem 5% granične količine opasne tvari utvrđene u Priloga I.A, dijelovima 1. i 2. stupcu 3., odnosno Prilogu I.B stupcu 3. ove Uredbe.

2. Ozljede osoba i oštećenje nekretnina

Svaka nesreća izravno vezana uz opasne tvari čija je posljedica jedan od sljedećih slučajeva:

– smrt,

– šest osoba ozlijeđenih u području postrojenja i hospitaliziranih na najmanje 24 sata,

– jedna osoba izvan područja postrojenja hospitalizirana najmanje na 24 sata,

– stambena/e jedinica/e izvan područja postrojenja oštećene i nefunkcionalne zbog posljedica nesreće,

– evakuacija ili zatočenje osoba duže od 2 sata (osobe×sati): kad je umnožak najmanje 500,

– prekid opskrbe pitkom vodom, strujom, plinom ili telefonskim uslugama na duže od 2 sata (osobe×sati): kad je umnožak najmanje 1 000.

3. Neposredno oštećenje okoliša

– trajna ili dugoročna oštećenja kopnenih staništa:

– najmanje 0,5 ha ekološki bitnog staništa ili staništa bitnog za očuvanje prirode, zaštićenog posebnim propisom kojim se uređuje zaštita prirode.

– najmanje 10 ha rasprostranjenog staništa, uključujući poljoprivredne površine,

– značajna ili dugoročna oštećenja slatkovodnih ili morskih staništa

– najmanje 10 km rijeke ili kanala,

– najmanje 1 ha jezera ili ribnjaka,

– najmanje 2 ha delte,

– najmanje 2 ha obalnog pojasa ili otvorenog mora,

– značajna oštećenja vodonosnog sloja ili podzemnih voda

– najmanje 1 ha.

4. Oštećenja imovine

– oštećenja imovine u području postrojenja: vrijednosti najmanje 2.000.000,00 EUR,

– oštećenja imovine izvan područja postrojenja: vrijednosti najmanje 500.000,00 EUR.

5. Prekogranični učinci

Svaka nesreća izravno vezana uz opasne tvari čije se posljedice osjećaju izvan teritorija države članice o kojoj je riječ.

II. Europska komisija putem Agencije za zaštitu okoliša mora biti obaviještena o nesrećama ili izbjegnutim nesrećama koje država članica s tehničkog stajališta smatra posebno značajnim za sprječavanje velikih nesreća i ograničavanje njihovih posljedica, a koje ne zadovoljavaju gore navedene količinske kriterije.

[1]CAS (Chemical Abstracts Service ) registarski broj je jedinstveni identifikacijski broj za kemijske elemente, spojeve, polimere, biološke sljedove, smjese i slitine koji dodjeljuje odjel Američkog kemijskog društva (American Chemical Society) te je naveden zbog lakšeg pretraživanja baza podataka, a mjerodavan je naziv opasne tvari.

[2]Pod uvjetom da ta smjesa bez natrijevog hipoklorita ne bi bila razvrstana u 1. kategoriju akutne toksičnosti za vodeni okoliš (H400)

[3]Dodatne smjernice o odustajanju od ispitivanja nalaze se u opisu metode A.14, vidi Uredbu Komisije (EZ) br. 440/2008 od 30. svibnja 2008. o utvrđivanju ispitnih metoda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) (Tekst značajan za EGP) (SL L 142, 31.5.2008., str. 1.).

[4]SL L 147, 9.6.1975., str. 40.

[5]15,75% je maseni udio dušika koji dolazi iz amonijevog nitrata, te odgovara 45%-tnom amonijevom nitratu.

[6]24,5% je maseni udio dušika koji dolazi iz amonijevog nitrata, te odgovara 70%-tnom amonijevom nitratu.

[7]Uredba 2003/2003, str. 1.

[8]28% je maseni udio dušika koji dolazi iz amonijevog nitrata, odgovara 80%-tnom amonijevom nitratu.

[9]Martin van den Berg i dr., Re-evaluacija faktora ekvivalentne toksičnosti za dioksine i spojeve slične dioksinu kod ljudi i sisavaca Svjetske zdravstvene organizacije provedena 2005. godine

[10]Direktiva 94/55/EC (OJ L 319., 12. 12. 1994., str. 7.) izmijenjena i dopunjena Direktivom 2003/28/EC (OJ L 90., 8. 4. 2003., str. 45.).

[11]BLEVE, Boiling Liquid Expanding Vapour Explosion – eksplozivno širenje para vrijuće kapljevine

[12]LFL, Lower Flammability Limit – donja granica zapaljivosti

[13]VCE, Vapour Cloud Explosion – eksplozija parnog oblaka

[14]LC50, Lethal concentration for 50% sampled population, smrtonosna koncentracija za 50% organizama koji su bili izloženi otrovu

[15]IDLH, Immediately Dangerous to Life or Health – trenutna opasnost po život i zdravlje definirana Nacionalnim institutom za zaštitu na radu (National Institute for Occupational Safety and Health (NIOSH))

[16]LOC, Level of Concern – razina ozbiljnosti učinka

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_04_44_813.html