PROUZROČENJE ŠTETE – ODGOVORNOST PO OSNOVI KRIVNJE – ODGOVORNOST ZA OBAVLJANJE POSLOVA U OSTALIM SLUČAJEVIMA – ODGOVORNOST BOLNICE  

Pogreška liječnika ili komplikacija – pucanje svrdla pri operativnom zahvatu  

(čl.1045.st.1.  Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) 

Ocijenjeno je da pucanje vrška svrdla pri operativnom zahvatu i njegovo zaostajanje u goljeničnoj kosti ne predstavlja pogrešku liječnika već moguću komplikaciju pri liječenju – jer je utvrđeno da je liječnik zahvat izveo u skladu sa pravilima i prihvaćenim metodama zdravstvene struke i uz pravilnu upotrebu ispravne opreme i sredstava rada, pa stoga u tom slučaju ne postoji ni odgovornost bolnice za štetu. 

„Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj zadobio prijelom lateralnog maleola lijevog gležnja radi čega je kod tuženika dana 19. travnja 2007. godine operiran; da je dana 19.veljače 2008. godine tužitelj ponovno zaprimljen kod tuženika radi vađenja osteosintetskog materijala, vijaka i pločica, kada je saznao da mu je prilikom izvođenja prve operacije u nozi zaostao vršak borera koji prilikom operacije nije bilo moguće otkloniti zbog njegovog položaja; da prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka  dr. T.T. zbog puknuća vrška svrdla koje je zaostalo u goljeničnoj kosti nije došlo do dodatnih oštećenja tkiva i smanjivanja funkcije te se takva komplikacija može dogoditi kod svakog operativnog zahvata toga tipa na kosti pa da se ne radi o pogrešci liječnika; da je prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. S.D. puknuće vrška svrdla komplikacija koja nastaje prilikom operacija a ne greška operatera, a kao mogući razlog pucanja može biti gubitak svojstava svrdla radi sterilizacije pri visokim temperaturama ili gubitak oštrine svrdla, i da se svrdlo vadi odmah ako je dostupno odnosno da se ne vadi ako ne vrši veća oštećenja okolnog tkiva ili ne dovodi u opasnost povrede žila ili živca ili ako nije dostupno; da je operater dr. D.R. kao iskusni kirurg vršio operativne zahvate nad tužiteljem te da je odmah nakon prve operacije na snimci uočio zaostali vršak svrdla veličine 3-4 milimetra, što je priopćio tužitelju i upoznao ga da će to izvaditi prilikom vađenja osteosintetskog materijala, što nije učinjeno jer je vršak svrdla duboko u tkivu i njegovim vađenjem bi moglo doći do oštećenja struktura što je znatno opasnije nego da svrdlo ostane u tkivu, a da tijekom prve operacije nije mogao uočiti otkidanje i ostanak svrdla u fibroznom tkivu tužitelja. 

Ocjenom svih provedenih dokaza primjenom čl. 8. ZPP-a prvostupanjski sud utvrđuje da je prilikom operativnog zahvata na nozi tužitelja došlo do komplikacije u liječenju, zaostalog vrška svrdla koje je korišteno prilikom operativnog zahvata koji je proveden prema pravilima struke, metodom koja se koristi u medicini kod operativnih zahvata, i prema standardima medicine. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, koje prihvaća i ovaj sud, prvostupanjski sud odgovornost tuženika isključuje primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO/05).  

Neosnovano tužitelj prigovara da je prilikom operativnog zahvata došlo do liječničke pogreške. U situaciji kada je nad tužiteljem obavljen standardni medicinski zahvat u skladu sa pravilima struke, pa unatoč toga dođe do komplikacije, konkretno pucanja i zaostajanja u tkivu vrška svrdla koje se standardno koristi prilikom operacije, nema propusta u liječenju. Tužitelj nije dokazao da bi liječnik postupao suprotno pravilima i metodama rada zdravstvene struke.  Za komplikacije koje su neželjeni rezultat medicinskog postupka koji nastaje unatoč medicinski ispravnom postupku, izvedenom pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava, tuženik ne odgovara. Korištenje u konkretnom slučaju svrdla sasvim sigurno sa sobom nosi rizik, za koji liječnik ne snosi odgovornost, osim kada komplikacije prijeđu granicu uobičajenog rizika, što konkretno nije slučaj, a neosnovano tužitelj prigovara da je kod zahvata korišteno svrdlo koje nije bilo ispravno jer za takovu tvrdnju nema dokaza.“ 

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1944/15-3, od 10. XII. 2015.