ZASTARA – VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARU – OPĆI ZASTARNI ROK    

Zastara tražbine ispunitelja solidarne obveze – opći rok zastare  

(čl.225. u svezi čl.52.st.1.  Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11) 

Tražbina ispunitelja solidarne obveze – mjesečnih renti s osnova tuđe pomoći te izgubljene zarade (naknada štete) – prema drugom solidarnom sudužniku te obveze, predstavlja regresnu tražbinu pa ista zastarijeva u općem roku zastare – pet godina od ispunjenja svakog pojedinog mjesečnog iznosa rente. 

„Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati ½ iznosa  kojeg je tužiteljica isplatila I.P. na ime mjesečne rente s naslova tuđe njege i pomoći i izgubljene zarade u razdoblju od mjeseca studenog 2008.g.  do mjeseca svibnja 2012.g.  

Prvostupanjski sud je utvrdio da je presudom Općinskog suda u G. broj P-152/99-71 od 31. siječnja 2000. godine preinačene presudom Županijskog suda u B. broj Gž-1048/00-2 od 7. rujna 2000.g. presuđeno da su tuženici S.S. i Republika Hrvatska dužni solidarno isplatiti I.P. mjesečne iznose na ime tuđe njege i pomoći te nadalje rentu na ime izgubljene zarade tako da je naknada štete za tuđu njegu i pomoć iznosila 2.160,00 kn mjesečno, a renta zbog izgubljene zarade 1.198,37 kn, što ukupno iznosi 3.358,37 kn. S obzirom na navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u visini potraživanja na koje tužiteljica ima pravo treba poći upravo od naprijed navedenih presuda Općinskog suda u G. i Županijskog suda u B. i stoga tužiteljici pripada pravo na povrat ½ od ukupno dosuđenog iznosa  od 3.358,37 kn, a što čini iznos od 1.679,18 kn koliko je dosuđeno pobijanom presudom.  

Međutim, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je prihvatio prigovor zastare tuženika ocjenjujući da se radi o tražbinama povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima za koje je prema odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO)  propisan trogodišnji rok zastare.  

Naime, odredbom čl. 43. st. 1. ZOO-a propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Odredbom čl. 52. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega. U ovom parničnom sporu radi se o potraživanju tužiteljice za isplatu iznosa kojeg je ona kao solidarni dužnik obveze do sada isplatila I.P., a u čemu nije sudjelovao tuženik iako je njegova solidarnost obveze utvrđena presudom Općinskog suda u G. broj P-152/99-71. Prema tome, radi se o tražbini jednog  od solidarnih dužnika prema drugom, dakle o regresnom potraživanju, a ne o potraživanju rente kao povremenoj novčanoj tražbini, pa se kod regresnog zahtjeva u pogledu zastare primjenjuje opći rok zastare od 5  godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a.“ 

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1552/14-2, od 06. VIII. 2015.