PROMJENE U OBVEZNOM ODNOSU – PROMJENA SADRŽAJA - OBNOVA  

Sporazum o obročnoj otplati duga  

(čl.145.st.1  Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) 

Sporazum vjerovnika i dužnika postojeće i dospjele novčane obveze o načinu i dinamici njenog podmirenja – o plaćanju duga u obrocima, nema značaj ugovora o obnovi (novaciji), jer njime nije izmijenjena ni osnova postojeće obveze ni njen predmet.  

„Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu troškova naknade za usluge odvoženja komunalnog otpada za razdoblje od svibnja 2010. do lipnja 2012. godine. Prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog u odnosu na potraživanje tužitelja za iznos od 1.663,00 kn koji se odnosni na izvršene usluge za razdoblje od svibnja 2010. godine do studenog 2011. godine jer utvrđuje da su stranke zaključile nagodbu 04. siječnja 2012. godine iz koje proizlazi da će tuženik taj dug platiti u 4 rate – iz čega zaključuje da je time došlo do novacije obveze i da je ranije tražbina s rokom dospijeća od 31. svibnja 2010. godine do 20. studenog 2011. godine prestala, odnosno da je sklapanjem Ugovora o nagodbi zamijenjena novom obvezom.  

Takav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti. Naime, odredbom čl. 145. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) određeno je da obnova nastaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamjene novom i ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu. Prema toj odredbi pod obnovom ili novacijom razumijeva se sporazum postignut između vjerovnika i dužnika kojim se dosad postojeći obvezno pravni odnos preinačuje kroz zamjenjivanje dosadašnje pravne osnove ili predmeta stare glavne obveze s novim, zbog čega stara obveza prestaje i zamjenjuje je nova. Sadržaj nove obveze mora biti različit od onoga prijašnje stare obveze što se ogleda u promjeni predmeta obveze ili u promjeni dosadašnje pravne osnove. 

Iz rezultata raspravljanja u ovoj pravnoj stvari proizlazi da tužitelj kao vjerovnik obveze potražuje od tuženika kao dužnika obveze naknadu za izvršenu uslugu odvoza otpada koju je tuženik dužan plaćati na temelju odredbe čl. 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br: 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04). Iz nagodbe zaključene između tužitelja i tuženika (list 31) proizlazi da se tuženik obvezuje izvršiti plaćanje duga prema tužitelju za izvršenu uslugu odvoza otpada u iznosu od 2.163,00 kn na 4 rate, a iz priložene kartice (list 32) vidljivo je da se taj iznos odnosi za razdoblje od studenog 2009. godine do studenog 2011. godine. Dakle, iz te nagodbe vidljivo je da se obveza tuženika odnosi na plaćanje usluge odvoza otpada, a što je i predmet ovog parničnog postupka, te nagodbom nije promijenjena pravna osnova niti predmet obveze, pa time nije došlo niti do novacije obveze  kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.“ 

 Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2490/14-2, od 06. X. 2015.