VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Revr 664/13-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. S. iz V., koga zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u V., protiv tuženika HŽ d.o.o. Z., koga zastupa punomoćnica R. Ć., dipl. pravnica, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-4289/12-2 od 18. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-2127/11-17 od 15. lipnja 2012., u sjednici održanoj

16. rujna 2014.

 

p r e s u d i o  j e:

 

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom utvrđene su nezakonitima odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 26. kolovoza 2011. i odluka broj 9568/11 donesena od strane tuženika (točka I.); naloženo je tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto glavnog referenta za prodaju u režiji regionalne jedinice tuženika te mu prizna sva prava sukladno ugovoru o radu broj 1625-3/07 od 27. rujna 2007. u roku od 8 dana (točka II.); naloženo je tuženiku da isplati tužitelju s osnove razlike plaće za razdoblje od rujna 2011. do svibnja 2012. ukupno 21.493,81 kn s pripadajućom kamatom (točka III.) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka IV.).

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika, preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju "pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. i st. 2. u vezi čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 - dalje: ZPP)" zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.  Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (392.a st. 1. ZPP). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ih podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373. toč. 3. ZPP, a sadržajno i na postojanju bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, učinjenih pred drugostupanjskim sudom.

 

U pogledu postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP revident, iznosi tvrdnju o proturječnosti izreke drugostupanjske presude s činjeničnim utvrđenjima u prvostupanjskom postupku, te proturječnosti između izreke drugostupanjske presude i njenog obrazloženja, ne konkretizirajući pri tome u čemu bi se ta proturječnost sastojala. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena navedena bitna povreda postupka.

 

Suprotno tvrdnji revidenta nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373. toč. 3. ZPP, jer drugostupanjska presuda nije donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, već na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP.

 

Prema navedenoj odredbi drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, pri čemu je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

Pravilno je drugostupanjski sud, postupajući sukladno ovlaštenju iz čl. 373.a ZPP, na temelju izvedenih dokaza te isprava priloženih spisu, i nakon ocjene dokaza izvedene na način predviđen čl. 8. ZPP, zaključio da je pismeno od 26. kolovoza 2011. koje se sastojalo od dopisa i prijedloga novog ugovora o radu, neovisno o danom roku za potpisivanje ugovora, predstavljalo tek ponudu tužitelju za sklapanje novog ugovora o radu, a ne i otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, kako to neosnovano zaključuje prvostupanjski sud.

 

Nije stoga počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 373.a ZPP.

 

Na utvrđeno činjenično stanje da pismeno od 26. kolovoza 2011. nije predstavljalo otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, već tek ponudu za sklapanje ugovora za drugo radno mjesto, koju ponudu je tužitelj prihvatio, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, zahtjev za vraćanje na rad na ranije radno mjesto te zahtjev za isplatu razlike plaće.

 

Kako to i navodi drugostupanjski sud otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora nije jedini način na koji stranke mogu izmijeniti uvjete ugovora o radu. Do izmjene ugovora bez prethodnog otkazivanja ugovora o radu prvenstveno može doći na temelju sporazuma stranaka i to u obliku sporazuma o izmjenama postojećeg ugovora ili sklapanjem novog ugovora koji zamjenjuje postojeći ugovor. Tek ukoliko je izvjesno ili vrlo vjerojatno da sporazum nije moguć poslodavac izmjenu ugovora može ostvariti kroz institut otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora.

 

Prema odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), kao općeg propisa građanskog prava, koji se na temelju odredbe čl. 6. st. 4. ZR primjenjuje i na sklapanje, valjanost, prestanak i druga pitanja u vezi s ugovorom o radu, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Ugovor je sklopljen prihvaćanjem ponude koja sadrži sve bitne sastojke ugovora onog časa  kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu (čl. 253. st. 1. ZOO.)

 

U konkretnoj situaciji, prihvaćanjem ponude za sklapanje ugovora za drugo radno mjesto tužitelj se je s tuženikom sporazumio o izmjeni ranijeg ugovora o radu u pogledu radnog mjesta te drugih bitnih sastojaka ugovora o radu te u toj situaciji tuženik tužitelju nije ni trebao otkazivati raniji ugovor, a niti ponuda ugovora predstavlja otkaz ugovora o radu.

 

Budući da ponuda ugovora ne predstavlja otkaz ugovora o radu to je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev za utvrđenje nezakonitosti "odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora", a posljedično tome i ostale zahtjeve ocijenio neosnovanim.

 

Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, budući da nisu nađeni zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 16. rujna 2014.