VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Revr 949/14-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. p. b. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. C., odvjetniku u Z., radi otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-44/14-2 od 11. ožujka 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8903/13-10 od 21. studenoga 2013., u sjednici održanoj

16. rujna 2014.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-44/14-2 od 11. ožujka 2014. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8903/13-10 od 21. studenoga 2013. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje da je nedopuštena Odluka tuženika od 5. travnja 2013. kojom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 10. rujna 2012., te je ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku iznos 2.500,00 kn na ime parničnih troškova.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući na temelju odredbe čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, tako da se pobijana presuda može ispitati, te nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Predmet spora je dopuštenost otkaza ugovora o radu za kojeg tužiteljica smatra da joj je tuženik dao Odlukom od 5. travnja 2013. otkazujući Ugovor o radu sklopljen između stranaka 10. rujna 2012..

 

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužiteljice polazeći od slijedećih nespornih, te onih u postupku utvrđenih činjenica:

 

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 10. rujna 2012.,

 

- da je 5. travnja 2013. tuženik ponudio tužiteljici sklapanje ugovora o radu pod novim uvjetima,

 

- da je tužiteljica prihvatila ponudu tuženika te je 5. travnja 2013. sklopila s tuženikom novi ugovor o radu

 

ocijenivši da sklapanjem novog ugovora o radu su stranke uredile svoje međusobne odnose suglasnom voljom, sve u smislu odredbe čl. 262. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), zbog čega da ugovor o radu nema ujedno značaj otkaza dotadašnjeg ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09 i 61/11 – dalje: ZR).

 

Takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova i ovaj sud prihvaća kao pravilno.

 

Radnopravni odnos stranaka sadržajno je ugovorni odnos, utemeljen na ugovoru o radu, a koji se sklapa trenutkom prihvata ponude poslodavca učinjene radnike. U situaciji kao što je konkretna, a kada je tužiteljica prihvatila ponudu tuženika za uređenje njihovog ugovornog odnosa na novi način, te potpisom ponuđenog ugovora očitovala svoju suglasnost sa učinjenom ponudom od strane tuženika, tada je nužno zaključiti kako je sklapanjem novog ugovora stavljen izvan snage dotadašnji ugovor o radu, te sklopljenim novim ugovorom o radu stranke uredile njihov međusobni ugovorni odnos. U takvim okolnostima ne može se prihvatiti stajalište tužiteljice da bi ponuda za sklapanje novog ugovora ujedno u sebi sadržavala i otkaz dotadašnjeg ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. ZR-a (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), jer su u tom smislu izostale osnovne pretpostavke iz tog instituta i baš otkaz ugovora o radu, a koji mora biti izričito dat i uključivati sva prava i obveze koje iz njega proizlaze za obje ugovorne stranke. Ovdje toga nije bilo.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 16. rujna 2014.