VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Rev 856/11-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz K. T., kojeg zastupa punomoćnica V. G.-Z., odvjetnica u Z., protiv tužene C. o. d.d., Filijala Z., koju zastupaju L. K.-Z., Z. B. i I. O.-K., dipl. pravnici zaposleni kod tužene, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gž-714/2011-12 od 12. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-599/08-14 od 5. veljače 2009., u sjednici održanoj

24. rujna 2014.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja V. P. te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gž-714/2011-2 od 12. siječnja 2011. i presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-599/08-14 od 5. veljače 2009., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev V. P. u iznosu 16.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

 

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju i daljnji iznos 16.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2014. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

U preostalom dijelu revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

 

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 17.530,06 kn zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućim od 5. veljače 2009. pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 49.264,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, plaćanje mjesečne rente u iznosu 960,00 kn te naknaditi trošak postupka 13.153,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Podredno, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu 107.161,00 kn sa zateznim kamatama.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku u odbijajućem dijelu navedene presude.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 86/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koja odredba se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona.

 

Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Tužitelj je reviziju podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a iz sadržaja revizije zaključuje se da ju podnosi iz razloga propisanih u odredbi čl. 382. st. 2. toč. 11. ZPP. Ispitujući nižestupanjske presude u odnosu na navedeni revizijski razlog, ocjena je ovog suda da nižestupanjski sudovi nisu počinili navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su za svoje odluke dali razloge o svim odlučnim činjenicama na temelju kojih su utvrdili visinu dosuđene neimovinske štete.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju tužitelj kao oštećenik zahtjeva od osiguranika štetnika.

 

U postupku je utvrđeno da se dana 8. ožujka 2007. u K. T. dogodila prometna nesreća u kojoj je stradao tužitelj kao pješak na kojega je naletio osiguranik tuženika.

 

Nadalje, utvrđeno je, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio potres mozga, razderotinu i natuk lijeve strane čela i uške, natuk grudnog koša, desnog kuka i oba koljena, višeiverni otvoreni prijelom II stupnja, distoriziju dijela lijeve potkoljenice, prijelom lijeve potkoljenice, prijelom ispod glavice lisne kosti desno i oguljotine lijeve podlaktice, da je uslijed zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove, strah, duševne bolove te naruženost srednjeg stupnja zbog deformacije potkoljenice i stopala te šepanja, te da je zbog pretrpljenih ozljeda tužitelju smanjena životna i radna sposobnost za 40%.

 

Polazeći od navedenog, zatim nespornog doprinosa tužitelja nastaloj šteti od 20%, kao i od činjenice da je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos u iznosu 35.800,00 kn, tužitelju je pravomoćno dosuđen iznos 49.264,00 kn, dok je odbijen sa dijelom zahtjeva u iznosu 107.161,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

U ovoj fazi postupka sporna je samo visina nematerijalne štete prema odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

 

U slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisnu od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kome služi ta naknada, ali i tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

 

Polazeći od naprijed navedenih zakonskih odredbi djelomično su osnovani razlozi revizije u kojima se navodi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o visini pravične naknade za neimovinsku štetu. Naime, navedenim odredbama ZOO neimovinska šteta nastaje povredom prava osobnosti. U konkretnom slučaju riječ je o povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pri čemu su fizički bolovi, duševni bolovi i strah kriterij po kojima se određuje visina pravične novčane naknade.

 

Ispitujući pobijane nižestupanjske presude, u tom kontekstu, ocjena je ovog revizijskog suda da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1100. ZOO ocjenjujući da pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti, tužitelju, iznosi 95.000,00 kn. Naime, prema ocjeni ovog suda, vodeći računa o jačini duševnih bolova, jačini i trajanje fizičkih bolova i straha, koje je trpio tužitelj, kao i činjenicu da tužitelj trpi duševne bolove zbog naruženosti, načinu života tužitelja prije i nakon ozljeđivanja, tužitelju bi pravilnom primjenom citirane zakonske odredbe pripadala novčana naknada uvećana za 20.000,00 kn od priznate po nižestupanjskim sudovima. Kada se uzme u obzir i nesporni doprinos tužitelja nastanku štete od 20%, to je valjalo tužitelju, za ovu vrstu štete, dosuditi daljnji iznos 16.000,00 kn.

 

Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s čl. 154. st. 2. i č l. 155. st. 1. ZPP, prema uspjehu stranaka u postupku. Slijedom navedenog tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak, koji se odnosi na troškove zastupanja po punomoćniku, odvjetniku, uključujući i trošak revizije, sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sukladno uspjehu u postupku, kao i trošak vještačenja u punom iznosu, jer je isti trošak bio potreban za vođenje postupka bez obzira na uspjeh.

 

Slijedom navedenog valjalo je djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu i presudu suda prvog stupnja u navedenom dijelu, a djelomično odbiti reviziju kao neosnovanu, sve kao u izreci, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 24. rujna 2014.