VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Rev 1667/10-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Brune Frankovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz C., kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik iz N. G., protiv tuženika H. u. z. o. Z. i umješača na strani tuženika A. L. iz C., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-734/09 od 15. veljače 2010. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. br. P-38/08 od 22. siječnja 2009., u sjednici održanoj

22. listopada 2014.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-734/09 od 15. veljače 2010. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. br. P-38/08 od 22. siječnja 2009., te se sudi:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. br. P-38/08 od 22. siječnja 2009. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.254,10 kn, te nadoknaditi mu parnične troškove u iznosu od 8.397,50 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2009. do isplate sve u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 461,25 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.000,00 kn kao i nadoknaditi mu parnične troškove u iznosu od 17.687,50 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom od 22. siječnja 2009. do isplate.

 

Tužbeni zahtjev je odbijen za iznos od 6.500,00 kn a odbijen je i prijedlog tužitelja za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika za iznos od 3.745,90 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, a preinačena je prvostupanjska presuda za iznos od 2.254,10 kn, te je, zbog preinačenja u pogledu glavnog zahtjeva sa zateznom kamatom, smanjen i iznos troškova postupka na koje tužitelj ima pravo tako da je odbijen dio zahtjeva tužitelja za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 8.397,50 kn.

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda tužitelj je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu drugostupanjska presuda preinači.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog oštećenja njegovog osobnog automobila.

 

Revizija je podnesena zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

- da li oštećenik koji nije popravio oštećenu stvar niti imao izdatke radi popravljanja stvari ima pravo na naknadu štete u opsegu koji uključuje iznos poreza na dodanu vrijednost koji se plaća na cijenu dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari.

 

Na navedeno pravno pitanje drugostupanjska presuda daje negativan odgovor, a u reviziji tužitelj se poziva na presudu Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1647/09 od 14. svibnja 2009. koja sadrži pravno shvaćanje s potvrdnim odgovorom na pravno pitanje zbog kojeg je podnesena ova revizija.

 

Ovaj sud zaključuje da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju postavljenog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana jer o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP).

 

Tužbenim zahtjevom tužitelj traži naknadu koja se sastoji od cijene radova i dijelova potrebnih za popravak automobila u ovlaštenom servisu, što, uključujući i porez na dodanu vrijednost, iznosi ukupno 12.500,00 kn (nesporno).

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu, međutim, s obzirom na to da tužitelj nije popravio automobil niti je imao bilo kakve izdatke u tom smislu sporno je da li tužitelj ima pravo na naknadu štete u koju bi bio uračunat iznos poreza na dodanu vrijednost (22 %).

 

Nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju dio naknade u iznosu od 6.500,00 kn, a prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbe čl. 921. i 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO) dosudio tužitelju iznos od 6.000,00 kn ocijenivši da tužitelj ima pravo na naknadu u onom iznosu koji je potreban „da bi se uspostavilo stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a što uključuje i PDV“.

 

Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete u onom dijelu u kojem se naknada sastoji od iznosa PDV (2.254,10 kn), pozivajući se na odredbu čl. 326. st. 1. ZPP prema kojoj sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave.

 

Prema odredbi čl. 1090. ZOO, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

 

Iz navedene odredbe proizlazi da se u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako oštećenik ima pravo popraviti stvar kod ovlaštene stručne osobe (poduzetnik), koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju) porez na dodanu vrijednosti, slijedi zaključak da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje (ili propuštanja) u smislu čl. 1090. ZOO.

 

Pri tome nije odlučno što oštećenik nije imao nikakvih izdataka za popravljanje stvari, dakle, okolnost da nije popravio stvar, jer odredbom čl. 1090. ZOO pravo na naknadu u navedenom opsegu (uključujući PDV) nije uvjetovano prethodnim popravljanjem stvari, odnosno, plaćanjem izdataka potrebnih za popravljanje.

 

Ukoliko bi se slijedila logika pravnog shvaćanja iznesenog u drugostupanjskoj presudi trebalo bi zaključiti da oštećenik (tužitelj) nema pravo niti na naknadu troškova bez poreza na dodanu vrijednost i jer niti te izdatke još nije učinio (tražbina tužitelja niti u opsegu cijena dobara i usluga bez poreza na dodanu vrijednost ne bi dospjela u smislu odredbe čl. 326. st. 1. ZPP).

 

Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete uključujući u taj iznos i porez na dodanu vrijednost, imajući u vidu odredbu čl. 1090. ZOO, a drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

S obzirom na to da nije sporna visina tužbenog zahtjeva (iznos s porezom na dodanu vrijednost kojeg tužitelj potražuje), a utvrđeno je da je tuženik odgovoran za štetu, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP drugostupanjska presuda je preinačena (st. I. izreke), u dijelu na koji se odnosi revizija.

 

S obzirom na to da je drugostupanjska presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na glavni zahtjev i zateznu kamatu, preinačena je drugostupanjska presuda i u dijelu kojim je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u pogledu odluke o troškovima postupka.

 

Tužitelju je dosuđen i trošak revizije u iznosu od 461,25 kn, a taj trošak obračunat je temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknade troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09).

 

U Zagrebu, 22. listopada 2014.