VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Rev 3023/14-4

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žačić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz G., zastupanog po A. T. M., odvjetniku u S., protiv tuženika 1. Š. B. iz S.,  zastupane po T. K. Š., odvjetnici u S. i 2. B. Z., B., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude  Županijskog suda u Splitu broj Gžp-530/14-1 od 13. lipnja 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sinju broj P-334/13 od 25. veljače 2014., u sjednici održanoj

9. prosinca 2014.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžp-530/14-1 od 13. lipnja 2014. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici Š. B. isplatiti tužitelju 749.015,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29.lipnja 2010. do isplate te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda je preinačena na način da je zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa odbijen kao neosnovan, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženici Š. B. troškove postupka u iznosu od 207.840,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) pobijajući presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena, te da pobijana drugostupanjska presuda bude ukinuta, a prvostupanjska presuda potvrđena.

 

Tuženica je podnijela odgovor na reviziju u kojem se predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana uz naknadu troška tog podneska u iznosu od 6.500,00 kn.

 

Revizija je osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga zbog kojih je revizija izjavljena (bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava), sukladno odredbi čl. 392a. st. 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio postojanje navedene bitne povrede.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora sklopljenog 13. 10. 2010. između tuženika kao prodavatelja i tuženice kao kupca i aneksa tom ugovoru, u dijelu kojim je tuženica prodala tuženiku poslovni prostor površine 52,16 m2 koji se nalazi u prizemlju poslovno-stambene zgrade kat.č.zgr. 139, upisane u zk.ul. 815 k.o. S. i da se naloži brisanje uknjižbe vlasništva tuženika na toj nekretnini provedene na temelju tog ugovora, i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za naknadu štete isplatom iznosa od 749.013,60 kn.

 

O navedenom glavnom zahtjevu pravomoćno je odlučeno u ovoj parnici presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžo-414/13 od 4. srpnja 2013. kojom je glavni zahtjev u cijelosti odbijen pa je u nastavku postupka odlučeno o eventualnom zahtjevu.

 

Eventualni zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sinju broj P-961/04 od 28. 7. 2006. potvrđenoj presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-4755/06 od 13. veljače 2008. tužitelj utvrđen vlasnikom navedenog poslovnog prostora, te je ujedno tuženici Š. B. i J. B. naloženo trpjeti da se u zemljišnoj knjizi sporni poslovni prostor briše s njihova imena i upiše njegovo vlasništvo i da je unatoč toj sudskoj odluci taj poslovni prostor tuženica prodala tuženiku kupoprodajnim ugovorom od 13. 10. 2010. Tužitelj tvrdi da mu je time prouzročena šteta u visini utuženog iznosa, za koji iznos je taj poslovni prostor kupio od prodavatelja E. d.o.o. S.

 

Navedeni zahtjev prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim navodeći da se spomenuta presuda Općinskog suda u Sinju kojom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora pored ostalog temelji i na činjenici da je poslovni prostor bio procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća K. s.p.o. S. i da je stoga neosnovana tvrdnja tuženice da je ona vlasnica predmetnog poslovnog prostora pozivajući se pri tome na potvrdu Hrvatskog fonda za privatizaciju u kojoj se navodi da nekretnina č.zgr. 139 k.o. S. nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe navedenog društvenog poduzeća, pa s obzirom na nespornu činjenicu da je tuženica unatoč navedenoj sudskoj odluci prodala predmetni poslovni prostor tuženiku tužitelju, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 350/05, 41/08), pripada pravo na zatraženu naknadu štete visina koje odgovara iznosu kupoprodajne cijene koju je tužitelj platio svom prodavatelju društvu E. d.d. S. kao pravnom sljedniku poduzeća K.

 

Suprotno zaključivanju prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije stekao vlasništvo predmetnog poslovnog prostora navodeći da ta nekretnina koja je bila predmet kupoprodaje između E. S. i tužitelja, nije u postupku pretvorbe društvenog poduzeća K. s.p.o. S. procijenjena u vrijednost društvenog kapitala, a da je to razvidno iz potvrde Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. kolovoza 2003. i rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, a osim toga da je iz priloženih zemljišno-knjižnih izvadaka razvidno da K. S., odnosno E. S. nisu nikada bili upisani kao nositelji prava korištenja i raspolaganja na spornom poslovnom prostoru odnosno da nisu bili upisani kao vlasnici poslovnog prostora.

 

Osporavajući pravilnost navedenog zaključivanja drugostupanjskog suda tužitelj u reviziji osnovano ističe da je pitanje vlasništva predmetnog poslovnog prosotra pravomoćno riješeno u parnici vođenoj između tužitelja i tuženice, a što je drugostupanjski sud zanemario.

 

Drugostupanjski sud ne samo što nije uzeo u obzir da je o vlasništvu spornog poslovnog prostora ranije odlučeno u drugoj parnici pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sinju broj P-961/04 od 28. srpnja 2006., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-4755/06 od 13. rujna 2008., na temelju kojih presuda prvostupanjski sud je utvrdio da je ta nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala poduzeća K. s.p.o. S., te da je to poduzeće kupilo predmetni poslovni prostor od tuženice 1977., već je suprotno sadržaju navedenih presuda utvrdio da sporni poslovni prostor nije procijenjen u vrijednost društvenog kapitala poduzeća K. s.p.o. S. pa da to poduzeće nije bilo vlasnik poslovnog prostora i da stoga nije moglo vlasništvo te nekretnine prenijeti na tužitelja.

 

Navedeni razlozi pobijane presude o odlučnim činjenicama su nejasni i u suprotnosti su sa sadržajem isprava u spisu, pa se presuda ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Sukladno tome na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP drugostupanjska presuda je ukinuta i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 9. prosinca 2014.