VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Revt 12/14-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. u. S. B., kojeg zastupa D. I., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. R. i k. iz S. B.,  protiv tuženika Ž. B. d.o.o., Ž., zastupanog po D. Š., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Š. & Š. & Đ. iz Ž., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1476/09-7 od 24. siječnja 2013. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-916/08-16 od 19. prosinca 2008., u sjednici održanoj

3. veljače 2015.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

 

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Djelomično se održavana sa snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, broj Ovrv-1285/07 od 19. siječnja 2007. g. donesen po javnom bilježniku N. K. iz S. B. za iznos glavnog duga od 75.162,59 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2007. g. do 31. 12. 2007.g. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) a od 1. 1. 2008. g. do isplate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, te za iznos troškova ovršnog postupka (platnog naloga) u iznosu od 3.583,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2007. do 31. 12. 2007. g. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) a od 1. 1. 2008. g. do isplate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

 

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, broj Ovrv-1285/07 od 19. siječnja 2007. g. donesen po javnom bilježniku N. K. iz S. B. za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos glavnog duga od 75.162,59 kn od 7. siječnja 2007. g. do 19. 1. 2007. g. a koje su propisane čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), a tužbeni zahtjev se u tom dijelu odbija.

 

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi i trošak parničnog postupka u roku od 8 dana, u ukupnom iznosu od 5.980,00 kn, pod prijetnjom ovrhe."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-916/08-16 od 19. prosinca 2008.,

 

- u dijelu pobijane točke I. njene izreke kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. B. broj Ovrv-1285/07 od 19. siječnja 2007. g. kojom je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 75.162,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. siječnja 2007. do isplate, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak ovrhe u iznosu od 2.961,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. siječnja 2007. do isplate, te

 

- u dijelu pobijane točke III. njene izreke kojom je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnične troškove  u iznosu od 3.965,00 kn.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-916/08-16 od 19. prosinca 2008., u dijelu pobijane točke I. njene izreke kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. B. broj Ovrv-1285/07 od 19. siječnja 2007. g. kojom je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak ovrhe u iznosu od 622,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. siječnja 2007. od isplate i sudi:

 

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. B. broj Ovrv-1285/07 od 19. siječnja 2007. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak ovrhe u iznosu od 622,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. siječnja 2007. od isplate i taj dio tužbenog zahtjeva odbija.

 

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-916/08-16 od 19. prosinca 2008. u dijelu pobijane točke III. njene izreke kojom je tuženiku naloženo tužitelju  naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.015,00 kn i sudi:

 

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.015,00 kn.

 

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.902,04 kn.

 

V. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.525,00 kn."

 

 

Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) ističući da reviziju podnosi radi rješenja pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i to:

 

"1. Tko je obveznik plaćanja lučke pristojbe za korištenje obale?

 

2. Ima li vjerovnik pravo na naplatu zateznih kamata ako takva obveza nije sadržana u ugovoru koji je sklopljen s dužnikom, odnosno ako takva obveza nije sadržana u cjeniku vjerovnika?"

 

U reviziji se predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i naloži tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelskoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema odredbi st. 3. navedenoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojega ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U odnosu na naznačeno pitanje tko je obveznik plaćanja lučke pristojbe za korištenje obale u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih tuženik smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je u odnosu na to pitanje reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392b. st. 2. ZPP.

 

Reviziju je valjalo odbaciti i u odnosu na drugo pitanje - ima li vjerovnik pravo na naplatu zateznih kamata ako takva obveza nije sadržana u ugovoru koji je sklopljen s dužnikom, odnosno ako takva obveza nije sadržana u cjeniku vjerovnika, jer to pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Obrazlažući važnost navedenog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik u reviziji navodi da je sud "u konkretnom slučaju odstupio od zakonske odredbe, te pravnog shvaćanja VSRH te je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata, premda takva obveza nije propisana cjenikom tužitelja", pozivajući se pritom na revizijsku odluku ovoga suda broj Revt-137/2010-2 od 9.ožujka 2011. i citirajući dio obrazloženja te odluke.

 

U navedenoj revizijskoj odluci istaknuto je da su odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) o zakonskoj zateznoj kamati prisilne naravi samo glede visine kamate, a ne i glede postojanja obveze plaćanja kamata tako da se stranke mogu u svako doba odreći njihove naplate.

 

U konkretnom slučaju sud je prihvatio zahtjev tužitelja za plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu prema računu tužitelja broj 85/06 od 6.12. 2006. u kojem je posebno naznačeno da je svoju obvezu plaćanja pristojbe tuženik dužan ispuniti najkasnije do 6. siječnja 2007., a nakon dospijeća da će biti zaračunate zakonske zatezne kamate.

 

Stoga je neosnovana revizijska tvrdnja da je glede pitanja tužiteljevog prava na zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice pobijana presuda utemeljena na shvaćanju koje je nepodudarno sa shvaćanjem ovoga suda zauzetom u spomenutoj revizijskoj odluci.

 

Sukladno tome na temelju odredbe čl. 392b. st. 3. ZPP reviziju je valjalo odbaciti i u odnosu na drugo pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena.

 

 

Zagreb, 3. veljače 2015.