VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Rev 1583/11-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja G. g. d.o.o. V., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., protiv tuženika B. H. iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1879/10-2 od 11. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-328/09 od 22. ožujka 2010., u sjednici održanoj

25. veljače 2015.,

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbacuje se revizija tužitelja G. g. d.o.o.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. V. iz V. br. Ovrv-01267/08. od 09. 12. 2008. g. kojim je naloženo tuženiku B. H. iz V., …, da plati tužitelju G. G. d.o.o. V., …, iznos do 320,0 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu do 190,80 kn.

 

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

„Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vukovaru, broj: P-328/09 od 22. ožujka 2010. godine, potvrđuje.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, odnosno, radi materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana navodeći kao razlog da je o tom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu i prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

 

Iz sadržaja te zakonske odredbe jasno proizlazi da se revizija u smislu te zakonske odredbe ne može podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja, već mora biti riječ o pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u predmetnom sporu i da je pobijana odluka posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje. To su osnovne pretpostavke za razmatranje postojanja daljnjih elemenata za ocjenu je li u konkretnom slučaju riječ o nekom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Predmet ovog spora je plaćanje ugovorne kazne na temelju odredbe čl. 15. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja („Službeni glasnik Grada Vinkovaca“ broj 6/032, 7/04, 13/05, 1/06, 8/06 i 4/08 - dalje: Odluka), a kojom je propisano da se za povredu ugovora o parkiranju iz čl. 14. Odluke plaća ugovorna kazna u iznosima navedenim u čl. 15. Odluke.

 

Članak 14. Odluke u dijelu koji glasi: „koja povlači ugovornu kaznu“ i točka d) u dijelu koji glasi „ili na drugi način dovede u zabludu osobu ovlaštenu za kontrolu parkiranja“ te čl. 15. te čl. 16. st. 5. Odluke u dijelu koji glasi: „ako korisnik parkiranja ne plati ugovornu kaznu, organizator parkiranja pokrenut će protiv njega u svoje ima i za svoj račun odgovarajući sudski postupak“, ukinuti su Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-II-3877/09 od 16. studenoga 2009., s odgodom primjene do 31. prosinca 2009. Obrazlažući odluku Ustavni sud Republike Hrvatske upućuje na pravno stajalište o istom pravnom pitanju izraženom u odlukama tog suda poslovni broj U-II-355/07 i U-II-3924/07 od 10. prosinca 2008.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je u odluci koju je potvrdio drugostupanjski sud zauzeo shvaćanje da se odredba čl. 14. Odluke ne može primijeniti, jer je ta odredba u protivnosti s odredbom čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

 

Materijalnopravna pitanja zbog kojih tužitelj podnosi reviziju su:

 

- može li sud u postupku sam, bez odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, ocijeniti da odredba nekog propisa nije u skladu sa zakonom?

 

- može li sud u postupku, nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja nije u skladu sa zakonom, otkloniti njenu primjenu, iako je Ustavni sud Republike Hrvatske odredio da ukinuta odredba prestaje važiti 31. prosinca 2009. i o tome izdao priopćenje?

 

Ispitujući pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na materijalnopravna pitanja koja je revident postavio u reviziji potrebno je istaknuti da je odredbom čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 49/02-pročišćeni tekst) propisano da će sud ako u postupku utvrdi da drugi propis kojeg bi trebalo primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba, nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj neposredno primijeniti zakon.

 

Prvostupanjski sud donoseći presudu postupao je u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona, jer je ocijenio da odredba čl. 14. Odluke nije u skladu s odredbom čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) pa se zbog toga ne može primijeniti tako da se primjenjuje neposredno zakon. Drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

Dakle, u ovom postupku, neovisno o tome je li ili više nije na snazi odredba čl. 14. Odluke, za primjenu odredaba Odluke kao drugog propisa (podzakonskog akta) u smislu čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona, odlučno je pitanje je li navedena odredba Odluke (podzakonskog akta) u skladu sa zakonom.

 

Prema tome, u konkretnom slučaju o postavljenim pitanjima iz revizije ne ovisi odluka u ovom sporu, niti drugostupanjski sud temelji odluku na negativnom stavu o tim pitanjima, već tužbeni zahtjev smatra neosnovanim iz drugih razloga.

 

Budući da u ovom sporu odluka ne ovisi o rješenju naprijed navedenih materijalnopravnih pitanja, ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pa revizija nije dopuštena i na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP-a reviziju je valjalo odbaciti.

 

Zagreb, 25. veljače 2015.