VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Rev 1786/11-2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz K., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u K., protiv tuženice I. K. H. iz K., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva R. i O. u K., radi poništenja ugovora i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-942/2009-2 od 19. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-859/08-8 od 13. studenog 2008., u sjednici održanoj

29. travnja 2015.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na poništenje ugovora o kupoprodaji nekretnine (suvlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. 1293/3 z.u. 581. k.o. K., uz koji suvlasnički dio je povezano posebno vlasništvo stana na IV. katu, površine 46,27 m2,) sklopljen između tužiteljice kao prodavateljice i tuženice kao kupca 14. travnja 2008., odnosno zahtjev kojim se smatra da ovaj ugovor nije niti sklopljen, te kojim se nalaže zemljišnoknjižnom sudu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženici iznos od 9.150,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se presuda preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 57/11), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ovog Zakona.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije počinjena. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužiteljica. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidentica opisno ukazuje u reviziji. Revizijskim prigovorom tužiteljice istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na poništenje, podredno utvrđenje da kupoprodajni ugovor od 14. travnja 2008. nije niti sklopljen, a sve kao osnov uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nad nekretninom koja je bila predmet kupoprodaje.

 

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće odlučne činjenice:

 

da je 14. travnja 2008. između tužiteljice kao prodavateljice i tuženice kao kupca sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine (suvlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. 1293/3 z.u. 581. k.o. K., uz koji suvlasnički dio je povezano posebno vlasništvo stana na IV. katu, površine 46,27 m2) za kupoprodajnu cijenu od 230.000,00 kuna,

 

da je istog dana tužiteljica izdala tuženici posebnu tabularnu ispravu pogodnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, koja isprava sadrži i izjavu tužiteljice da joj je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena, te koje isprave su istog dana ovjerene kod javnog bilježnika B. Ž.,

 

da je prilikom sklapanja navedenog ugovora stvarna volja ugovornih stranaka, pa tako i tužiteljice, bila usmjerena da se vlasništvo predmetne nekretnine kupoprodajom prenese na tuženicu, a kako je to i očitovano u ugovoru,

 

da su stranke, pa tako i tužiteljica, s trenutkom sklapanja ugovora znale i prema okolnostima slučaja mogle znati kakav ugovor prema sadržaju istog potpisuju, te koje su posljedice postupanja s kojim  su se stranke suglasile, te

 

da je navedeni ugovor, kao i izjavu tužiteljica potpisala slobodnom voljom bez prisile, tako da je očitovanje bilo sukladno njenoj volji.

 

Kako tužiteljica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navode tužiteljice kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje.

 

U naprijed navedenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice. U odnosu na istaknuti zahtjev tužiteljice za poništaj (čl. 331. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 125/11 – u daljnjem tekstu: ZOO/) kupoprodajnog ugovora valja reći da prema naprijed utvrđenim činjenicama nisu ispunjene pretpostavke pobojnosti ovog pravnog posla (postojanje mana volje pri sklapanju ugovora) na kojima tužiteljica ovaj svoj zahtjev temelji (prijetnja, bitna zabluda i prijevara). Tako, prema naprijed navedenom utvrđenju nižestupanjskih sudova nisu ispunjene pretpostavke prijetnje koja ima obilježja mana volje u smislu odredbe čl. 279. st. 1. i 2. ZOO-a (- da je postojao akt nedopuštenog zastrašivanja, - da je strah bio opravdan, te - da je postojala uzročna veza između prijetnje i sklopljenog ugovora). Ugovor nije sklopljen niti u okolnostima bitne zablude u smislu odredbe čl. 280. ZOO-a (tj. pogrješne predodžbe o nekoj postojećoj činjenici, time da nesuglasnost između stvarnog stanja i pogrješne predodžbe uzrokuje određeno očitovanje koje ne odgovara pravoj volji izjavitelja). Isto tako, u naprijed utvrđenom činjeničnom stanju, pravni posao nije sklopljen niti u pretpostavkama koje odredba čl. 284. ZOO-a propisuje za prijevaru (svjesnog izazivanja ili održavanja u zabludi jednog ugovaratelja od strane drugog ugovaratelja ili neke treće osobe s nakanom da se prevareni navede na sklapanje određenog ugovora, na sadržaj kojeg inače ne bi pristao da je u trenutku sklapanja ugovora znao za postojanje svoje zablude).

 

S druge strane, u odnosu na podredno istaknuti zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ovog pravnog posla, valja reći da iz prije navedenog utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlaze elementi ništetnosti ovog pravnog posla u smislu odredbi čl. 322. do 329. ZOO-a, a, posebno da bi bila riječ o prividnom ugovoru ili ugovoru sklopljenom u pretpostavkama nesporazuma kako to ističe tužiteljica. Naime, kod prividnog pravnog posla u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a volja suugovaratelja svjesno ne odgovara njihovim očitovanjima prema vani, dok je nesporazum u smislu odredbe čl. 282. ZOO-a takav nesklad u očitovanju volje obiju strana pri kojemu je svaka strana u zabludi glede očitovanja volje druge strane (strane misle da su se složile, ali se njihova očitovanja ne poklapaju), o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

 

Zbog iznesenih razloga predmetna revizija nije osnovana, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 29. travnja 2015.