REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1863/11-2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. G. iz P. N., C., zastupane po punomoćniku B. Z., odvjetniku u P., protiv tuženika G. G. iz P. N. C., zastupanog po punomoćniku S. D., odvjetniku u P., radi djelomičnog utvrđenja ništavnosti sudske nagodbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž 3797/09-7 od 16. svibnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu posl. broj P 228/07-15 od 7. travnja 2009., u sjednici održanoj

10. lipnja 2015.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice G. G..

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuju se ništetnim odredbe iz toč. XII. i toč. XVI. sudske nagodbe zaključene u predmetu Općinskog suda u Pazinu posl. broj P-310/00 od dana 10. veljače 2006.“

 

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.725,00 kuna, dok se zahtjev preko dosuđenog dijela odbija.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.“

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja te je presuđeno:

 

„I. Preinačuje se, prihvaćanjem žalbe tuženika, presuda Općinskog suda u Pazinu, posl. broj P-228/07-15 od dana 7. travnja 2009. godine, pa preinačena u svojoj cjelini glasi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„Utvrđuju se ništetnim odredbe iz toč. XII. i toč. XVI. sudske nagodbe zaključene u predmetu Općinskog suda u Pazinu posl. broj P-310/00 od dana 10. veljače 2006.“

 

2. Nalaže se tužiteljici, da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.726,50 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu taj zahtjev tuženika, kao i zahtjev tužiteljice odbija, kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.450,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog postupka.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 - dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 - dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

 

Suprotno navodima tužiteljice presuda suda nižeg stupnja ima potpune, logične i jasne razloge koje odgovaraju stanju spisa, sadržaju zapisnika i isprava u spisu i stoga nema nedostala koji bi ih činili nerazumljivim ili pak nepodesnim za ispitivanje u postupku pravnog lijeka. Prigovori koje iznosi tužiteljica u svojoj reviziji svrstavajući ih u prigovore postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u suštini osporavaju stav suda drugog stupnja glede pravne ocjene određenih odredbi sporne sudske nagodbe između stranaka. Činjenica što se stav suda glede ocjene valjanosti ugovora ne poklapa s stavom tužiteljice ne znači da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kojim traži da se točka XII i točka XVI. Sudske nagodbe koje su stranke zaključile u parničnom predmetu P-310/00 10. veljače 2006. utvrdi ništetnom.

 

U postupku je utvrđeno da su parnične stranke bivši supružnici koji su kod Općinskog suda u Pazinu vodili parnicu radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, onu pod posl. br. P-310/00 koja je okončana zaključenom sudskom nagodbom dana 10. veljače 2006. Nagodbom su naime stranke učinile nespornim što čini tu imovinu, konstatirano je da knjižni vlasnik G. G., kao i da dopušta izvanknjižnoj suvlasnici G. G. uknjižbu prava vlasništva na 1/2 dijela nekretnina koje čine tu imovinu, odredili su što čini u naravi suvlasnički dio svakog suvlasnika, da bi toč. XII utanačili kao svoju volju da suvlasničke dijelove, prije toga jasno određene, prenesu na zajedničke potomke pravnim poslom darovanja, kao i da nagodba ima uvjetni karakter i proizvodi pravne učinke tek nakon sklapanja ugovora o darovanju.

 

Prema ocjeni ovog suda sporna utanačenja iz sudske nagodbe (točka XII. i XVI. predstavljaju klauzule koje su po svom značenju, sadržaju i svrsi uglavci kojima se između stranaka učinci sudske nagodbe odgađaju i čine zavisnima od nastupa buduće neizvjesne okolnosti.

 

Prema odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) ugovor je sklopljen pod uvjetom ako se nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice.

 

Iz odredbe stavka 2. istog članka slijedi da kada je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proističe što drugo.

 

Dakle, ako se uvjetu ne udovolji učinci ugovora ne nastaju.

 

Kako su stranke nagodbom utanačile da će se učinci nagodbe vezati uz činjenicu sklapanja ugovora o darovanju s kćerkama stranaka kojom bi se suvlasnički dijelovi nekretnina njima prenijeli u vlasništvo, radi se o odgodnom uvjetu jer se nastup učinaka sudske nagodbe veže za nastup buduće i neizvjesne okolnosti, sklapanju darovnog ugovora za koji se traži suglasnost volja darovatelja i obdarenika pa po prirodi stvari to ima značaj buduće i neizvjesne okolnosti u smislu čl. 297. st. 1. ZOO-a.

 

Takvo utanačenje i po ocjeni ovog suda nije niti protivno Ustavu RH, prisilnom propisu ili moralu društva, pa tako i po ocjeni ovog suda nisu ostvareni uvjeti za proglašenje sporne odredba točke XII. sudske nagodbe ništetnom u smislu čl. 322. ZOO-a kako to pravilno ocjenjuje i sud drugog stupnja.

 

Slijedom navedenog nije niti ništetna odredba točke XVI. sudske nagodbe kojom se utvrđuje da ova sudska nagodba ima značaj ovršne isprave ako se ispune uvjeti koji su u njoj navedeni.

 

Naime sudska nagodba već po odredbi čl. 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje: OZ) je ovršna isprava, a uz odredbe čl. 46. st. 1. t. 8. OZ-a slijedi da je osnovan razlog za žalbu protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave, ako nije ostvaren uvjet iz ovršne isprave.

 

Dakle, spornom odredbom točke XVI. sudske nagodbe stranke su samo potvrdile ono što je već propisano zakonom, pa stoga takva ugovorna odredba ne može biti ništetna u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a.

 

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti i odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 10. lipnja 2015.