Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gr1 257/15-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1 257/15-2

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Gordani Jalšovečki, u pravnoj stvari tužitelja H.-H. t. d.d. Z., sjedište regije S., protiv tuženika L. M. S., vl. obrta S. O., S., radi isplate, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Splitu koji se rješenjem poslovni broj Pi-787/14 od 31. listopada 2014. oglasio stvarno nenadležnim i Trgovačkog suda u Splitu koji je izazvao sukob nadležnosti dopisom poslovni broj Povrv-763/15 od 8. lipnja 2015.,

30. lipnja 2015.,

r i j e š i o  j e :

 

Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Trgovački sud u Splitu.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj Pi-787/14 od 31. listopada 2014. oglasio stvarno nenadležnim te po pravomoćnosti rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u Splitu pozivom na odredbu čl. 34.b toč. 1. Zakona o parničnom postupku navodeći da se radi o sporu između pravne osobe i obrtnika, za koje sporove je propisana nadležnost trgovačkog suda.

 

Trgovački sud u Splitu izazvao je sukob nadležnosti dopisom poslovni broj Povrv-763/15 od 8. lipnja 2015. jer smatra da nije stvarno nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari iz razloga što predmetni postupak započeo prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku koji je stupio na snagu 2008. te se treba primijeniti odredba čl. 34.b st. 1. Zakona o parničnom postupku iz 2003. kojom je propisano da trgovački sudovi u parničnom postupku sude u sporovima što proizlaze iz trgovačkih ugovora i u sporovima za naknadu štete koji proizlaze iz tih ugovora između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost, a tužitelj nije osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost.

 

Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Trgovački sud u Splitu.

 

Iz stanja predmeta proizlazi da je 23. lipnja 2004. podnesen prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Splitu. Rješenje o ovrsi doneseno je 9. srpnja 2004., na koje rješenje je tuženik uložio prigovor te je rješenjem poslovni broj Ovrv-7221/04 od 17. travnja 2006. Općinski sud u Splitu rješenje o ovrsi stavio izvan snage i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a rješenjem od 31. listopada 2014. Općinski sud u Splitu se oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio Trgovačkom sudu u Splitu.

 

Odredbom čl. 34.b toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP), na koju se poziva Općinski sud u Splitu u svom rješenju, propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ZPP uvijek sude općinski sudovi (čl. 34. st. 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koji je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.

 

Navedena odredba je donesena čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08 – u nastavku: ZID ZPP/08), a prema čl. 52. st. 2. ZID ZPP/08 ova se odredba neće primjenjivati na postupke pokrenute prije stupanja na snagu tog Zakona, tj. prije 1. listopada 2008.

 

Budući da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 23. lipnja 2004., prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 dalje: ZIDZPP/08), u ovom konkretnom slučaju za ocjenu stvarne nadležnosti mjerodavna je odredba čl. 34.b toč. 1. Zakona o parničnom postupku koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003. ("Narodne novine" broj 117/03 – dalje: ZPP/03), prema kojoj trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima što proizlaze iz trgovačkih ugovora i sporovima za naknadu štete koji proizlazi iz tih ugovora između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost.

 

Odredbom čl. 14. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08) određen je pojam trgovačkih ugovora. Prema toj zakonskoj odredbi trgovački ugovori su ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

 

Definicija pojma trgovca proizlazi iz odredbe čl. 1. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07 i 146/08, dalje: ZTD). Prema toj odredbi, trgovac je pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.

 

Prema odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 49/03, 68/07 i 79/07) obrt u smislu ovoga zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s čl. 3. zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluge na tržištu.

 

Prema podacima obrtnog registra tuženi je odjavio obrt sa danom 6. srpnja 2004. te je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu obavljao gospodarsku djelatnost jer je imao status obrtnika.

 

Odredbom čl. 4. Zakona o razdvajanju Hrvatske pošte i telekomunikacija na Hrvatske poštu i Hrvatske telekomunikacije ("Narodne novine" broj 101/98) propisano je da je predmet poslovanja H.- H. t. d.d. obavljanje telekomunikacijskih usluga u unutrašnjem i međunarodnom prometu prema posebnim propisima.

 

S obzirom da su i tuženik i tužitelj u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga bili trgovci u smislu čl. 1. st. 1. ZTD te da potraživanje tužitelja proizlazi iz njegove djelatnosti (čl. 14. st. 2. ZOO) proizlazi da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjena oba kriterija iz čl. 34.b toč. 1. ZPP/03 te je za suđenje u ovom parničnom predmetu stvarno nadležan trgovački sud.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 23. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08, 123/08, 57/11,148/11 i 25/13) valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 30. lipnja 2015.

 

Copyright © Ante Borić