VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 47. stavka 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 79/2006 i 105/2006) i članka 43. Zakona o sigurnosnim provjerama (»Narodne novine«, br. 85/2008 i 86/2012), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 11. travnja 2013. godine donijela
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovom Uredbom određuju se:
– štićene osobe, objekti i prostori,
– provođenje osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora,
– međusobne obveze i suradnja sigurnosno-obavještajnih agencija, nadležnih ustrojstvenih jedinica u ministarstvima koje provode osiguranje i zaštitu štićenih osoba, objekata i prostora, stručnih službi nadležnih za poslove osiguranja u drugim državnim tijelima kao i s organizatorima određenih događanja.
(2) Izrazi koji se koriste u ovoj Uredbi koji imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, odnose se jednako na muški i ženski rod.
Članak 2.
(1) Sigurnosno-obavještajne agencije provode protuobavještajnu zaštitu i druge mjere i radnje iz svoje nadležnosti u svrhu pravodobnog prikupljanja podataka o mogućoj ugrozi sigurnosti štićenih osoba, objekata i prostora od djelatnosti stranih obavještajnih službi, terorističke ili druge slične djelatnosti.
(2) Ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova nadležna za posebne poslove sigurnosti (u daljnjem tekstu: nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva) izrađuje Plan osiguranja štićenih osoba, objekata i prostora (u daljnjem tekstu: Plan osiguranja) na temelju sigurnosne prosudbe, podataka prikupljenih provedbom mjera i radnji osiguranja štićenih osoba, objekata i prostora te podataka prikupljenih obavljanjem drugih policijskih poslova, kao i drugih podataka i informacija dostavljenih od nadležnih državnih tijela i organizatora određenih događanja.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, u osobito žurnim situacijama nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva može neposredno, bez izrade Plana osiguranja, provoditi potrebne mjere i radnje osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora.
(4) Plan osiguranja štićenih osoba za vrijeme njihova boravka u prostorima i objektima Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske izrađuje nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske u suradnji s nadležnom ustrojstvenom jedinicom Ministarstva.
(5) Plan osiguranja štićenih osoba za vrijeme njihova boravka u prostorima i objektima Hrvatskoga sabora izrađuje nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva u suradnji s nadležnom stručnom službom Hrvatskoga sabora.
(6) Plan osiguranja štićenih osoba za vrijeme njihova boravka u prostorima i objektima Ministarstva pravosuđa izrađuje nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva u suradnji s nadležnom ustrojstvenom jedinicom Ministarstva pravosuđa.
(7) Plan osiguranja štićenih osoba za vrijeme njihova boravka u prostorima i objektima Ministarstva vanjskih i europskih poslova izrađuje nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva u suradnji s nadležnom jedinicom Ministarstva vanjskih i europskih poslova.
(8) Plan osiguranja diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske izrađuje nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva vanjskih i europskih poslova.
Članak 3.
(1) Radi obavljanja poslova iz članka 2. ove Uredbe, sigurnosno-obavještajne agencije i nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva, ostvaruju neposrednu suradnju s ustrojstvenim jedinicama nadležnim za obavljanje protokolarnih poslova štićenih osoba te za sigurnost štićenih objekata i prostora u državnim tijelima, kao i s organizatorima određenih događanja.
(2) Državna tijela i organizatori određenih događanja iz stavka 1. ovoga članka odredit će osobu za kontakt sa sigurnosno-obavještajnim agencijama i s nadležnom ustrojstvenom jedinicom Ministarstva.
(3) Službe nadležne za obavljanje protokolarnih poslova štićenih osoba dužne su sigurnosno-obavještajnim agencijama i nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva pravodobno dostaviti podatke o putovanjima i programu aktivnosti za domaće štićene osobe, dok su za strane štićene osobe dužne takve podatke dostaviti najkasnije 48 sati prije posjeta i početka programa aktivnosti štićene osobe.
(4) Službe nadležne za obavljanje protokolarnih poslova štićenih osoba dužne su, na njihov zahtjev, podatke iz stavka 3. ovoga članka, u propisanom roku, dostaviti i drugim ustrojstvenim jedinicama državnih tijela koja se bave osiguranjem štićenih osoba, objekata i prostora kada provode mjere osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora.
Članak 4.
(1) U okviru osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora sigurnosno-obavještajne agencije:
– izrađuju sigurnosne prosudbe moguće ugroženosti štićenih osoba, objekata i prostora;
– obavljaju sigurnosne provjere osoba koje imaju mogućnost neposrednog pristupa štićenim osobama, objektima i prostorima;
– primjenjuju mjere protuprislušne zaštite za štićene objekte i prostore;
– obavljaju i druge poslove iz svoje nadležnosti.
(2) Nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva pravodobno podnosi zahtjev nadležnim sigurnosno-obavještajnim agencijama za izradu sigurnosne prosudbe.
Članak 5.
(1) Nadležna sigurnosno-obavještajna agencija obnavlja sigurnosnu prosudbu nakon proteka roka od dvije godine od izrade prethodne sigurnosne prosudbe.
(2) Nadležna sigurnosno-obavještajna agencija će, na obrazloženi zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), provesti nadopunu sigurnosne prosudbe i prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka, a osobito u slučajevima kada se prikupe podaci ili informacije o mogućoj ugrozi sigurnosti štićenih osoba, objekata i prostora koji nisu bili poznati tijekom izrade sigurnosne prosudbe.
Članak 6.
(1) Nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva u okviru osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora provodi:
– operativno sigurnosno preventivne mjere;
– mjere neposrednog tjelesnog osiguranja;
– mjere motorizirane pratnje;
– unutarnje i vanjsko osiguranje objekata i prostora;
– mjere osiguranja trase kretanja;
– operativne i fizičke mjere u prometu;
– protueksplozijski pregled;
– zdravstveno-higijensko tehnološke mjere, a prema potrebi i druge mjere iz svoje nadležnosti.
(2) Iznimno, mjere iz stavka 1. ovoga članka, u suradnji s nadležnom ustrojstvenom jedinicom Ministarstva, može provoditi nadležna ustrojstvena jedinica Sigurnosno-obavještajne agencije, Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Straža Hrvatskoga sabora kada je to određeno posebnim propisima.
Članak 7.
(1) Mjere osiguranja i zaštite čelnika sigurnosno-obavještajnih agencija, objekata i prostora sigurnosno-obavještajnih agencija, kao i čelnika stranih sigurnosno-obavještajnih agencija prilikom posjeta Republici Hrvatskoj mogu provoditi nadležne ustrojstvene jedinice sigurnosno-obavještajnih agencija Republike Hrvatske.
(2) Odluku o provođenju mjera osiguranja i zaštite iz stavka 1. ovog članka donosi čelnik nadležne sigurnosno-obavještajne agencije.
Članak 8.
(1) Nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva i nadležne ustrojstvene jedinice drugih državnih tijela (nadležna ustrojstvena jedinica Sigurnosno-obavještajne agencije, Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Straža Hrvatskoga sabora) provode mjere osiguranja i zaštite štićenih objekata i prostora samostalno ili u međusobnoj suradnji.
(2) O provođenju mjera osiguranja i zaštite stranih štićenih osoba prilikom posjeta Republici Hrvatskoj, nadležne ustrojstvene jedinice drugih državnih tijela iz stavka 1. ovoga članka pravodobno će izvijestiti Ministarstvo.
(3) U slučaju potrebe, nadležne ustrojstvene jedinice drugih državnih tijela iz stavka 1. ovoga članka koja provode osiguranje štićenih osoba, objekata i prostora međusobno će pružati pomoć pri provođenju mjera osiguranja i zaštite sukladno posebnom sporazumu ili propisu.
Članak 9.
Opseg i vrstu mjera osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora iz članka 6. stavka 1. odredit će nadležna ustrojstvena jedinica državnog tijela koje provodi mjere osiguranja i zaštite s obzirom na razinu ugroženosti određene kategorije štićene osobe, objekta i prostora te na temelju dostavljenih sigurnosnih prosudbi sigurnosno-obavještajnih agencija kao i podataka i informacija drugih državnih tijela.
II. ŠTIĆENE OSOBE
Članak 10.
Ovisno o značaju dužnosti koju obnaša štićena osoba, štićene osobe dijele se u tri kategorije:
– štićene osobe I. kategorije;
– štićene osobe II. kategorije i
– štićene osobe III. kategorije.
Članak 11.
(1) Štićene osobe I. kategorije su:
– predsjednik Republike Hrvatske;
– predsjednik Hrvatskoga sabora i
– predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
(2) Štićene osobe I. kategorije su i osobe pod međunarodnom zaštitom:
– predsjednik ili poglavar strane države, član kolektivnog tijela koji obavlja funkciju šefa države;
– predsjednik parlamenta strane države ukoliko u svojoj zemlji ima status štićene osobe;
– predsjednik vlade strane države;
– vodeće osobe međunarodnih organizacija, koje imaju status štićene osobe na temelju međunarodnog prava.
(3) Provođenje mjera osiguranja i zaštite osoba navedenih u stavku 1. ovoga članka započinje danom stupanja na dužnost štićene osobe.
(4) Osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne mogu se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite.
(5) Mjere osiguranja i zaštite za štićene osoba iz stavka 1. ovoga članka provode se još šest mjeseci nakon prestanka obnašanja dužnosti.
Članak 12.
(1) Štićene osobe II. kategorije su:
– predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske;
– predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske;
– ministar unutarnjih poslova;
– ministar vanjskih i europskih poslova;
– ministar obrane;
– glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske;
– mandatar za sastav Vlade Republike Hrvatske;
– kandidati za predsjednika Republike Hrvatske u drugom izbornom krugu i
– novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske od dana službene objave rezultata predsjedničkih izbora do dana stupanja na dužnost.
(2) Štićene osobe II. kategorije su i:
– čelnici pravosudnih tijela stranih država koji u svojoj zemlji obnašaju dužnost iz stavka 1. podstavaka 1., 2. i 6. ovoga članka i imaju status štićene osobe;
– državni dužnosnici stranih država koji u svojoj zemlji obnašaju dužnost iz stavka 1. podstavaka 3., 4. i 5. ovoga članka i imaju status štićene osobe;
– dužnosnici Europske unije koji imaju status štićene osobe na temelju međunarodnog prava.
(3) Provođenje mjera osiguranja i zaštite osoba navedenih u stavku 1. podstavcima 1. do 6. ovoga članka započinje danom stupanja na dužnost štićene osobe.
(4) Osobe iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka mogu se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite koje proizlaze iz statusa štićene osobe, o čemu su dužne pisanim putem izvijestiti Vladu Republike Hrvatske.
(5) Osobe iz stavka 1. podstavaka 3., 4., 7., 8. i 9. ovoga članka mogu se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite o čemu su dužne pisanim putem izvijestiti Ministarstvo.
(6) Osobe iz stavka 1. podstavaka 5. i 6. ovoga članka mogu se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite o čemu su dužne pisanim putem izvijestiti nadležno ministarstvo.
(7) Osobe iz stavka 2. ovoga članka mogu se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite, o čemu su dužne pisanim putem izvijestiti protokolarne službe nadležnih državnih tijela.
(8) Mjere osiguranja i zaštite osoba iz stavka 1. podstavaka 1., 2., 3., 4., 5. i 6. ovoga članka provode se još tri mjeseca od dana prestanka obnašanja dužnosti.
(9) Mjere osiguranja i zaštite osobe iz stavka 1. podstavka 7. ovoga članka provode se do dana stupanja na dužnost Vlade Republike Hrvatske.
(10) Mjere osiguranja i zaštite osobe iz stavka 1. podstavka 8. ovoga članka provode se do dana službene objave rezultata predsjedničkih izbora.
Članak 13.
(1) Štićene osobe III. kategorije su:
– predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost;
– glavni ravnatelj policije;
– ravnatelj Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK-a);
– načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske;
– ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija.
(2) Štićenim osobama III. kategorije smatraju se i članovi uže obitelji štićenih osoba I. kategorije (supružnici, roditelji, djeca) od dana stupanja na dužnost štićene osobe I. kategorije do dana odlaska s dužnosti.
(3) Štićene osobe III. kategorije su i:
– državni dužnosnici stranih država koji u svojoj zemlji obnašaju dužnost iz stavka 1. ovoga članka i imaju status štićene osobe;
– bivši državni dužnosnici stranih država ukoliko u svojoj zemlji imaju status štićene osobe.
(4) Provođenje mjera osiguranja i zaštite osoba navedenih u stavku 1. ovoga članka započinje danom stupanja na dužnost štićene osobe.
(5) Osoba iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka može se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite koje proizlaze iz statusa štićene osobe, o čemu je dužna pisanim putem izvijestiti Vladu Republike Hrvatske.
(6) Osobe iz stavka 1. podstavaka 2. i 3. te stavka 2. ovoga članka mogu se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite koje proizlaze iz statusa štićene osobe, o čemu su dužne pisanim putem izvijestiti Ministarstvo.
(7) Osoba iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka može se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite koje proizlaze iz statusa štićene osobe, o čemu je dužna pisanim putem izvijestiti nadležno ministarstvo.
(8) Osobe iz stavka 1. podstavka 5. ovoga članka mogu se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite koje proizlaze iz statusa štićene osobe, o čemu su dužne pisanim putem izvijestiti Savjet za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija.
(9) Osobe iz stavka 3. ovoga članka mogu se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite koje proizlaze iz statusa štićene osobe, o čemu su dužne pisanim putem izvijestiti protokolarnu službu nadležnog državnog tijela ili upoznati državno tijelo Republike Hrvatske koje izravno koordinira aktivnosti vezane za njihov dolazak u Republiku Hrvatsku.
(10) Mjere osiguranja i zaštite osoba iz stavka 1. ovoga članka provode se još tri mjeseca od dana prestanka obnašanja dužnosti.
Članak 14.
(1) Osobe kojima prema odredbama ove Uredbe pripada osiguranje i zaštita nakon prestanka obnašanja dužnosti, mogu se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite o čemu su dužne pisanim putem izvijestiti državno tijelo nadležno za provođenje mjera osiguranja i zaštite.
(2) Mjere osiguranja i zaštite osoba kojima prema odredbama ove Uredbe pripada osiguranje i zaštita nakon prestanka obnašanja dužnosti, mogu se provoditi i nakon isteka rokova iz članka 11. stavka 5., članka 12. stavka 8. i članka 13. stavka 10. ove Uredbe.
(3) Odluku o produljenju mjera osiguranja i zaštite osoba iz stavka 2. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija donesenog na temelju sigurnosne prosudbe nadležne sigurnosno-obavještajne agencije i podataka ili informacija drugih nadležnih državnih tijela.
III. ŠTIĆENI OBJEKTI I PROSTORI
Članak 15.
(1) Štićeni objekti i prostori dijele se u tri kategorije.
(2) Štićeni objekti i prostori I. kategorije su:
– objekt Ureda predsjednika Republike Hrvatske, Pantovčak br. 241 u Zagrebu;
– objekt Hrvatskoga sabora, Trg sv. Marka br. 6 i 7 u Zagrebu;
– objekt Vlade Republike Hrvatske, Trg sv. Marka br. 1 i 2 u Zagrebu;
– objekti stanovanja štićenih osoba I. kategorije.
(3) Štićeni objekti i prostori I. kategorije su i drugi objekti za vrijeme boravka štićenih osoba I. kategorije u njima.
Članak 16.
(1) Štićeni objekti i prostori II. kategorije su:
– sjedište Ustavnog suda Republike Hrvatske;
– sjedište Vrhovnog suda Republike Hrvatske i
– objekt Vlade Republike Hrvatske, Mesnička br. 32 u Zagrebu;
– reprezentativni objekti i prostori: »Državna rezidencija«, Visoka ulica br. 15 i 22, »Vila Brijunka«, »Bijela vila«, »Vila Jadranka«, otok Vanga (Krasnica), otok Galija i otok Kaštel na Brijunskom otočju te »Vila Kovač«, Vlade Avelinija 42, Hvar;
– sjedište Ureda predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti;
– sjedište Ministarstva unutarnjih poslova;
– sjedište Ministarstva vanjskih i europskih poslova;
– sjedište Ministarstva obrane i Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske;
– sjedište Zavoda za sigurnost informacijskih sustava;
– sjedište Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija;
– sjedište Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost;
– objekti sigurnosno-obavještajnih agencija;
– objekti stanovanja štićenih osoba II. kategorije;
– diplomatska i konzularna predstavništva Republike Hrvatske u inozemstvu.
(2) Reprezentativni objekti se, za vrijeme boravka štićenih osoba I. kategorije u njima, smatraju štićenim objektima i prostorima I. kategorije.
(3) Štićena osoba, koja koristi objekt iz stavka 1. podstavka 13. ovoga članka može se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite objekta stanovanja, o čemu je dužna pisanim putem izvijestiti nadležno ministarstvo.
Članak 17.
(1) Štićeni objekti i prostori III. kategorije su objekti i prostori koje koriste štićene osobe III. kategorije, a koji nisu obuhvaćeni mjerama osiguranja štićenih osoba više kategorije.
(2) Štićena osoba III. kategorije može se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite objekta stanovanja, o čemu je dužna pisanim putem izvijestiti nadležno ministarstvo.
IV. RAZINE UGROŽENOSTI
Članak 18.
(1) Razine ugroženosti štićenih osoba, objekata i prostora su: niska, umjerena, značajna, visoka i neposredna.
(2) Niska razina ugroženosti – ne postoje saznanja koja bi ukazivala na osnovanu sumnju za napad na štićenu osobu, objekt i prostor.
(3) Umjerena razina ugroženosti – ne postoje saznanja koja bi ukazivala na osnovanu sumnju za napad na štićenu osobu, objekt i prostor, ali postoji potencijalna ugroženost s obzirom na čimbenike povezane sa štićenom osobom, objektom i prostorom.
(4) Značajna razina ugroženosti – postoje određena saznanja obavještajnog ili sigurnosnog konteksta koja ukazuju na to da bi štićena osoba, objekt i prostor mogli biti prioritetne mete napada.
(5) Visoka razina ugroženosti – postoje određena saznanja obavještajnog ili sigurnosnog konteksta ili nedavna teroristička aktivnost koja ukazuje na to da bi štićena osoba, objekt i prostor mogli biti visoko prioritetne mete napada.
(6) Neposredna razina ugroženosti – postoje određena saznanja obavještajnog ili sigurnosnog konteksta koja ukazuju na to da će se izvršiti napad na štićenu osobu, objekt i prostor.
(7) Razine ugroženosti štićenih osoba, objekata i prostora odrediti će nadležna ustrojstvena jedinica državnih tijela koja provode mjere osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora, na temelju dostavljenih sigurnosnih prosudbi sigurnosno-obavještajnih agencija te podataka i informacija drugih državnih tijela.
V. SURADNJA SA SLUŽBAMA SIGURNOSTI ŠTIĆENIH OSOBA, OBJEKATA I PROSTORA DRUGIH ZEMALJA
Članak 19.
U provođenju mjera osiguranja i zaštite nadležne ustrojstvene jedinice državnih tijela koja provode mjere osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora, surađuju sa srodnim službama ovlaštenim za obavljanje istih ili sličnih poslova drugih zemalja.
VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 20.
Financijska sredstva i oprema za osiguranje i zaštitu štićenih osoba, objekata i prostora osiguravaju se u okviru državnog proračuna Republike Hrvatske, na razdjelu državnog tijela koje provodi osiguranje odnosno zaštitu.
Članak 21.
(1) Odredbe ove Uredbe, koje se odnose na zaštitu i osiguranje dužnosnika stranih zemalja prilikom posjeta Republici Hrvatskoj primjenjivat će se reciprocitetno mjerama osiguranja koje se provode prema hrvatskim dužnosnicima prilikom posjeta tim zemljama.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka neće se primjenjivati ako postoje saznanja o umjerenoj, značajnoj, visokoj ili neposrednoj razini ugroženosti stranih dužnosnika u Republici Hrvatskoj.
Članak 22.
(1) Mjere osiguranja i zaštite provode se, na temelju međunarodnog prava, i prema predstavnicima i objektima diplomatskih misija i konzularnih ureda u Republici Hrvatskoj kao i drugim objektima i prostorima u kojima se održavaju diplomatsko-protokolarne aktivnosti u organizaciji stranih diplomatskih misija, ukoliko se na temelju podataka prikupljenih mjerama protuobavještajne zaštite, načela reciprociteta i drugih podataka i informacija nadležnih državnih tijela, ukaže potreba za provođenjem mjera osiguranja i zaštite.
(2) Odluku o provođenju mjera osiguranja i zaštite iz stavka 1. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija.
Članak 23.
Osim štićenih osoba iz članaka 11. do 13. ove Uredbe i štićenih objekata i prostora iz članaka 15. do 17. ove Uredbe, Vlada Republike Hrvatske može, na prijedlog Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, a na temelju sigurnosne prosudbe nadležne sigurnosno-obavještajne agencije, na određeno vrijeme kao štićene odrediti i druge osobe, objekte i prostore.
Članak 24.
Predsjednik Republike Hrvatske koji, sukladno članku 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnim pravima predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti (»Narodne novine«, broj 22/2013) nastavlja korištenje prava na fizičku zaštitu sukladno članku 2. Zakona o posebnim pravima predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti (»Narodne novine«, broj 105/2004), smatra se štićenom osobom II. kategorije u smislu ove Uredbe.
Članak 25.
Za osobe za koje se na dan stupanja na snagu ove Uredbe provode mjere protuobavještajne zaštite i osiguranja sukladno članku 14. Uredbe o utvrđivanju poslova protuobavještajne zaštite i osiguranja određenih osoba, objekata i prostora (»Narodne novine«, br. 83/2003, 11/2004 i 70/2005), od dana stupanja na snagu ove Uredbe provodit će se mjere osiguranja i zaštite u trajanju do 60 dana ukoliko Vlada Republike Hrvatske ne donese odluku o produljenju ovih mjera na način propisan člankom 14. stavkom 3. ove Uredbe.
Članak 26.
Danom stupanja na snagu ove Uredbe prestaje važiti Uredba o utvrđivanju poslova protuobavještajne zaštite i osiguranja određenih osoba, objekata i prostora (»Narodne novine«, br. 83/2003, 11/2004 i 70/2005).
Članak 27.
Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 022-03/13-03/46
Urbroj: 50301-09/09-13-3
Zagreb, 11. travnja 2013.
Predsjednik Zoran Milanović, v. r.
Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_04_46_881.html