- 1 -              Rev-1098/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-1098/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Z., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika S…. Z., K…., Z., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik iz Odvjetničkog društva C. & D. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-574/2020-2 od 26. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1465/2019-52 od 7. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„ Utvrđuje se da je nedopušten otkaz Aneksa I. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 01-268/1-97 od 30. siječnja 1997., dana 13. studenog 2012. (Ur.broj: 251-75-01-12-00006; Klasa: 112-02/12-0103/00002) i da radni odnos tužitelja na radnom mjestu i u suradničkom zvanju višeg asistenta kod tuženika nije prestao, sve od dana 31.10.2015.

 

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike plaće, za razdoblje od 1.10.2013. godine pa do 31.07.2014. godine, ukupni bruto iznos od 4.719,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 605,29 kn od 16.11.2013. pa sve do isplate;

- 605,29 kn od 16.12.2013. pa sve do isplate;

- 605,29 kn od 16.01.2014. pa sve do isplate;

- 605,29 kn od 16.02.2014. pa sve do isplate;

- 605,29 kn od 16.03.2014. pa sve do isplate;

- 608,07 kn od 16.04.2014. pa sve do isplate;

- 608,07 kn od 16.05.2014. pa sve do isplate;

- 476,79 kn od 16.06.2014. pa sve do isplate,

 

prema stopi zakonske zatezne kamate od dana dospijeća pa do 31.7.2015. koja se utvrđuje na način da se eskontna stopa HNB-a, u prethodnom polugodištu uveća za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, u roku 8 dana.ˮ

 

kao neosnovan.

 

II. Utvrđuje se da je ništetan Aneks I. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 01-268/1-97 od 30. siječnja 1997. godine, koji je zaključen 13. studenog 2012. godine između tuženika-protutužitelja S. … Z., K. … s jedne strane i tužitelja-protutuženka D. K. s druge strane.

 

III. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 6.875,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do isplate, u roku od 8 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391.st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

 

7.2. Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 386. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopustivosti otkaza Aneksa i Ugovora o radu od 13. studenoga 2012., utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao, isplata plaće i protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti tog Aneksa i Ugovora.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kod tuženika zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme 1. prosinca 1996. za obavljanje posla radnog mjesta stručni suradnik u I. …, a sklapanjem Ugovora o radu od 30. siječnja 1997. (kako to proizlazi iz čl. 1. i 2. istog Ugovora o radu),

- da je od 1. travnja 1998., po prethodno provedenom natječajnom postupku izabran u stručno zvanje S. … s 1/2 punog radnog vremena, dok je drugu polovicu radnog vremena obavljao poslove Stručnog suradnika u I. … tuženika, a kako to proizlazi iz Odluke tuženika od 3. travnja 1998.,

- da je 19. travnja 2004. tužitelj sklopio s tuženikom novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, počevši od 16. travnja 2004. i to za radno mjesto Stručnog suradnika u I. …kao i radnog mjesta suradnika u suradničkom zvanju Stručni suradnik na predmetu K. …, a kako to proizlazi iz Ugovora o radu od 19. travnja 2004.

- da je tužitelj od 1. srpnja 2005., nakon stjecanja akademskog stupnja magistra znanosti po prethodno provedenom natječajnom postupku, izabran u naslovno nastavno zvanje Višeg predavača za predmet O. … na Odjelu za izobrazbu trenera D.  …Z.,

- da je od 1. ožujka 2006., po prethodno provedenom natječajnom postupku, izabran u suradničko zvanje A. … na sveučilišnom studiju kineziologije, a na vrijeme od četiri godine, a kako to proizlazi iz Odluke tuženika od 27. veljače 2006.,

- nakon stjecanja akademskog stupnja doktora znanosti, po prethodno provedenom natječajnom postupku, 1. studenog 2012. izabran u suradničko zvanje i radno mjesto V. … za predmet K.  …na vrijeme od tri godine, a kako to u konačnici proizlazi iz Odluke tuženika od 22. studenog 2012,

- da nadležno ministarstvo nije dalo suglasnost za provođenje natječaja i izbor tužitelja na suradničko zvanje Asistent niti na suradničko zvanje i radno mjesto Viši asistent, niti je tuženik donio odluku (suglasnost) da će za ta radna mjesta otvoriti natječaj bez suglasnosti ministarstva i financirati tužitelja iz vlastitih sredstava, odnosno nakon promjene zakona tuženik nije sam dao takvu suglasnost naknadno,

- da je 13. studenog 2012. između stranaka sklopljen Aneks I, a kojim se mijenja bitni sadržaj ugovora o radu (čl. 2.) radno mjesto, te je istim čl. određeno da tužitelj u suradničkom zvanju Viši Asistent može ostati najduže do isteka razdoblje od 3 godine (najduže do 31. listopada 2015.),

- da su Odluke tuženika (F. … tuženika) od 27. veljače 2006. i 22. studenog 2012. pobijanom Odlukom tuženika od 30. svibnja 2014. pravomoćno i konačno poništene, no istom odlukom stavljene su van snage i sve odluke i ugovori koji su sklopljeni temeljem poništenih odluka tuženika.

 

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12. Sudovi su na temelju navedenog utvrđenja zaključili da tužitelj nije dokazao da bi između stranka bilo dogovoreno da će se plaća tužitelja za suradničko zvanje asistent odnosno viši asistent isplaćivati iz sredstava samog tuženika (dakle u cijelom iznosu kako to i određuje Zakon) niti je takvo stanje faktično i bilo provođeno jer je plaća dijelom isplaćivana iz sredstava državnog proračuna, da je u smislu čl. 43. st. 6. i 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, - dalje: ZZDVO) tuženik mogao sklopiti ugovor o radu za suradničko zvanje i radno mjesto Viši asistent, ukoliko je osigurao sredstva za plaću tog radnog mjesta iz vlastitih sredstava, ako nije trebao prethodno suglasnost nadležnog ministarstva. Budući tuženik takvu suglasnost prilikom sklapanja Aneksa I nije imao, niti je istu naknadno dobio, niti je svojom odlukom osigurao sredstva za podmirenje plaće tužitelja iz vlastitih sredstava niti je u konačnici osigurao takva sredstava za isplatu plaće tužitelju u cijelosti, prvostupanjski sud smatra da je Aneks I ugovora o radu sklopljen protivno čl. 43. st. 6. i 7. ZZDVO, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao specijalni zakon u odnosu na Zakon o radu, slijedom čega je sklopljen protivno prisilnim propisima pa je samim time u smislu čl. 271. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11- dalje: ZOO) ništetan. Stoga su sudovi prihvatili protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje ništetnosti Aneksa I ugovora, a posljedično tome odbili tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud utvrdi nedopuštenim otkaz Aneksa I Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. studenoga 2012. i zahtjev za isplatom razlike plaće.

 

13. Člankom 43. st. 1. ZZDVO propisano je da se izbor na radno mjesto asistenta ili višeg asistenta provodi na temelju javnog natječaja te st. 3. istog da u slučaju ako se plaća i/ili troškovi poslijediplomskog studija asistenta ne osiguravaju iz vlastitih prihoda javnog znanstvenog instituta nego iz sredstava državnog proračuna, suglasnost za zaključenje ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju od najviše 6 godina, daje ministar. Nastavno je stavkom 6. istog čl. određeno da u slučaju kada je asistent završio poslijediplomski studij u roku od 6 godina ili u kraćem vremenu i doktorirao, institut može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme na suradničkom radnom mjestu sa zvanjem višeg asistenta najviše do isteka razdoblja od 10 godina, te je st. 7. istog čl. određeno da suglasnost za zaključenje ugovora o radu u tom slučaju daje ministar i to ako se plaća višeg asistenta ne osigurava iz vlastitog prihoda javnog znanstvenog instituta nego iz namjenskih sredstava državnog proračuna.

 

14. Obzirom da iz provedenog postupka proizlazi da tuženik nije preuzeo na sebe obvezu osiguranja sredstava potrebnih za isplatu plaće, jer je utvrđeno da se veliki dio plaće tužitelja financira iz državnog proračuna, tuženik je mogao sklopiti ugovor o radu za suradničko zvanje i radno mjesto viši asistent, ukoliko je osigurao sredstva za plaću tog radnog mjesta iz vlastitih sredstava, te u tom slučaju nije trebao prethodno suglasnost nadležnog ministarstva. Kako tuženik takvu suglasnost prilikom sklapanja Aneksa I nije imao, a niti je svojom odlukom osigurao sredstva za podmirenje plaće tužitelja iz vlastitih sredstva niti je u konačnici osigurao takva sredstava za isplatu plaće tužitelju u cijelosti, Aneks I ugovora o radu sklopljen je protivno čl. 43. st. 6. i 7. ZZDVO, koji je prisilni propis pa je samim time u smislu čl. 271. ZOO ništetan.

 

15. Stoga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo te prihvatili protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje ništetnosti Aneksa I ugovora o radu, a onda sukladno takvoj odluci i odbili tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje nedopustivosti Otkaza Aneksa I ugovora o radu i zahtjev za isplatu plaće kao neosnovan.

 

16. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 16. travnja 2024.

 

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr.sc. Jadranko Jug, v.r.