- 1 -              Revd-1659/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-1659/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB ..., Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P., d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1452/2023-2 od 27. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomična preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-168/2020-17 od 9. listopada 2023., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1452/23-2 od 27. prosinca 2023. kojom je u odnosu na glavnu tražbinu potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-168/2020-17 od 9. listopada 2023., a u odnosu na odluku o parničnom trošku djelomično preinačena i djelomično potvrđena ista presuda Općinskog suda u Vinkovcima, tužitelj je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:

 

„1. Da li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014. stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu sa člankom 161. ZOMO ("Narodne novine" 157/13) ili kako smatra tuženik štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u skladu sa čl. 27. ZOOP-a ("Narodne novine" 151/05)?

 

2. Može li stvarna šteta za tužitelja biti razlika između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu u situaciji kada je rješenjem HZMO-a utvrđena invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada, a koja mirovina je prema Zakonu o mirovinskom osiguranju uvijek manja od invalidske mirovine utvrđene zbog ozljede na radu?

 

3. Ako tužitelj unatoč nespornom pravu na naknadu stvarne štete prema čl.27.st.1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu istu ne može ostvariti sukladno čl.27.st.3. tog Zakona, je li odredba čl.27.st.3. navedenog Zakona primjenjiva za određivanje stvarne štete za tužitelja, odnosno je li u tom slučaju potrebno primijeniti drugi specijalni propis koji precizno uređuje istu materiju, konkretno čl.161.-164. Zakona o mirovinskom osiguranju?

 

4. Je li za odluku u sporu radi naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplate mirovine ili Zakon o obveznom osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete te odstupa li u tom pogledu drugostupanjska odluka od pravnog shvaćanja izraženog u odluci revizijskog suda br. Rev-5292/2019 od 16.06.2020. godine?

 

5. Je li Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis u pogledu naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine određene prema tom Zakonu, te je li Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) koji je stupio na snagu 01.01.2014. lex posterior u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) koji je stupio na snagu 01.01.2006.?“.

 

2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

 

4. Na temelju odredbe čl. 385.a i odredbe čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu.

 

5. Naime, tužbeni zahtjev za isplatu štete pravomoćno odbijen jer tužitelj nije dokazao visinu štete primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) i primjenom odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), a pri čemu pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odlukama Rev-x - 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021 od 8. rujna 2021., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023. itd.

 

6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. travnja 2024.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.