Objavljeno u NN 42/13 od 10.04.2013.:

 

DRŽAVNI ZAVOD ZA RADIOLOŠKU I NUKLEARNU SIGURNOST

Na temelju članka 7. stavka 1., 2. i 9. Zakona o prijevozu opasnih tvari (»Narodne novine« br. 79/07) ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost donosi

 

PRAVILNIK O UVJETIMA I NAČINU IZDAVANJA I ODUZIMANJA ODOBRENJA ZA AMBALAŽU ZA PRIJEVOZ RADIOAKTIVNIH I NUKLEARNIH MATERIJALA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuju se uvjeti i način izdavanja i oduzimanja odobrenja za ambalažu za prijevoz radioaktivnih i nuklearnih materijala.

Članak 2.

Pojedini izrazi u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:

(1) Ambalaža je svaka jedinica ambalaže ili teretni prostor izrađen prema odredbama ovog Pravilnika namijenjen pakiranju ili punjenju radioaktivnim i nuklearnim materijalom sukladno članku 4. Zakona o prijevozu opasnih tvari (»Narodne novine« br. 79/07);

(2) Alfa emiteri niske toksičnosti su rude i fizički, odnosno kemijski koncentrati prirodnog uranija, osiromašenog uranija, prirodnog torija, uranija-235, uranija-238, torija-232, torija-228 i torija-230, te alfa emiteri s vremenom poluraspada kraćim od 10 dana;

(3) Kritični sigurnosni indeks je maksimalni dozvoljeni broj pakovanja koja sadrže fisibilni materijal u prijevoznom sredstvu;

(4) Maksimalni normalni operativni tlak je najveći tlak iznad srednjeg atmosferskog tlaka na morskoj razini, koji se može razviti u zaštitnom sustavu pakovanja u razdoblju od jedne godine, pod uvjetima temperature i sunčevog zračenja koje odgovara uvjetima u okolišu, bez ventilacije, vanjskog hlađenja pomoćnim sustavima ili operativne kontrole tijekom transporta;

(5) Nisko disperzivni radioaktivni materijal je radioaktivni materijal u obliku krutine ili kruti radioaktivni materijal u zatvorenoj ovojnici od neradioaktivnog materijala ograničene disperzivnosti. Ne smije biti u praškastom obliku;

(6) Pakovanje je jedinica ambalaže u koju je pakiran ili napunjen radioaktivni ili nuklearni materijal, te je kao takva spremna za prijevoz sukladno članku 4. Zakona o prijevozu opasnih tvari (»Narodne novine« br. 79/07);

(7) Radioaktivni materijal je bilo koji materijal koji sadrži radionuklide ukoliko koncentracija aktivnosti i ukupna aktivnost u pošiljci prelaze vrijednosti određene u tablici iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika;

(8) Radioaktivni materijal u posebnom obliku je radioaktivni materijal koji se ne može raspršiti (zatvoreni radioaktivni izvor);

(9) Transportni indeks je broj koji odgovara najvećoj brzini doze u mSv/h izmjerenoj na udaljenosti od 1 m od vanjske površine pakovanja pomnoženoj sa 100.

Članak 3.

(1) Radioaktivni i nuklearni materijal se privremeno ili stalno skladišti, odnosno prevozi u spremnicima (ambalaža).

(2) Spremnici napunjeni radioaktivnim ili nuklearnim materijalom su pakovanja. Tipovi pakovanja su:

(a) izuzeto pakovanje;

(b) industrijsko pakovanje tip 1 (tip IP-1);

(c) industrijsko pakovanje tip 2 (tip IP-2);

(d) industrijsko pakovanje tip 3 (tip IP-3);

(e) pakovanje tipa A;

(f) pakovanje tipa B(U);

(g) pakovanje tipa B(M);

(h) pakovanje tipa C.

(3) Tip pakovanja za svaki radioaktivni i nuklearni materijal određuje se prema pripadajućem UN broju istih, sukladno tablici II.1. u Prilogu II. koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

II. SPECIFIKACIJE RADIOAKTIVNOG I NUKLEARNOG MATERIJALA

Članak 4.

Materijal niske specifične aktivnosti svrstava se u tri klase kako slijedi:

(1) LSA-I

(a) uranijeve i torijeve rude i koncentrati tih ruda te druge rude koje sadrže prirodne radionuklide ako se obrađuju u svrhu korištenja tih radionuklida;

(b) prirodni uranij, osiromašeni uranij, prirodni torij ili njihovi spojevi ili smjese, pod uvjetom da su neozračeni i u čvrstom ili tekućem stanju;

(c) radioaktivni materijal za koji je vrijednost A2 iz tablice iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika neograničena, osim fisibilnog materijala u količinama koje nisu izuzete prema članku 18. ovog Pravilnika;

(d) drugi radioaktivni materijal u kojem je aktivnost ravnomjerno raspoređena s tim da procijenjena prosječna specifična aktivnost ne prelazi 30 puta vrijednost koncentracije aktivnosti iz tablice iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, osim fisibilnog materijala u količinama koje nisu izuzete prema članku 18. ovog Pravilnika.

(2) LSA-II

(a) voda s koncentracijom aktivnosti tricija do 0,8 TBq/L;

(b) drugi materijal u kojem je aktivnost ravnomjerno raspoređena s tim da procijenjena prosječna specifična aktivnost ne prelazi 10–4 A2/g za krutine i plinove i 10–5 A2/g za tekućine prema vrijednostima iz tablice iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

(3) LSA-III

Krutine (npr. konsolidirani otpad, aktivirani materijali), s iznimkom praha, za koje vrijedi:

(a) radioaktivni materijal je raspoređen unutar jednog ili niza krutih predmeta, ili je ravnomjerno raspoređen u čvrstom vezivnom sredstvu (kao što su beton, bitumen, keramika, itd.);

(b) radioaktivni materijal je netopljiv, ili je sadržan unutar netopljive matrice tako da i u slučaju gubitka integriteta ambalaže ispuštanje radioaktivnog materijala iz paketa uzrokovano ispiranjem kada je isti potopljen u vodu tijekom sedam dana ne prelazi 0,1 A2 prema vrijednostima iz tablice iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika;

(c) procijenjena prosječna specifična aktivnost krutine, isključujući bilo kakav materijal koji služi kao zaštita od ionizirajućeg zračenja, ne prelazi 2×10–3 A2/g prema vrijednostima iz tablice iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

Članak 5.

Površinski kontaminiran predmet od čvrstog materijala svrstava se u dvije klase kako slijedi:

(1) SCO-I

Predmet od čvrstog materijala na kojem:

(a) se na dostupnim površinama kontaminacija može ukloniti rutinskim mjerama tokom transporta, s tim da ta kontaminacija uprosječena na 300 cm2 (ili na cijeloj površini, ako je ista manja od 300 cm2) ne prelazi 4 Bq/cm2 za beta i gama emitere i alfa emitere niske toksičnosti ili 0,4 Bq/cm2 za sve ostale alfa emitere;

(b) se na dostupnim površinama kontaminacija ne može ukloniti rutinskim mjerama tokom transporta, s tim da ta kontaminacija, uprosječena na 300 cm2 (ili na cijeloj površini, ako je ista manja od 300 cm2) ne prelazi 4x104 Bq/cm2 za beta i gama emitere i alfa emitere niske toksičnosti ili 4x103 Bq/cm2 za sve ostale alfa emitere;

(c) se na nedostupnim površinama kontaminacija može ukloniti zajedno s onom koja se ne može ukloniti rutinskim mjerama tokom transporta, s tim da kontaminacija, uprosječena na 300 cm2 (ili na cijeloj površini, ako je ista manja od 300 cm2) ne prelazi 4x104 Bq/cm2 za beta i gama emitere i alfa emitere niske toksičnosti ili 4x103 Bq/cm2 za sve ostale alfa emitere.

(2) SCO-II

Predmet od čvrstog materijala na kojem kontaminacija koja se može ukloniti ili ona koja se ne može ukloniti rutinskim mjerama tokom transporta prelazi ograničenja iz stavka 1. ovog članka i na kojem:

(a) se na dostupnim površinama kontaminacija može ukloniti rutinskim mjerama tokom transporta, s tim da ta kontaminacija, uprosječena na 300 cm2 (ili na cijeloj površini, ako je ista manja od 300 cm2), ne prelazi 400 Bq/cm2 za beta i gama emitere i alfa emitere niske toksičnosti ili 40 Bq/cm2 za sve ostale alfa emitere;

(b) se na dostupnim površinama kontaminacija ne može ukloniti rutinskim mjerama tokom transporta, s tim da ta kontaminacija, uprosječena na 300 cm2 (ili na cijeloj površini, ako je ista manja od 300 cm2), ne prelazi 8x105 Bq/cm2 za beta i gama emitere i alfa emitere niske toksičnosti ili 8x104 Bq/cm2 za sve ostale alfa emitere;

(c) se na nedostupnim površinama kontaminacija može ukloniti zajedno sa onom koja se ne može ukloniti rutinskim mjerama tokom transporta, s tim da kontaminacija, uprosječena na 300 cm2 (ili na cijeloj površini, ako je ista manja od 300 cm2), ne prelazi 8x105 Bq/cm2 za beta i gama emitere i alfa emitere niske toksičnosti ili 8x104 Bq/cm2 za sve ostale alfa emitere.

Članak 6.

Nisko disperzivni radioaktivni materijal ne smije biti u tekućem ili plinovitom stanju, a cijeli sadržaj pakovanja mora zadovoljiti uvjete iz stavka 9., točka (a) Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika i ne smije prijeći 0,1 A2 vrijednosti iz tablice iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

Članak 7.

Radioaktivni materijal u posebnom obliku mora zadovoljavati sljedeće uvjete:

(1) najmanje jedna dimenzija ne smije biti manja od 5 mm;

(2) mora proći testiranje sukladno stavku 10. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika;

(3) pri izvođenju testova iz stavka 2. ovog članka mora zadovoljiti sljedeće zahtjeve:

(a) neće se slomiti ili razbiti pri testovima udara ili savijanja iz stavka 10., točka (b), (c), (d) i (f)i. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika;

(b) neće se rastopiti ili raspršiti pri toplinskim testovima iz stavka 10., točka (e) i (f)ii. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika;

(c) aktivnost u vodi prigodom testova curenja navedenim u stavku 10., točka (g), i (h) Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika neće prelaziti 2 kBq;

(4) kapsulu od neradioaktivnog materijala u kojoj se nalazi radioaktivni materijal moguće je otvoriti samo razaranjem.

Članak 8.

Za ukupnu količinu nisko disperzivnog radioaktivnog materijala u pakovanju mora vrijediti:

(1) na udaljenosti 3 m od nezaštićenog radioaktivnog materijala brzina doze ionizirajućeg zračenja ne smije prijeći 10 mSv/h;

(2) ako je podvrgnut testovima iz stavka 8., točka (c) i (d) Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, oslobađanje nisko disperzivnog radioaktivnog materijala u zrak u plinovitom stanju i čestičnom obliku do 100 μm ekvivalenta aerodinamičnog promjera ne smije prelaziti vrijednost od 100 A2 iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Za svaki test se može uzeti drugi uzorak;

(3) ako je podvrgnut testu iz stavka 9. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, aktivnost oslobođenog disperzivnog radioaktivnog materijala u vodi ne smije prelaziti 100 A2 iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Kod primjene ovog testa, učinci štete od testa navedeni u stavku 2. ovog članka moraju se uzeti u obzir.

III. OPĆI ZAHTJEVI ZA SPREMNIKE (AMBALAŽU) ZA RADIOAKTIVNI I NUKLEARNI MATERIJAL

Članak 9.

Opći zahtjevi za spremnike za radioaktivni i nuklearni materijal su:

(1) spremnik mora, s obzirom na masu, volumen i oblik biti projektiran na način da se može lako i sigurno prevoziti i da se u prijevoznom sredstvu može osigurati od pomicanja, pada ili prevrtanja;

(2) elementi za dizanje spremnika moraju biti projektirani s odgovarajućim sigurnosnim faktorima i pouzdani za normalno rukovanje, a ukoliko dođe do pada, spremnik mora zadržati svojstva propisana ovim Pravilnikom;

(3) elementi koji se mogu koristiti kod podizanja spremnika, moraju biti izvedeni tako da mogu izdržati njegovu masu u skladu sa zahtjevima iz stavka 2. ovog članka, ili moraju biti uklonjeni ili na drugi način onesposobljeni tijekom transporta;

(4) spremnik mora biti izrađen tako da vanjske površine, koliko god je to moguće, nemaju izbočenih dijelova i da se mogu lako dekontaminirati;

(5) vanjska površina spremnika mora biti izrađena tako da se na njoj ne zadržava voda;

(6) dijelovi za zatvaranje spremnika moraju biti otporni na utjecaj ubrzanja i vibracija koje se mogu pojaviti pri uobičajenim uvjetima prijevoza. Svi dijelovi za ispuštanje moraju biti zaštićeni od neovlaštenog rukovanja;

(7) fizikalna, kemijska i radijacijska interakcija materijala od kojih je izrađen spremnik s radioaktivnom tvari ili nuklearnim materijalom koji se prevozi ne smije promijeniti svojstva spremnika propisana ovim Pravilnikom;

(8) ukoliko radioaktivna tvar ili nuklearni materijal imaju i druga svojstva koja podliježu primjeni Zakona o prijevozu opasnih tvari, spremnik mora biti izrađen u skladu s tim zahtjevima.

Članak 10.

Svi spremnici za radioaktivni i nuklearni materijal koji su namijenjeni zračnom prijevozu moraju zadovoljavati uvjete propisane Tehničkim instrukcijama za siguran prijevoz opasnih roba zrakom (Doc 9284 AN/905), izdanje 2013. – 2014.

IV. ZAHTJEVI ZA PAKOVANJA ZA RADIOAKTIVNI I NUKLEARNI MATERIJAL

Članak 11.

Pakovanja tipa IP (industrijska pakovanja) moraju udovoljavati sljedećim zahtjevima:

(1) tip IP-1 pakovanja mora zadovoljavati uvjete propisane člankom 9. i 10. ovog Pravilnika. Nijedna vanjska dimenzija pakovanja ne smije biti manja od 10 cm.

(2) tip IP-2 pakovanja mora zadovoljavati uvjete navedene u stavku 1. ovog članka, te biti konstruiran tako da pod uvjetima testiranja iz stavka 3., točka (d) i (e) Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika spriječi gubitak ili širenje radioaktivnog sadržaja i onemogući povećanje brzine doze ionizirajućeg zračenja na bilo kojoj vanjskoj površini preko 20% od najviše deklarirane;

(3) tip IP-3 mora zadovoljavati uvjete navedene u stavku 1. ovog članka i uvjete propisane člankom 13. ovog Pravilnika.

(4) količina nisko disperzivnog materijala ili površinski kontaminiranih predmeta u svakom IP-1, IP-2 ili IP-3 pakovanju mora biti takva da brzina doze na udaljenosti od 3 m od navedenog nezaklonjenog nisko disperzivnog materijala ili površinski kontaminiranih predmeta ne prelazi 10 mSv/h.

Članak 12.

(1) Zahtjevi za spremnike za uranijev heksafluorid (UF6) pored zahtjeva na radioaktivna i fisijska svojstava koji su propisani i za ostale nuklearne materijale moraju zadovoljavati dodatno propisane zahtjeve za svaku količinu iznad 0,1 kg UF6 sukladno dokumentu ISO 7195 »Pakovanje UF6 za transport«.

(2) Tijekom prijevoza UF6 mora biti u krutom stanju, a unutarnji tlak u spremniku mora biti niži od atmosferskog.

(3) Spremnici ne smiju imati ugrađene sigurnosne ventile.

Članak 13.

Pakovanja tipa A moraju udovoljavati sljedećim zahtjevima:

(1) tip A pakovanja mora zadovoljavati uvjete propisane člankom 9., a u slučaju da je namijenjen zračnom prijevozu i člankom 10. ovog Pravilnika. Nijedna vanjska dimenzija pakovanja ne smije biti manja od 10 cm;

(2) pakovanje mora biti zapečaćeno ili na drugi način osigurano od neovlaštenog otvaranja;

(3) ukoliko na pakovanju postoje priključci, isti moraju biti izvedeni tako da pod normalnim ili akcidentalnim uvjetima djelovanja ne naruše propisane karakteristike pakovanja;

(4) sva propisana svojstva pakovanja moraju biti zadržana u temperaturnom rasponu od -40 0C do +70 0C. Ukoliko pakovanje sadržava tekućinu, moguće smrzavanje tekućine ne smije narušiti svojstva pakovanja;

(5) pakovanje mora biti opremljeno sustavom koji sprječava oslobađanje sadržaja i koji ne može biti onesposobljen slučajno ili mogućim povišenjem pritiska unutar pakovanja;

(6) radioaktivni materijal u posebnom obliku smatra se sastavnim dijelom sustava koji sprječava oslobađanje sadržaja pakovanja;

(7) ukoliko je sustav koji sprječava oslobađanje sadržaja odvojena cjelina pakovanja, isti mora biti učvršćen neovisno o ostalom dijelu ambalaže;

(8) pri konstrukciji bilo kojeg dijela sustava koji sprječava oslobađanje sadržaja pakovanja mora po potrebi biti uzeta u obzir mogućnost radiolitičkog razlaganja tekućina i ostalih osjetljivih materijala, kao i stvaranja plinova uslijed kemijskih reakcija i radiolize;

(9) sustav koji sprječava oslobađanje sadržaja pakovanja mora zadržati radioaktivni sadržaj pri smanjenju vanjskog tlaka do 60 kPa;

(10) svi ventili (s iznimkom ventila za smanjenje tlaka) moraju biti osigurani od bilo kakvog curenja;

(11) ukoliko pakovanje sadrži štit od ionizirajućeg zračenja, a isti je dio sustava koji sprječava oslobađanje sadržaja, na štit se također primjenjuju zahtjevi iz stavka 5., 6., 7., 8. i 9. ovog članka;

(12) ukoliko je pakovanje predviđeno za radioaktivni materijal u tekućem stanju, mora biti ostavljeno dovoljno prostora za termičku ekspanziju i dinamička svojstva sadržaja;

(13) pakovanje mora zadovoljiti testove iz stavka 3. i 4. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

Članak 14.

Pakovanja tipa B(U) moraju udovoljavati sljedećim zahtjevima:

(1) tip B(U) pakovanja mora zadovoljavati uvjete propisane člankom 8., 9. i 12. ovog Pravilnika;

(2) pakovanje mora biti izrađeno tako da u uvjetima iz stavka 3. ovog članka, toplina uzrokovana radioaktivnim sadržajem koja se stvara unutar pakovanja neće, uz normalne uvjete transporta sukladno testovima iz stavka 3. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, imati neželjeni utjecaj na pakovanje, te da će zahtjevi na sadržaj i zaštitu paketa ostati ispunjeni ukoliko se isti ostavi bez nadzora u razdoblju duljem od jednog tjedna. Posebna pažnja mora se posvetiti učincima topline, koji mogu:

(a) promijeniti raspored, geometrijski oblik ili fizičko stanje radioaktivnog sadržaja ili, ukoliko je radioaktivni materijal u zatvorenom spremniku (na primjer, zatvoreni gorivi elementi), uzrokovati deformaciju ili topljenje spremnika ili radioaktivnog materijala;

(b) smanjiti učinkovitost spremnika zbog različitog toplinskog širenja, odnosno dovesti do pucanja ili topljenja štita za zaštitu od zračenja;

(c) u kombinaciji s vlagom ubrzati koroziju.

(3) pakovanje mora zadržati propisana svojstva u rasponu temperatura okoline od -40 °C do +38 °C. Ukoliko je pakovanje izloženo izravnoj sunčevoj svjetlosti uvjeti moraju odgovarati vrijednostima iz tablice I.2. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika;

(4) na pakovanje se ne smije primijeniti pritisak veći od 700 kPa;

(5) toplina generirana u sadržaju pakovanja ne smije narušiti svojstva sustava koji sprječava oslobađanje sadržaja pakovanja ili štita kroz najmanje tjedan dana;

(6) temperatura površine pakovanja ne smije prijeći 50 0C pod okolnostima iz stavka 3. ovog članka (u odsustvu izravne sunčeve svjetlosti), osim u slučaju kad se pakovanje prevozi za posebnu namjenu;

(7) u slučaju kad se pakovanje prevozi za posebnu namjenu (osim kod zračnog prijevoza) temperatura bilo koje izravno dostupne površine pakovanja ne smije prijeći 85 0C pod okolnostima iz stavka 3. ovog članka (u odsustvu izravne sunčeve svjetlosti). Po potrebi se mora osigurati zaštita za osobe koje mogu doći u dodir s pakovanjem;

(8) termalna zaštita za pakovanje mora zadovoljiti testove iz stavka 3. i 5. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika;

(9) pakovanje mora biti izrađeno tako da ukoliko je podvrgnuto:

(a) testovima iz stavka 3. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, spriječi gubitak radioaktivnih sadržaja po satu više od 10–6 A2 iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika;

(b) testovima iz stavka 5. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika zadrži zaštitu, koja osigurava da brzina doze zračenja 1 m od površine pakovanja ne prelazi 10 mSv/h uz maksimalni predviđeni radioaktivni sadržaj pakovanja i osigura da akumulirani gubitak radioaktivnog sadržaja u periodu od jednog tjedna ne bude veći od 10–6 A2 za kripton-85 i veći od A2 za sve ostale radionuklide prema vrijednostima iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Stavak 5., točka (b)iii. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika primjenjuje se na pakete kojima masa nije veća od 500 kg, ukupna gustoća nije veća od 1000 kg/m3 u odnosu na vanjske dimenzije pakovanja, a radioaktivni sadržaj prelazi vrijednost od 1000 A2 prema vrijednostima iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika (ne kao posebni oblik radioaktivnog materijala), a stavak 5., točka (b)i. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika se primjenjuje na sva ostala pakovanja;

(10) pakovanje za radioaktivni sadržaj s aktivnošću većom od 105 A2 prema vrijednostima iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika mora biti izrađeno tako da, ukoliko je podvrgnut pojačanom imerzionom testu iz stavka 6. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, ne može doći do propuštanja sustava za zadržavanje;

(11) zadržavanje dozvoljenih graničnih vrijednosti oslobađanja aktivnosti u okoliš prema stavku 9. ovog članka ne smije ovisiti o filterima ni o mehaničkom sustavu za hlađenje pakovanja;

(12) sustav za smanjivanje tlaka u pakovanju (iz sustava za zaštitu pakovanja) ne smije propustiti radioaktivni materijal u okoliš kad je podvrgnut testovima iz stavka 3. i stavka 5. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika;

(13) pakovanje mora biti izrađeno tako da pod uvjetima maksimalnog dozvoljenog operativnog tlaka i testova iz stavka 3. i stavka 5. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, razina napetosti u sustavu zadržavanja ne smije dostići vrijednosti koje bi promijenile svojstva pakovanja tako da ista više ne budu u skladu s ovim Pravilnikom;

(14) maksimalni normalni operativni tlak dozvoljen za pakovanje ne smije biti veći od 700 kPa baždarnog tlaka;

(15) pakovanje koji sadrži nisko disperzivni radioaktivni materijal mora biti izrađeno tako da bilo koji dio dodan u nisko disperzivni radioaktivni materijal, a koji nije njegov sastavni dio ili neka od unutarnjih komponenti ambalaže, neće sukladno članku 8. ovog Pravilnika na nedozvoljeni način promijeniti karakteristike nisko disperzivnog radioaktivnog materijala.

Članak 15.

Pakovanja tipa B(M) moraju udovoljavati zahtjevima propisanim člankom 12. ovog Pravilnika s tim da se:

(1) uvjeti propisani stavkom 4. članka 12. i stavkom 3., 7. i 10.–15. članka 14. ovog Pravilnika mogu izmijeniti ukoliko se s tim suglase regulatorna tijela svih država uključenih u prijevoz istog;

(2) tijekom transporta može odobriti povremeno ventiliranje pakovanja tipa B(M) koja su opremljena sustavom za povremeno ventiliranje, pod uvjetom da je operativna kontrola ventiliranja prihvatljiva za odgovarajuća nadležna tijela.

Članak 16.

Pakovanja tipa C moraju udovoljavati sljedećim zahtjevima:

(1) tip C pakovanja mora zadovoljavati uvjete propisane člankom 7., 8. i 12. ovog Pravilnika;

(2) pakovanje mora zadovoljiti testove predviđene stavkom 3. i stavkom 5. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika nakon zakapanja u sredstvo toplinske vodljivosti 0,33 W/(m·K) i temperature od 38°C u stabilnom stanju. Početni uvjeti za procjenu su pretpostavke da pakovanje ima ispravnu toplinsku izolaciju, nalazi se na maksimalnom normalnom operativnom tlaku i temperatura okoliša iznosi 38°C;

(3) Pakovanje mora biti izrađeno tako da će, ukoliko je na maksimalnom normalnom operativnom tlaku i podvrgnuto:

(a) testovima predviđenim stavkom 3. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika ograničiti gubitak radioaktivnih sadržaja do najviše 10–6 A2 na sat prema vrijednostima za A2 iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika;

(b) testovima predviđenim stavkom 8., točka (a) Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika zadržati dovoljno svojstava zaštite da brzina doze 1 m od površine pakovanja ne prelazi 10 mSv/h pri maksimalnoj količini radioaktivnog sadržaja za koji je pakovanje predviđeno i ograničiti ukupni gubitak radioaktivnog sadržaja u vremenu od jednog tjedna, na najviše 10 A2 za kripton-85 i najviše A2 za sve ostale radionuklide prema vrijednostima iz Priloga IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika;

(c) pakovanje mora biti izrađeno tako da ne dođe do pojave pukotina na sustavu koji sprječava oslobađanje sadržaja pakovanja kad je isto podvrgnuto testu povećanog vodenog pritiska iz stavka 6. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

Članak 17.

Pakovanja za fisibilni materijal (FM) moraju udovoljavati sljedećim zahtjevima:

(1) najmanja vanjska dimenzija pakovanja ne smije biti manja od 10 cm;

(2) svi dodaci na pakovanju moraju biti izvedeni tako da pod normalnim ili akcidentalnim uvjetima djelovanja ne naruše propisane karakteristike pakovanja;

(3) potkritičnost mora biti održana pri normalnim i akcidentalnim uvjetima prijevoza, uzimajući naročito u obzir sljedeće slučajeve:

(a) propuštanje vode u ili iz spremnika;

(b) prestanak djelovanja ugrađenih neutronskih apsorbera ili moderatora;

(c) promjena rasporeda sadržaja pakovanja;

(d) smanjenje razmaka unutar ili između pakovanja;

(e) potapanje pakovanja u vodu ili snijeg;

(f) promjena temperature.

Članak 18.

(1) Specifikacija sadržaja za procjenu održivosti zahtjeva iz članka 17. stavak 3. i članka 18. stavak 2. i 3. ovog Pravilnika izrađuje se u slučaju kad nisu poznati kemijski i fizikalni oblik, izotopni sastav, masa ili koncentracija, moderacijski faktor ili geometrijski raspored spremnika s fisibilnim materijalom (FM). Pretpostavlja se da svaki nepoznati parametar ima vrijednost koja daje maksimalnu neutronsku multiplikaciju.

(2) Za istrošeno gorivo procjena se temelji na izotopskom sastavu istog, uz pretpostavke:

(a) maksimalne neutronske multiplikacije tijekom ozračivanja, ili

(b) konzervativne procjene, provjerene mjerenjem prije prijevoza.

(3) Kriteriji prihvatljivosti spremnika s FM su:

(a) uspješnost provjera opisanih u stavku 3. i 7. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika;

(b) spremnik je projektiran za temperature okoline od –40°C do +38°C, ukoliko nije drugačije dozvolio Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost (dalje u tekstu: Zavod).

Članak 19.

Po jednoj je pošiljci koja sadrži fisibilni materijal (FM) dozvoljena iznimka od zahtjeva za izradu Specifikacije sadržaja za procjenu samo za po jedan od četiri navedena slučaja:

(a) masa FM u spremniku je ograničena formulom:

gdje su X i Y granične mase sukladno Tablici I.3. Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, pod uvjetom da:

i. svaki pojedini spremnik ne sadrži više od 15 g fisibilnog materijala, ili

ii. FM dolazi u obliku homogene vodene otopine ili mješavine u kojoj je maseni udio fisibilnih nuklida prema vodiku manji od 5%, ili

iii. nema više od 5 g FM u 10 litara materijala;

iv. u masi FM ne smiju se nalaziti ni berilij niti deuterij u količinama većim od 0,1%;

(b) najveći dozvoljeni maseni udio obogaćenog uranija U-235 je 1%, a ukupni sadržaj plutonija i U-233 smije biti najviše 1% mase U-235, pri čemu FM mora biti jednoliko raspoređen;

(c) najveći dozvoljeni maseni udio obogaćenog uranija U-235 u otopini uranijevog nitrata je 2%, a ukupni sadržaj plutonija i U-233 smije biti najviše 0,002% mase U-235, a minimalni dozvoljeni omjer dušika i uranija (N/U) je 2;

(d) spremnik sadrži maksimalno do 1 kg plutonija, od čega je najviše 20% Pu-239, Pu-241 ili njihove kombinacije.

Članak 20.

(1) Za svaki pojedinačni spremnik s fisibilnim materijalom (FM) mora se osigurati da voda slobodno istječe iz svih udubina na spremniku a da ne prodre u unutrašnjost istog, što se omogućava ugradnjom sljedećih tehničkih rješenja:

(a) ugradnjom višestrukih vodonepropusnih brana, koje ostaju nepropusne i nakon podvrgavanja testovima predviđenim točkom (3) i točkom (5) Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, kao i provjerom nepropusnosti prije prijevoza;

(b) kod spremnika s UF6 ugrađeni ventili moraju zadovoljiti testove predviđene točkom (3) i točkom (5) Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, kao i provjeru nepropusnosti prije prijevoza.

(2) Sustav za održavanje potkritičnosti mora odgovarati odbojnosti sloja vode od minimalno 20 cm, ili odgovarajućoj odbojnosti drugoga ugrađenog materijala u spremniku. Ovaj sustav potkritičnosti mora ostati unutar spremnika i nakon podvrgavanja testovima predviđenim točkom (3) i točkom (5) Priloga I. koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

(3) Spremnik s FM mora ostati potkritičan pod navedenim uvjetima u normalnim uvjetima prijevoza, kao i u uvjetima definiranim stavkom 1. i stavkom 2. ovog članka.

V. OZNAČAVANJE PAKOVANJA

Članak 21.

Za svako pakovanje ili ambalažu mora se odrediti UN broj i odgovarajući naziv za otpremu sukladno tablici II.1. iz Priloga II. koji je sastavni dio ovog Pravilnika. U svim slučajevima međunarodnog transporta, za pakovanja koja zahtijevaju odobrenje tijela nadležnog za izradu ili odobrenje za prijevoz, a u slučaju kad se primjenjuju različita odobrenja u različitim zemljama uključenim u prijevoz, UN broj, naziv za prijevoz, kategorizacija, obilježavanje i označivanje moraju biti u skladu s odgovarajućim uvjerenjem ovlaštenog tijela zemlje porijekla pakovanja.

Članak 22.

(1) Svako pakovanje mora biti čitko i trajno obilježeno na vanjskoj strani pošiljke uz identifikaciju pošiljatelja ili primatelja, ili oboje.

(2) Svako pakovanje i ambalaža moraju biti čitko i trajno obilježeni na vanjskoj strani UN obilježjima navedenim u tablici III.1. iz Priloga III. koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Dodatno, svaka ambalaža mora biti čitljivo i trajno obilježena riječju »AMBALAŽA«.

(3) Svako pakovanje ukupne mase više od 50 kg mora imati najveću ukupnu dozvoljenu masu čitko i trajno obilježenu na vanjskoj strani pošiljke.

(4) Svako pakovanje:

(a) tipa IP-1, IP-2 ili IP-3 mora biti čitko i trajno obilježeno na vanjskoj strani pošiljke natpisom »TIP IP-1«, »TIP IP-2« ili »TIP IP-3«;

(b) tipa A mora biti čitko i trajno obilježeno na vanjskoj strani pošiljke natpisom »TIP A«;

(c) tipa IP-2, IP-3 ili tipa A mora biti čitko i trajno obilježeno na vanjskoj strani pošiljke međunarodnim kodom za registraciju vozila (VRI kod) zemlje porijekla i/ili nazivom proizvođača ili nekom drugom oznakom pošiljke, donesenom od strane nadležnog tijela zemlje porijekla pakovanja.

(5) Svako pakovanje mora biti čitko i trajno obilježeno na vanjskoj strani pošiljke s:

(a) identifikacijskom oznakom dodijeljenom tom tipu od strane ovlaštenog tijela zemlje pošiljatelja;

(b) serijskim brojem koji na jedinstveni način identificira svaku pošiljku koja je u skladu s tim tipom;

(c) u slučaju pakovanja Tip B(U) ili Tip B(M), sa »TIP B(U)« ili »TIP B(M)«;

(d) u slučaju pakovanja Tip C, sa »TIP C«.

(6) svako pakovanje tipa B(U), B(M) ili C mora imati na najudaljenijem vanjskom dijelu spremnika koji je otporan na vatru i vodu, čitko obilježeno utiskivanjem, naljepnicama ili drugim oznakama, otpornim na učinke vatre i vode, simbol prikazan na slici III.1. Priloga III. koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

Članak 23.

(1) Svaki paket, ambalaža i teretni kontejner moraju nositi oznaku u skladu sa slikama III.2., III.3. i III.4. Priloga III. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, osim u slučajevima navedenim u članku 22. ovog Pravilnika za velike teretne kontejnere i tankove, u skladu s odgovarajućim kategorijama. Dodatno, svako pakovanje, ambalaža i teretni kontejner koji sadrže fisibilni materijal koji nije izuzet moraju biti označeni u skladu sa slikom III.5. Priloga III. koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Sve oznake na pakovanju koje se ne odnose na sadržaj moraju biti uklonjene ili prekrivene.

(2) Oznake u skladu sa slikama III.2., III.3. i III.4. Priloga III. koji je sastavni dio ovog Pravilnika moraju biti pričvršćene na dvije suprotne strane pakovanja ili ambalaže ili na sve četiri vanjske strane teretnog kontejnera ili tanka. Oznake koje su u skladu sa slikom III.5. Priloga III. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, tamo gdje je to primjenjivo, moraju biti pričvršćene uz natpise u skladu sa slikama III.2., III.3. i III.4. Priloga III. koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Oznake ne smiju pokrivati natpise iz članka 20. ovog Pravilnika.

(3) Svako označavanje koje je u skladu s modelima na slikama III.2., III.3. i III.4. Priloga III. koji je sastavni dio ovog Pravilnika mora biti upotpunjeno sljedećim informacijama o sadržaju i aktivnosti:

(a) osim za LSA-I materijal, nazivima radionuklida navedenim u Prilogu IV. koji je sastavni dio ovog Pravilnika, koristeći tamo navedene simbole. Za smjese radionuklida, nuklidi za koje su određena najveća ograničenja moraju biti navedeni u mjeri u kojoj prostor na crti oznake dozvoljava. Skupine LSA ili površinski kontaminiranih objekata (SCO) moraju biti prikazane nazivima radionuklida. U ovu svrhu koriste se izrazi »LSA-II«, »LSA-III«, »SCO-I« i »SCO-II«;

(b) za LSA-I materijal dovoljan je izraz »LSA-I« bez naziva radionuklida;

(c) maksimalna aktivnost radioaktivnih sadržaja izražena u bekerelima (Bq) uz odgovarajući SI prefiks. Za fisibilni materijal, umjesto aktivnosti može se koristiti masa fisibilnog materijala (ili prema potrebi, masa svakog fisibilnog nuklida za smjesu) u gramima (g), ili višekratnici iste;

(d) za ambalažu i teretne kontejnere, informacije o sadržaju i aktivnost koje se nalaze na oznaci, moraju pružati informaciju o cjelokupnom sadržaju ambalaže ili teretnog kontejnera, osim oznaka za pošiljke ili teretne kontejnere koji sadrže pakovanja s različitim radionuklidima, kada mora postojati i natpis »Pogledati dokumente vezane uz prijevoz«;

(e) na mjesto označeno s »TI« upisuje se transportni indeks (ne zahtijeva se TI za Kategoriju I-BIJELO);

(f) u slučaju pakovanja koje sadrži fisibilni materijal na mjesto označeno s »CSI« upisuje se kritični sigurnosni indeks.

VI. IZDAVANJE ODOBRENJA

Članak 24.

Odobrenje za ambalažu za prijevoz radioaktivnih tvari i nuklearnih materijala, sukladno članku 22. Zakona o prijevozu opasnih tvari, izdaje Zavod.

Zavod izdaje odobrenje iz stavka 1. ovog članka ukoliko su zadovoljeni uvjeti propisani ovim Pravilnikom.

Osnova za izdavanje odobrenja iz stavka 1. ovog članka je uvjerenje da ambalaža zadovoljava odgovarajuće sigurnosne norme i standarde.

Članak 25.

Korisnik podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za ambalažu za prijevoz radioaktivnih tvari i nuklearnih materijala Zavodu na obrascu DZRNS-A-01, koji je tiskan u Prilogu V. ovog Pravilnika i njegov je sastavni dio.

Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka korisnik mora priložiti dokumentaciju iz koje je vidljivo da ambalaža ispunjava sve uvjete propisane ovim Pravilnikom, te posebno:

(a) za pakovanje koje sadrži radioaktivni materijal u posebnom obliku i nisko disperzivni radioaktivni materijal:

i. detaljan opis radioaktivnog materijala koji se smije prevoziti; posebno se mora opisati kemijsko i fizičko stanje materijala;

ii. detaljan opis konstrukcije spremnika koji će biti upotrijebljen;

iii. rezultate provedenih testiranja ili dokaze koji se temelje na računalnim metodama koji pokazuju da radioaktivni materijal u posebnom obliku ili nisko disperzivni radioaktivni materijal ispunjava zahtjeve navedene u ovom Pravilniku;

(b) za pakovanje koje sadrži više od 0,1 kg uranijevog heksafluorida:

i. rezultate provedenih testiranja kojima se utvrđuje da pakovanje ispunjava zahtjeve iz članka 10. ovog Pravilnika.

(c) za pakovanje Tip B(U) i Tip C:

ii. detaljan opis radioaktivnog sadržaja koji se smije prevoziti s podacima o fizičkom i kemijskom stanju istog i prirodi emitiranog zračenja;

iii. detaljni opis konstrukcije, što uključuje nacrte, slike i predviđeni raspored materijala te metode proizvodnje;

iv. rezultate provedenih testiranja ili dokaze koji se temelje na računalnim metodama ili druge dokaze da konstrukcija ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika;

v. operativne upute i upute o održavanju kod upotrebe pakovanja;

vi. ukoliko je pakovanje predviđeno za maksimalni normalni operativni tlak veći od 100 kPa, mora se napraviti specifikacija materijala za izradu sustava za zadržavanje, uzeti uzorci i napraviti testovi;

vii. kada je predviđeni radioaktivni sadržaj ozračeno gorivo, podnositelj zahtjeva mora navesti i obrazložiti svaku pretpostavku u sigurnosnoj analizi koja se odnosi na karakteristike goriva i priložiti prethodna mjerenja sukladno članku 16, točka (2) ovog Pravilnika;

viii. bilo kakve posebne zahtjeve pri utovaru neophodne za sigurno odvođenje topline iz pakovanja uzimajući u obzir različite načine prijevoza;

ix. reproducibilnu sliku, ne veću od 21 cm × 30 cm, koja prikazuje vanjski izgled pakovanja;

(d) za pakovanje Tip B(M):

i. svi podaci navedeni u točki (3) ovog članka;

ii. izjava koja se odnosi na bilo kakva ograničenja tijekom prijevoza i na bilo kakav poseban utovar, prijevoz, istovar ili postupke rukovanja;

iii. raspon uvjeta okoliša (temperatura, sunčevo zračenje) koji se očekuju tijekom prijevoza i koji su bili uzeti u obzir pri konstrukciji;

(e) za pakovanje koje sadrži fisibilni materijal:

iv. rezultate testiranja po kojima se može utvrditi da pakovanje ispunjava zahtjeve iz članka 15. ovog Pravilnika.

VII. ODUZIMANJE ODOBRENJA

Članak 26.

Ako inspektori za radiološku i nuklearnu sigurnost utvrde da ambalaža za prijevoz radioaktivnih tvari i nuklearnih materijala nije u skladu ili se ne koristi sukladno odredbama ovog Pravilnika, Zavod će oduzeti odobrenje za uporabu te ambalaže.

VIII. ZAVRŠNA ODREDBA

Članak 27.

Danom stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o uvjetima i načinu postupka izdavanja i oduzimanja odobrenja za pakovanje za prijevoz nuklearnih materijala (»Narodne novine«, br. 93/08).

Članak 28.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-01/13-02/2

Urbroj: 542-02-01/1-13-1

Zagreb, 31. siječnja 2013.

Ravnatelj doc. dr. sc. Dragan Kubelka, v. r.

PRILOG I.

TESTIRANJE

(1) Meta testova na pad:

(a) Meta za testove na pad mora biti ravna, horizontalna površina, takva da svako povećanje otpora na pomicanje ili deformaciju zbog sraza i udara uzorka neće dovesti do značajnog oštećenja istog.

(2) Test pakiranja za uranijev heksafluorid:

(a) Uzorci pakovanja koji obuhvaćaju pakovanje predviđeno za 0,1 kg ili više uranijevog heksafluorida moraju biti hidraulički testirani na unutarnji tlak od najmanje 1,38 MPa, no u slučaju da se test provodi tlakom manjim od 2,76 MPa, za konstrukciju se mora ishoditi odobrenje ovlaštenog tijela zemlje porijekla kao i zemalja kroz koje će se obavljati transport. Za ponovno testiranje pakovanja, mogu se primijeniti bilo koja odgovarajuća nedestruktivna ispitivanja, koja su predmet odobrenja ovlaštenog tijela zemlje porijekla kao i zemalja kroz koje će se obavljati transport.

(3) Testovi, kojima se pokazuje izdržljivost pri normalnim uvjetima prijevoza:

(a) Testovi su: test na prskanje vodom, test slobodnog pada, test na slaganje i test probijanja. Uzorci paketa moraju biti podvrgnuti testu na slobodni pad, testu slaganja i testu probijanja, kojima u svim slučajevima prethodi test na prskanje vodom. Jedan uzorak može biti podvrgnut svim testovima, pod uvjetom da su ispunjeni zahtjevi iz stavka (3) točke (b) ovog Priloga.

(b) Vremenski interval između završetka testa prskanja vodom i testa koji ga slijedi mora trajati dovoljno dugo da se postigne maksimalno upijanje vode bez primjetnog sušenja površine uzorka. U slučaju da nema razloga da se postupa drugačije, ovaj interval mora biti dva sata, ukoliko se primjenjuje prskanje vodom istovremeno iz četiri smjera. Ukoliko se prskanje vodom primjenjuje uzastopno iz svakog od četiri različita smjera, ne mora proći nikakav vremenski period.

(c) Test na prskanje vodom: uzorak mora biti podvrgnut testu prskanja vodom, kojim se simulira izloženost uzorka kiši od otprilike 5 cm po satu tijekom barem jednog sata.

(d) Test slobodnog pada: uzorak mora pasti na metu tako da pretrpi maksimalno moguće oštećenje u odnosu na sigurnosne značajke koje treba testirati:

i. Visina s koje pada, mjerena od najniže točke uzorka do gornje površine mete ne smije biti manja od udaljenosti navedene u tablici I.1. ovog Priloga za primijenjenu masu. Meta mora biti zadovoljavati uvjete navedene u stavku (1) ovog Priloga.

ii. Za pakete od pravokutnih vlaknastih ploča ili drvene pakete koji ne prelaze masu od 50 kg, posebni uzorak mora biti podvrgnut slobodnom padu na svaki ugao s visine od 0,3 m.

iii. Za pakete od cilindričnih vlaknastih obloga koji ne prelaze masu od 100 kg poseban uzorak mora biti podvrgnut slobodnom padu na svaku četvrtinu svakog ruba s visine od 0,3 m.

(e) Test slaganja: osim ukoliko oblik paketa značajno ne sprečava slaganje, uzorak mora biti podvrgnut, kroz period od 24 h, tlačnom opterećenju većem od sljedećeg:

i. ukupnoj težini pet puta većoj od maksimalne težine paketa; i

ii. ekvivalentu od 13 kPa, pomnoženih s vertikalnom projekcijom površine paketa.

Opterećenje mora biti primijenjeno jednoliko na dvije suprotne strane uzorka, od kojih jedna mora biti podnožje na kojem će paket u pravilu stajati.

(f) Test na probijanje: uzorak se stavlja na krutu, ravnu, vodoravnu površinu, koja se neće značajno pomicati tijekom izvođenja testa:

i. Šipka promjera 3,2 cm, s polukružnim krajem i masom od 6 kg pusti se da padne sa svojom uzdužnom osi okomito na centar najslabijeg dijela uzorka, tako da, ako prodre dovoljno duboko, pogodi i sustav zadržavanja. Šipka se ne smije značajno deformirati izvođenjem testa.

ii. Visina pada šipke od svojeg najnižeg kraja na ciljanu točku sraza na gornjoj strani uzorka mora biti 1 m.

(4) Dodatni testovi za pakete Tip A dizajnirane za tekućine i plinove

(a) Uzorak, ili odvojeni uzorci, moraju biti podvrgnuti svakom od sljedećih testova, osim ukoliko se ne može pokazati da je jedan od testova teži za uzorak od ostalih, u kojem će slučaju uzorak biti podvrgnut težem testu:

i. Test slobodnog pada: Uzorak treba pasti na metu tako da pretrpi maksimalno moguće oštećenje u odnosu na zadržavanje (sprječavanje širenja). Visina s kojeg uzorak pada, mjerena od najnižeg dijela uzorka do gornje površine mete, mora biti 9 m. Meta mora zadovoljavati uvjete navedene u stavku (1) ovog Priloga.

ii. Test probijanja: Uzorak mora biti predmet testa navedenog u stavku (3), točka (f), osim što visina pada koja je navedena u stavku (3), točka (f), alineja ii. mora biti povećana na 1,7 m.

(5) Testovi kojima se pokazuje sposobnost uzorka da će izdržati i u slučajevima nesreće tijekom prijevoza

(a) Uzorak mora biti podvrgnut kumulativnim učincima testova navedenih u točkama (b) i (c) ovog stavka, tim redoslijedom. Nakon ovih taj ili drugi uzorak mora biti podvrgnut učinku testa potapanja u vodu, kako je to navedeno u točki (d) ovog stavka i, ukoliko je primjenjivo, u stavku (6) točka (a) ovog Priloga.

(b) Mehanički test: mehanički se test sastoji od tri različita testa na padanje. Svaki uzorak mora biti podvrgnut primjenjivom padu, kako je to navedeno u članku 14. ovog Pravilnika. Način na koji je uzorak podvrgnut padu mora biti takav da će na kraju mehaničkog testa uzorak pretrpiti štetu koja će voditi maksimalnoj šteti u toplinskim testovima koji slijede:

i. Kod prvog pada, uzorak mora padati na metu tako da pretrpi maksimalno oštećenje, a visina pada, mjerena od najniže točke uzorka do gornje površine mete mora biti 9 m. Meta mora zadovoljavati uvjete navedene u stavku (1) ovog Priloga.

ii. Kod drugog pada, uzorak mora padati tako da pretrpi maksimalno oštećenje kad padne na šipku čvrsto montiranu okomito na metu. Visina pada, mjerena od ciljane točke sraza uzorka do gornje površine šipke mora biti 1 m. Šipka mora biti čvrstog čelika okruglog presjeka, 15,0 ± 0,5 cm u promjeru i dužine 20 cm, osim ukoliko duža šipka neće prouzročiti veću štetu, u kojem slučaju mora biti upotrijebljena šipka koja će dovesti do maksimalnog oštećenja. Gornji kraj šipke mora biti ravan i horizontalan, s rubovima zaobljenim promjerom ne većim od 6 mm. Meta mora zadovoljavati uvjete navedene u stavku (1) ovog Priloga.

iii. Kod trećeg pada, uzorak mora biti podvrgnut testu dinamičkog drobljenja, na način da se uzorak postavi na metu tako da dođe do njegovog maksimalnog oštećenja padom mase od 500 kg s visine od 9 m na uzorak. Masa se sastoji od čvrste čelične ploče, dimenzija 1 m × 1 m koja pada u horizontalnom položaju. Visina pada mora biti mjerena od donje strane ploče do najviše točke uzorka. Meta mora zadovoljavati uvjete navedene u stavku (1) ovog Priloga.

(c) Test na toplinu: uzorak mora biti u uvjetima temperaturne ravnoteže na temperaturi okoliša od 38°C, podvrgnut sunčevoj svjetlosti uz uvjete navedene u tablici I.2. ovog Priloga i stvaranju maksimalne dozvoljene topline unutar paketa uzrokovane radioaktivnim sadržajem. Isto tako, bilo koji od ovih parametara može imati različite vrijednosti prije i tijekom testa, pod uvjetom da se uzmu u obzir kod daljnje procjene ponašanja paketa. Toplinski test se zatim sastoji od prve faze, nakon koje d

i. Prva faza

Izlaganje uzorka kroz period od 30 min na temperaturu okoliša koja osigurava protok topline barem jednak onom koji nastaje pri izgaranju ugljikovodika kao goriva u zraku u uvjetima okoline dovoljno mirnim da daju minimalni prosječni koeficijent emisivnosti plamena od 0,9 i prosječnu temperaturu od najmanje 800°C, uz potpuno zahvaćeni uzorak s površinskim koeficijentom apsorpcije od 0,8 ili onom vrijednošću koju paket pokaže ukoliko je izložen požaru, na način kako je to navedeno.

ii. Druga faza

Izlaganje uzorka na temperaturu okoliša od 38°C zbog izlaganja sunčevoj svjetlosti uz uvjete navedene u tablici I.2. ovog Priloga i stvaranju maksimalne dozvoljene topline unutar paketa uzrokovane radioaktivnim sadržajem u vremenu dovoljno dugom da osigura da temperatura u uzorku svugdje pada i/ili dostiže početne stabilne uvjete. Isto tako, bilo koji od ovih parametara mogu imati različite vrijednosti nakon prestanka zagrijavanja, pod uvjetom da se uzmu u obzir kod daljnje procjene ponašanja paketa. Tijekom i nakon testa uzorak ne smije biti umjetno hlađen, a sva izgaranja materijala uzorka moraju se događati na prirodan način.

(d) Test potapanja u vodu: uzorak mora biti potopljen ispod površine vode na dubini od barem 15 m ne kraće od 8 h, na način da dođe do njegovog maksimalnog oštećenja. Vanjski tlak mora iznositi najmanje 150 kPa kako bi se ispunili ovi uvjeti.

(6) Poboljšani test uranjanja u vodu za pakete Tipa B(U) i Tipa B(M), koji sadrže više od 105 A2 i pakete Tipa C

(a) 730. Poboljšani test potapanja u vodu: uzorak mora biti potopljen ispod površine vode od barem 200 m ne kraće od 1 h. Vanjski tlak mora iznositi najmanje 2 MPa kako bi se ispunili ovi uvjeti.

(7) Test propuštanja vode za pakete koji sadrže fisibilni materijal

(a) 732. Prije nego što uzorak bude podvrgnut testu propuštanja vode mora biti podvrgnut testovima iz stavka (5), točka (b) i (c) ovog Priloga.

(b) 733. Uzorak mora biti potopljen ispod površine vode od najmanje 0,9 m ne kraće od 8 h i na način koji omogućuje maksimalno propuštanje.

(8) Testovi za pakete Tipa C

(a) Uzorci moraju biti podvrgnuti učincima svakog od sljedećih nizova testova kako slijedi:

i. Testovima navedenim u stavku (5), točka (a) i (c) i stavku (8), točka (b) i (c) ovog Priloga; i

ii. Testu navedenom u stavku (8), točka (d). Za svaki od nizova u alinejama (i.) i (ii.) ove točke moraju se koristiti odvojeni uzorci.

(b) Test na ubod – kidanje: uzorak mora biti podvrgnut oštećenjima nastalim djelovanjem čvrste sonde od mekog čelika. Orijentacija sonde na površinu uzorka mora biti takva da uzrokuje maksimalno oštećenje kao rezultat slijeda testa navedenog u točki (a) ovog stavka:

i. Uzorak, koji predstavlja paket mase manje od 250 kg, mora biti stavljen na metu i podvrgnut učinku sonde mase 250 kg koja pada sa visine od 3 m iznad predviđene točke udara. Za ovaj test sonda mora biti cilindrična šipka promjera 20 cm sa udarnim završetkom koji tvori krnji stožac sljedećih dimenzija: 30 cm visine i promjera 2,5 cm na vrhu sa zaokruženim rubom polumjera ne više od 6 mm. Meta mora zadovoljavati uvjete navedene u stavku (1) ovog Priloga.

ii. Za pakete koji imaju masu od 250 kg ili više, baza sonde mora biti stavljena na metu a uzorak se ispušta na sondu. Visina pada, mjerena od točke udara sa uzorkom do gornje površine sonde, mora biti 3 m. Za ovaj test sonda mora imati ista svojstva i dimenzije kao one navedene u točki (b), alineja (i.) ovog stavka, osim što visina i masa sonde moraju biti takvi da uzrokuju maksimalno oštećenje uzorka. Meta mora zadovoljavati uvjete navedene u stavku (1) ovog Priloga.

(c) Poboljšani toplinski test: uvjeti za ovaj test moraju biti kako je navedeno u stavku (5), točka (c) ovog Priloga, osim što izlaganje toplinskom okruženju mora trajati 60 min.

(d) Test na udar: uzorak mora biti podvrgnut udaru na metu pri brzini ne manje od 90 m/s, i u položaju pri kojem će pretrpiti maksimalnu štetu. Meta mora zadovoljavati uvjete navedene u stavku (1) ovog Priloga, osim što površina mete može biti u bilo kojoj orijentaciji tako dugo dok je okomita na putanju uzorka.

(9) Test ispiranja za LSA-III materijal i nisko disperzivni materijal

(a) Uzorak materijala u čvrstom stanju, koji predstavlja cjelokupni sadržaj pakovanja mora biti potopljen 7 dana u vodi na temperaturi okoliša. Volumen vode koja će se koristiti u testu mora biti dovoljan da osigura da na kraju sedmodnevnog testa preostali slobodni volumen vode koja nije apsorbirana ili nije izreagirala bude najmanje 10% volumena samog čvrstog uzorka. Voda mora imati početni pH od 6–8 i maksimalnu vodljivost od 1 mS/m kod 20°C. Ukupna aktivnost slobodnog volumena vode mjeri se nakon sedmodnevnog testa potapanja uzorka.

(10) Testovi za radioaktivni materijal u posebnom obliku:

(a) Uzorci koji uključuju ili simuliraju posebne oblike radioaktivnog materijala moraju biti podvrgnuti testu na sraz, testu na udar, testu na savijanje i toplinskom testu sukladno točkama (b), (c), (d) i (e) ovog stavka. U svakom od testova mogu se koristiti različiti uzorci. Nakon svakog testa mora se napraviti procjena ispiranja ili volumetrijskog curenja na uzorcima, primjenom metoda koje ne smiju biti manje osjetljive od metoda sukladno točki (g) ovog stavka za nedisperzivni čvrsti materijal ili točki (h) ovog stavka za materijal u zatvorenim spremnicima.

(b) Test na sraz: Uzorak mora pasti na metu sa visine od 9 m. Meta mora zadovoljavati uvjete navedene u stavku (1), točka (a) ovog Priloga.

(c) Test na udar: Uzorak se stavlja na olovnu ploču koja se nalazi na čvrstoj, glatkoj podlozi i udara ravnim dijelom šipke od mekog čelika, tako da izazove udar ekvivalentan slobodnom padu utega mase 1,4 kg s visine od 1 m. Donji dio šipke mora imati promjer 25 mm s rubovima polumjera zakrivljenosti 3,0 ± 0,3 mm. Olovo, tvrdoće 3,5–4,5 na Vickersovoj ljestvici, ne deblje od 25 mm, mora pokrivati površinu veću nego što je pokriva uzorak. Za svaki udar mora se koristiti nova olovna ploča. Šipka treba udariti uzorak na način da prouzroči maksimalnu štetu.

(d) Test na savijanje: Test se primjenjuje samo na dugim, tankim uzorcima minimalne duljine od 10 cm i omjera duljine prema minimalnoj širini ne manjim od 10. Uzorak mora biti dobro pričvršćen u horizontalnom položaju tako da jedna polovica njegove dužine viri iz stege. Orijentacija uzorka mora biti takva da njegov slobodni kraj pretrpi maksimalnu štetu kad ga se udari ravnom stranom čelične šipke. Šipka treba udariti uzorak tako da uzrokuje udar ekvivalentan slobodnom vertikalnom padu utega mase 1,4 kg s visine od 1 m. Donji dio šipke mora imati promjer 25 mm s rubovima polumjera zakrivljenosti 3,0 ± 0,3 mm.

(e) Toplinski test: Uzorak se zagrijava na zraku do temperature od 800°C i drži na toj temperaturi 10 minuta, a zatim pušta da se ohladi.

(f) Uzorci koji sadrže ili simuliraju radioaktivni materijal trajno zatvoren u zatvorene spremnike moraju biti izuzeti od:

i. Testova propisanih u stavcima (b) i (c) ovog Priloga, pod uvjetom da je masa radioaktivnog materijala u posebnom obliku manja od 200 g i da su uzorci alternativno podvrgnuti sudaru Klase 4, propisanom u dokumentu ISO 2919: Zatvoreni radioaktivni izvori – Klasifikacija [13] Međunarodne agencije za standardizaciju, ili je manja od 500 g i da su uzorci alternativno podvrgnuti sudaru Klase 5, propisanom u dokumentu ISO 2919: Zatvoreni radioaktivni izvori – Klasifikacija [13] Međunarodne agencije za standardizaciju.

ii. Testa propisanog u stavku (e) ovog Priloga pod uvjetom da su uzorci alternativno podvrgnuti temperaturnom testu Klase 6, propisanom u dokumentu ISO 2919: Zatvoreni radioaktivni izvori — Klasifikacija [13] Međunarodne agencije za standardizaciju.

(g) Za uzorke koji sadrže ili simuliraju nedisperzivni kruti materijal, procjena ispiranja provodi se kako slijedi:

i. Uzorak materijala u čvrstom stanju, koji predstavlja cjelokupni sadržaj pakovanja mora biti potopljen 7 dana u vodi na temperaturi okoliša. Volumen vode koja će se koristiti u testu mora biti dovoljan da osigura da na kraju sedmodnevnog testa, slobodni volumen preostale vode koja nije apsorbirana ili nije izreagirala bude najmanje 10% volumena samog čvrstog uzorka. Voda mora imati početni pH od 6–8 i maksimalnu vodljivost od 1 mS/m kod 20°C.

ii. Nakon postupka opisanog u alineji i. ove točke voda s uzorkom se zagrijava na temperaturu od 50 ± 5°C i na toj temperaturi drži 4 sata.

iii. Nakon postupka opisanog u alineji ii. ove točke određuje se aktivnost vode.

iv. Nakon postupka opisanog u alineji iii. ove točke uzorak se drži najmanje 7 dana na mirnom zraku na temperaturi ne nižoj od 30°C i uz relativnu vlažnost ne manju od 90%.

v. Nakon postupka opisanog u alineji iv. ove točke uzorak se potapa u vodu, uz uvjete iz iste alineje, a voda s uzorkom se zagrijava do 50 ± 5°C i drži na toj temperaturi 4 sata.

vi. Nakon postupka opisanog u alineji v. ove točke određuje se aktivnost vode.

(h) Za uzorke koji sadrže ili simuliraju radioaktivni materijal trajno zatvoren u spremnike mora se provesti procjena ispiranja ili procjena volumetrijskog curenja kako slijedi:

i. Uzorak se potopi u vodu na temperaturi okoliša. Voda mora imati početni pH od 6–8 i maksimalnu vodljivost od 1 mS/m kod 20°C.

ii. Nakon postupka opisanog u alineji i. ove točke voda i uzorak zagrijavaju se na temperaturu od 50 ± 5°C i na toj temperaturi drže 4 sata.

iii. Nakon postupka opisanog u alineji ii. ove točke određuje se aktivnost vode.

iv. Nakon postupka opisanog u alineji iii. ove točke uzorak se drži najmanje 7 dana na mirnom zraku na temperaturi ne nižoj od 30°C i z relativnu vlažnost ne manju od 90%.

v. Postupak opisan u alineji i., ii., iii. te iv. ove točke se ponavlja.

vi. Alternativna procjena volumetrijskog curenja mora uključivati bilo koji od testova propisanih u dokumentu ISO 9978: Zaštita od zračenja — Zatvoreni radioaktivni izvori — Metode testiranja curenja izvora [9] Međunarodne agencije za standardizaciju s kojima se suglasi Zavod.

Tablica I.1.

Tablica I.2.

a Alternativno, može se koristiti sinusna funkcija koja uključuje apsorpcijske koeficijente uz zanemarivanje svih mogućih efekata refleksije od objekata u blizini.

Tablica I.3.

PRILOG II.

TIPOVI PAKOVANJA ZA RADIOAKTIVNE TVARI I NUKLEARNI MATERIJALa

Tablica II.1.

a Točan naziv je ispisan velikim slovima a opis malim.

b Izuzeti fisibilni se odnosi na pakovanja koja zadovoljavanju uvjete navedene u članku 19. ovog Pravilnika.

PRILOG III.

OZNAČAVANJE PAKOVANJA

Tablica III.1.

Slika III. 1.

Kategorija označivanja I-BIJELO. Pozadinska boja oznake mora biti bijela, boja oznake se slike III.1. i ispisa crne, a boja kategorije bar-koda crvena.

Slika III.2.

Kategorija označivanja II-ŽUTO. Boja pozadine gornje polovice oznake mora biti žuta a donja polovica bijela, boja oznake se slike III.1. i ispis crni, a boja bar-koda kategorije crvena

Slika III.3.

Kategorija označivanja III-ŽUTO. Boja pozadine gornje polovice mora biti žuta, a donja polovica bijela, boja oznake se slike III.1. i ispis crni, a boja bar koda kategorije crvena.

Slika III.4.

Boja pozadine oznake mora biti bijela, a boja ispisanog teksta crna.

Slika III.5.

PRILOG IV.  

(a) A1 i/ili A2 vrijednosti tih radionuklida uključuju doprinos od radionuklida potomaka s vremenom poluraspada manjim od 10 dana, kako slijedi:

(b) Radionuklidi roditelji i njihovi potomci uključeni u sekularnu ravnotežu su kako slijedi:

(c) Količina se može izračunati iz mjerenja brzina raspada ili mjerenja brzine doze na propisanoj udaljenosti od izvora.

(d) Ove se vrijednosti primjenjuju samo na kemijske spojeve uranija UF6, UO2F2 i UO2(NO3)2 u normalnim ili akcidentalnim uvjetima.

(e) Ove se vrijednosti primjenjuju samo na kemijske spojeve uranija UO3, UF4, UCl4 i šestorovalentne spojeve u normalnim ili akcidentalnim uvjetima.

(f) Ove se vrijednosti primjenjuju na sve kemijske spojeve uranija osim onih spomenutih pod (d) i (e).

(g) Ove se vrijednosti primjenjuju na neozračeni uranij.

PRILOG V.

Obrazac DZRNS-A-01

ZAHTJEV ZA IZDAVANJE ODOBRENJA ZA PAKOVANJE ZA PRIJEVOZ RADIOAKTIVNIH TVARI I NUKLEARNIH MATERIJALA (temeljem članka 25. Pravilnika)

1. ____________________________ 2. __________              (Naziv i sjedište korisnika)                               (OIB)

3. ________________________________________            (Opis radioaktivne tvari ili nuklearnog materijala)

4. ________________________________________                   (Naziv spremnika i pakovanja)

5. ________________________________________       (Ime odgovorne osobe, funkcija, broj telefona, broj faksa,                            e-adresa, web-stranica)

7. ________________________________________                               (Prilozi)

___________________________________________

___________________________________________

___________________________________________

_____________________

          Datum                                     Potpis

______________            _____________________

                              M.P.

 

 

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_04_42_806.html