NN 79/06 od 17.07.2006. Pravilnik o prijevozu opasnih tvari u oružanim snagama Republike Hrvatske

Objavljeno u NN 79/06 od 17.07.2006.:

MINISTARSTVO OBRANE

Na temelju članka 1. stavka 1. točke 9. Zakona o prijevozu opasnih tvari (»Narodne novine« broj 97/93., 34/95. i 151/03.), donosim

PRAVILNIK O PRIJEVOZU OPASNIH TVARI U ORUŽANIM SNAGAMA REPUBLIKE HRVATSKE

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuju se način i uvjeti prijevoza opasnih tvari u Oružanim snagama Republike Hrvatske, dužnosti osoba koje sudjeluju u prijevozu, uvjeti za ambalažu i vozila, obaveze i nadležnosti ustrojstvenih jedinica Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: MO i OS RH) i nadzor prijevoza.

Članak 2.

Pod načinom prijevoza opasnih tvari u MO i OS RH u smislu članka 1. ovoga Pravilnika podrazumijeva se prijevoz opasnih tvari za potrebe MO i OS RH koji se obavlja vozilima MO i OS RH i drugim vozilima u cestovnom prometu.

Članak 3.

Na prijevoz opasnih tvari u Oružanim snagama Republike Hrvatske primjenjuje se i Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (u daljnjem tekstu: ADR).

Na prijevoz opasnih tvari, uvjete i radnje koje su u svezi s ostalim vrstama prometa, primjenjuju se propisi kojima se uređuje taj promet.

Članak 4.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeće značenje:

1. »AT« je oznaka vozila namijenjenih prijevozu opasnih tvari u kontejnerskim spremnicima, prenosivim spremnicima ili MEGC-ijima čija je zapremnina veća od 3 m3, u fiksnim ili izgradnim spremnicima čija je zapremnina veća od 1 m3 ili u baterijskim vozilima čija je zapremnina veća od 1 m3, a ne spadaju u tip FL vozila;

2. »EX/II« je oznaka vozila namijenjenih prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta klase 1;

3. »EX/III« je oznaka vozila namijenjenih prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta klase 1, na koja se postavljaju stroži zahtjevi nego na EX/II tip vozila;

4. »FL« je oznaka vozila namijenjenih prijevozu tekućina čije plamište ne prelazi 61 °C (s izuzećem dizel goriva koje odgovara normi EN 590: 1993, plinskog ulja i lakog lož-ulja identifikacijskog broja 1202 s plamištem kako ga određuje norma EN 590: 1993) ili zapaljivih plinova u: kontejnerskim spremnicima, prenosivim spremnicima ili MEGC-ijima zapremnine veće od 3 m3, učvršćenim ili izgradnim spremnicima zapremnine veće od 1 m3 ili baterijskim vozilima zapremnine veće od 1 m3, a namijenjenih prijevozu zapaljivih plinova;

5. »listice opasnosti« su pločice ili naljepnice u obliku romba, a služe za označavanje pojedinih klasa opasnih tvari;

6. »male količine opasnih tvari« su opasne tvari za koje postoji ublaženi oblik prijevoza, a definirane su odredbama ADR-a, RID-a i ADN-a;

7. »OX« je oznaka vozila namijenjenih prijevozu vodikovog peroksida stabiliziranog ili vodikovog peroksida stabiliziranog i u vodi otopljenog s više od 60% vodikovog peroksida (klase 5.1, UN br. 2015) i to u kontejnerskim spremnicima ili prenosivim spremnicima zapremnina većih od 3 m3, te u fiksnim ili izgradnim spremnicima zapremnine veće od 1 m3;

8. »transportna jedinica«je motorno vozilo bez priključnog vozila ili skup vozila koji se sastoji od motornog vozila i priključnog vozila;

9. »UN broj« je četveroznamenkasti identifikacijski broj tvari ili predmeta prema Predlošku odredbi UN-a;

10. »vozilo cisterna« je vozilo napravljeno za prijevoz tekućina, plinova, praškastih ili granuliranih tvari koje se sastoji od jednog ili više fiksno pričvršćenih spremnika;

11. »OSTALA VOZILA« su sva ostala vozila koja se ne mogu svrstati ni u jednu od gornjih pet skupina vozila, a kojima se prevoze zapakirane opasne tvari ili predmeti. Poštujući posebne zahtjeve ADR-a ovim vozilima je moguće prevoziti i rasute opasne terete;

12. »plamište« je najniža temperatura tekućine pri kojoj se iznad tekućine razviju pare u tolikoj količini da se pomiješane sa zrakom mogu zapaliti, ako se iznad površine tekućine prenosi izvor paljenja.

II. OPASNE TVARI

Članak 5.

Opasne tvari su tvari ili predmeti na koje se odnose određene zabrane ili ograničenja pri prijevozu, a dijele se na:

Klasa 1. Eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima;

Klasa 2. Plinovi;

Klasa 3. Zapaljive tekućine;

Klasa 4.1. Zapaljive krute tvari, samoreagirajuće tvari (krute, tekuće);

Klasa 4.2. Spontano zapaljive tvari (krute, tekuće);

Klasa 4.3. Tvari koje u kontaktu s vodom stvaraju zapaljive plinove;

Klasa 5.1. Oksidirajuće tvari;

Klasa 5.2. Organski peroksidi;

Klasa 6.1. Otrovne tvari;

Klasa 6.2. Infektivne tvari;

Klasa 7. Radioaktivne tvari;

Klasa 8. Nagrizajuće tvari;

Klasa 9. Ostale opasne tvari.

Članak 6.

Opasne tvari klase 1. dijele se na:

1.1. tvari i predmete kod kojih postoji opasnost od masovne eksplozije;

1.2. tvari i predmete kod kojih postoji opasnost od eksplozije, ali ne masovne eksplozije;

1.3. tvari i predmete kod kojih postoji opasnost od snažnog požara i manja eksplozivna opasnost i razlijetanje dijelova, ali ne i opasnost od masovne eksplozije;

1.4. tvari i predmete koji ne predstavljaju značajnu opasnost

1.5. vrlo neosjetljive tvari kod kojih postoji opasnost od masovne eksplozije;

1.6. ekstremno neosjetljive tvari kod kojih ne postoji opasnost od masovne eksplozije.

Članak 7.

Pogonsko gorivo u spremniku prijevoznog sredstva kao ni druge opasne tvari koje služe za pogon prijevoznog sredstva, a smještene su u za to određene posude koje čine cjelinu s prijevoznim sredstvom, ne smatraju se opasnim tvarima i na njih se ne odnose odredbe ovoga Pravilnika.

Odredbe ovoga Pravilnika ne odnose se na eksplozivne tvari i predmete iz ovoga Pravilnika koje predstavljaju osobno naoružanje ljudstva koje se prevozi, odnosno na borbeni komplet naoružanja borbenih vozila.

III. MJERE SIGURNOSTI U PRIJEVOZU OPASNIH TVARI

Članak 8.

Radi zaštite života i zdravlja ljudi, životnog okoliša, materijalnih dobara te sigurnosti prometa ustrojstvene jedinice MO i OS RH koje prevoze ili predaju na prijevoz opasne tvari i obavljaju radnje u svezi s tim prijevozom (priprema opasne tvari za prijevoz, utovar, pretovar, istovar, pretakanje, čuvanje i sl.), te osobe koje tijekom prijevoza neposredno rukuju ili na drugi način dolaze u dodir s opasnim tvarima, dužne su, ovisno o vrsti opasne tvari, poduzimati zaštitne i sigurnosne mjere predviđene ovim Pravilnikom.

Članak 9.

Opasnim tvarima mogu rukovati osobe koje su za to stručno osposobljene.

Osobe koje nisu osposobljene za rukovanje opasnim tvarima mogu samo prenositi, utovariti, istovariti ili pretovariti opasne tvari pod rukovodstvom i nadzorom stručno osposobljene osobe za rukovanje opasnim tvarima i to ako su prije toga upoznate s načinom rada, opasnostima i sigurnosnim mjerama na radu.

Opasne tvari mogu prevoziti osobe koje su za to stručno osposobljene i koje su navršile 21 godinu života.

Stručnu osposobljenost osobe iz stavka 3. ovoga članka dokazuju ADR potvrdom o osposobljenosti vozača koji prevozi opasne tvari.

Stručno osposobljavanje osoba koje rukuju opasnim tvarima, ako propisima MO RH nije drugačije regulirano, obavljat će se u skladu s općim propisima o prijevozu opasnih tvari.

Odredbe stavka 4. ovoga članka ne odnose se na osobe koje upravljaju vozilima pri prijevozu »malih i ograničenih količina opasnih tvari«.

3.1. Pakiranje, označavanje

Članak 10.

Ambalaža u kojoj se prevoze opasne tvari mora osiguravati zaštitu života i zdravlja ljudi i okoliša prilikom prijevoza opasnih tvari i rukovanju opasnim tvarima.

Ambalaža u kojoj se prevoze opasne tvari mora biti prikladna prevoženoj tvari, a kada je to potrebno zatvorena i nepropusna, tako da tijekom prijevoza sprječava svako gubljenje ili prosipanje sadržaja.

Članak 11.

Postupak paletizacije i označavanja tvornički izvornog pakiranja opasnih tvari klase 1. listicama skupina opasnosti i spojivosti ubojitih sredstava, propisat će se posebnom uputom.

3.2. Utovar i istovar

Članak 12.

Utovar i istovar opasnih tvari (utovar, utakanje, pretovar, pretakanje, istakanje, čuvanje i druge radnje u svezi s utovarom ili istovarom) mogu se obavljati samo na posebno određenim mjestima na kojima se ne ugrožavaju život i zdravlje ljudi, životna okolina ili materijalna dobra, odnosno sigurnost prometa.

Određivanje posebnog mjesta za utovar i istovar opasnih tvari iz stavka 1. ovoga članka koji se odnose na određene klase opasnih tvari obavljaju za mjesta:

– unutar vojnih prostora, objekata i instalacija – ustrojstvene jedinice nadležne za navedeni prostor,

– izvan vojnih prostora, objekata i instalacija – druga nadležna tijela,

Članak 13.

Mjesto na kojem se utovaruju ili istovaruju opasne tvari mora biti opremljeno aparatima ili drugim propisanim uređajima za gašenje požara, uređajima i opremom za sigurnu manipulaciju i označeno odgovarajućom oznakom upozorenja.

Mjesto na kojem se pune ili prazne spremnici ili kontejneri za prijevoz zapaljivih tekućina s plamištem nižim od 61 °C moraju biti opremljena i uređajem za odvod statičkog elektriciteta. Ispravnost toga uređaja mora se provjeravati jednom mjesečno i o tome se treba voditi evidencija.

Članak 14.

Na mjestu na kojem se utovaruju ili istovaruju eksplozivne tvari ili zapaljive opasne tvari, bez poduzimanja posebnih mjera, zabranjeno je:

– držanje tvari i uređaja koji mogu izazvati požar ili omogućiti njegovo širenje

– držanje otvorenog plamena ili rad s otvorenim plamenom (zavarivanje i sl.)

– pušenje i uporaba sredstava za paljenje (upaljači, šibice)

– rad s alatom ili uređajima koji iskre

– postavljanje nadzemnih električnih vodova bez obzira na napon

– rad motora vozila osim kada je to nužno.

Članak 15.

Utovar i istovar opasnih tvari obavlja se, u pravilu, danju. Ako se utovar ili istovar opasnih tvari obavlja noću, rasvjeta na mjestu utovara ili istovara mora biti električna.

Na mjestu na kojem se utovaruju ili istovaruju opasne tvari zabranjen je pristup neovlaštenim osobama pri utovaru ili istovaru tih tvari i osobama za koje se opravdano sumnja da su pod utjecajem opojnih sredstava.

Članak 16.

Ako se obavlja utovar ili istovar opasnih tvari klase 1. te zapaljivih tvari čije je plamište niže od 61° C i zapaljivih tvari čija je temperatura paljenja prilikom utovara ili istovara veća od 4/5 temperature plamišta, električni uređaji moraju biti izrađeni u skladu s tehničkim normativima za smještaj u zonama ugroženim od požara i eksplozije.

Članak 17.

Uređaji za utovar i istovar opasnih tvari moraju biti tehnički ispravni, tako da je isključena svaka mogućnost curenja, odnosno istjecanja ili prosipanja opasne tvari.

Članak 18.

Zatvoreni prostor u kojem se utovaruju ili istovaruju opasne tvari koje oslobađaju opasne plinove mora biti opskrbljen najmanje jednim aparatom za mjerenje koncentracije plinova u zraku u tom prostoru.

Zatvoreni prostor u kojem se utovaruju ili istovaruju opasni radioaktivni materijali mora biti opskrbljen najmanje jednim aparatom za mjerenje koncentracije ionizacijskog zračenja, odnosno radioaktivnosti u tom prostoru.

Aparati za mjerenje koncentracije plinova i ionizacijskog zračenja moraju se redovito pregledavati i baždariti što je u nadležnosti ovlaštenih ustrojstvenih jedinica.

O tome se mora voditi odgovarajuća evidencija.

Članak 19.

Ustrojstvene jedinice nadležne za mjesta utovara i istovara opasnih tvari, dužne su kontrolirati ispravnost uređaja i električnih instalacija na tim mjestima, organizirati stručni nadzor tih mjesta i brinuti se o ispravnosti uređaja i opreme za pretovar i zaštitu, te o tomu voditi evidenciju.

Članak 20.

Utovar opasnih tvari u prijevozno sredstvo ne smije započeti ako prijevozno sredstvo, oprema prijevoznog sredstva i osoba koja upravlja prijevoznim sredstvom ne udovoljavaju uvjetima za prijevoz opasnih tvari propisanim ovim Pravilnikom.

3.3. Prijevoz

Članak 21.

Ustrojstvene jedinice MO i OS RH koje predaju na prijevoz opasnu tvar ili je prevoze vlastitim prijevoznim sredstvima dužni su opasnu tvar pripremiti tako da udovoljava svim propisanim uvjetima za njezin prijevoz.

Opasna tvar ne smije se predavati ni primati na prijevoz ako nije propisno obilježena i upakirana.

Članak 22.

Zabranjuje se zajedničko prevoženje opasnih tvari iz članka 6. ovoga Pravilnika u istom prijevoznom sredstvu, odnosno istom prostoru za smještaj tereta.

Izuzetno od stavka 1. ovog članka, uvjete zajedničkog pakiranja i prevoženja, u istom prijevoznom sredstvu, odnosno istom prostoru za smještaj tereta definirat će se Tablicom dopuštenog miješanja tereta u transportnoj jedinici«, koja je dana u prilogu broj 1. ovoga Pravilnika i Pregledom klase 1. po skupinama opasnosti i spojivosti, koja je dana u prilogu broj 2. ovoga Pravilnika.

Članak 23.

»Male količine opasnih tvari« su zapakirani opasni tereti prikladne prijevozne skupine iz tablice opasnih tvari, mogu se prevoziti u jednoj transportnoj jedinici bez primjene dijela zahtjeva ADR-a i ovoga Pravilnika ukoliko ne prelaze najveće količine dane u tablici malih količina opasnih tvari, koja je dana u prilogu broj 3. ovoga Pravilnika.

Pri prijevozima koji se izvode kao prijevozi malih količina opasnih tvari:

– na paketima izvedenim u skladu sa zahtjevima ADR-a moraju biti nalijepljene odgovarajuće listice dimenzija 100 × 100 mm (ili manje ako je neophodno)

– na paketima moraju biti naznačeni UN brojevi zapakiranih tvari ili predmeta kojima prethode slova UN

– u vozilu moraju biti isprave o prijevozu opasnih tvari MO i OS RH

– vozilo ne mora biti označeno ni pločama ni listicama

– u vozilu ne moraju biti Upute za slučaj opasnosti

– vozila moraju imati uređaj za gašenje požara koji ne sadrži manje od dva (2) kilograma praha, dvije ručne svjetiljke na baterije koje odaju stalnu ili treptavu svjetlost narančaste boje, uočljive s udaljenosti od najmanje 150 m

– vozač ne mora imati Certifikat o osposobljenosti vozača (ADR vozačku dozvolu)

– vozač i ostalo osoblje (posada, utovarivatelj, istovarivatelj...) koje sudjeluje u prijevoznom lancu moraju biti upućeni u opasnosti koje prijevoz predstavlja

– vozila kojima se prevozi više od 50 kg eksploziva vozači ili drugo ovlašteno osoblje moraju tijekom takvog prijevoza stalno nadzirati

– kada je to traženo ADR-om ili ovim Pravilnikom onda valja poštivati i posebne zahtjeve o nadzoru i parkiranju na izoliranim parkinzima.

Vozila koja voze pod uvjetima iz stavka 2. ovoga članka moraju biti tehnički ispravna i ne moraju imati nikakve posebne certifikate.

Članak 24.

Kada opasne tvari prevožene u transportnoj jedinici pripadaju istim prijevoznim skupinama, najveća ukupna količina po transportnoj jedinici ne smije prelaziti količine navedene u tablici iz priloga broj 3 ovoga Pravilnika.

U tablici malih količina opasnih tvari iz priloga broj 3 ovoga Pravilnika »najveća ukupna količina po transportnoj jedinici« je:

– za predmete je to ukupna masa u kilogramima, a ako je riječ o klasi 1. onda neto masa čistog eksploziva u kilogramima

– za krutine, ukapljene plinove, pothlađene ukapljene plinove, otopljene plinove to je neto masa u kilogramima

– za tekućine i stlačene plinove to je nominalna zapremnina posude u litrama.

Kada prevožene opasne robe u jednoj transportnoj jedinici pripadaju različitim prijevoznim skupinama tada zbroj količina tvari ili predmeta:

– prijevozne skupine 1 pomnožene s 50

– prijevozne skupine 1 navedene u napomeni tablice pomnožene s 20

– prijevozne skupine 2 pomnožene s 3 i

– prijevozne skupine 3

ne smije prijeći 1000.

Članak 25.

Opasne tvari nije dopušteno prevoziti u vozačevoj kabini niti u prostoru prijevoznog sredstva u kojem se prevoze osobe.

U vozilu u kojem se prevoze opasne tvari, osim pogonskog goriva, ne smiju se držati tvari koje mogu izazvati požar.

Na vozilu natovarenim eksplozivnim tvarima ili zapaljivim tvarima čije je plamište ispod 61 °C ili cisternama koje su prevozile te tvari, a nisu očišćene, ne smiju se obavljati popravci koji zbog iskrenja ili udarca mogu izazvati eksploziju ili požar.

U kabini kao ni u blizini vozila kojim se prevoze opasne tvari iz stavka 2. ovoga članka pušenje nije dopušteno.

Članak 26.

Palete, posude, kontejneri i druga vrsta ambalaže za prijevoz opasnih tvari ujednačeno se slažu po cijeloj površini teretnog prostora motornog vozila ili priključnog vozila. Ako je streljivo u sanducima smije se tovariti do visine stranice teretnog sanduka.

Skupna ili pojedinačna pakovanja u kojima se nalaze opasne tvari moraju se tako utovariti i učvrstiti da ne mogu ispasti iz teretnog sanduka, da se ne mogu prevrnuti ni međusobno sudarati.

IV. VOZILA ZA PRIJEVOZ OPASNIH TVARI U CESTOVNOM PROMETU

Članak 27.

Opasne tvari u OS RH mogu se prevoziti teretnim motornim i priključnim vozilima prikladnim za pojedine načine prijevoza u skladu s raščlambom vozila na:

»EX/II«, »EX/III«, »FL«, »OX«, »AT«i »OSTALA VOZILA«.

Za EXII vozila koja udovoljavaju značajkama vozila opisanih u definiciji Prikladnost vozila tipa EX/II, (prilog broj 4. ovoga Pravilnika) nije potrebna nikakva posebna Potvrda ili Certifikat o ispravnosti vozila za prijevoz opasnih tvari u OS RH.

Za OSTALA VOZILA nije potrebna nikakva posebna Potvrda ili Certifikat o ispravnosti vozila za prijevoz opasnih tvari u OS RH.

Članak 28.

Vozila EXIII, FL, OX i AT moraju se pregledavati i odobravati u skladu sa zahtjevima ADR-a i zahtjevima ovoga Pravilnika prema uvjetima koji su vrijedili u vrijeme njihove prve registracije.

Ministar obrane može donijeti i posebne upute po kojima se pregledavaju i odobravaju vojna vozila za prijevoz opasnih tvari.

Članak 29.

Za vozila iz članka 28. stavka 1. ovoga Pravilnika ovlaštena stručna organizacija s kojom Ministarstvo obrane potpiše poseban ugovor o tehničkoj suradnji izdavat će Potvrdu o ispitivanju vozila i Certifikat o ispravnosti vozila za prijevoz opasnih tvari u OS RH.

Potvrda o ispitivanju vozila trajan je dokaz značajki vozila, i vrijedi sve dok ne dođe do bitne tehničke promjene vozila.

Certifikat o ispravnosti vozila za prijevoz opasnih tvari u OS RH, (prilog broj 5. ovoga Pravilnika), vrijedi jednu godinu od dana izdavanja. Zanavlja ga se na temelju dokazane ispravnosti na jednogodišnjim pregledima u specijaliziranim stanicama za tehnički pregled vozila pod nadzorom ovlaštene stručne organizacije s kojom Ministarstvo obrane ima ugovor o tehničkoj suradnji.

Certifikat sadrži osnovne podatke o vozilu, vlasniku vozila, te tipu vozila i prikladnosti prijevoza pojedinih opasnih tvari.

Članak 30.

Spremnici na vozilima kao i oprema spremnika mora biti podvrgnuta periodičnim tlačnim probama ili probama nepropusnosti u terminima propisanim ADR-om, a kada je riječ o prijevozu motornih goriva UN brojeva 1202, 1203, 1267, 1268, 1863 i 1223 onda je to rok od najviše tri godine.

Spremnici za prijevoz opasnih tekućina dopuštene reducirane debljine stijenke ne moraju imati dodatna obodna ojačanja spremnika tražena ADR-om.

Članak 31.

Vozila na koja se odnosi ovaj Pravilnik ne moraju biti opremljena ograničivačem brzine ni tahografom.

Vozila EXII, EXIII, FL, OX i AT najveće dopuštene mase veće od 3500 kg moraju se podvrći preventivnom pregledu vozila svakih šest mjeseci kao i periodičnom pregledu kočnica svakih 12 mjeseci, što mora biti evidentirano u Kartonu izvršenih preventivnih tehničkih pregleda vozila.

Vozila tipa EX/II i EX/III smiju se koristiti u skladu s tablicom broj 1. iz Pregleda klase 1. po skupinama opasnosti i spojivosti.

Vozilo tipa EX/III smije se koristiti umjesto vozila tipa EX/II, ali ne i obratno.

Članak 32.

EX/II vozila koja prevoze opasne tvari klase 1., a ne posjeduju certifikat ADR, smiju se opteretiti:

– do 80% propisane nosivosti, sukladno tehničkim podacima vozila

– do dopuštene neto mase čistog eksploziva (NMČE) u kilogramima po transportnoj jedinici.

Članak 33.

Vozila koja prevoze opasne tvari moraju imati sljedeću potrebnu opremu:

1. propisanu općim propisima;

2. obaveznu dodatnu opremu;

1.1. opremu propisanu općim propisima:

– Transportne jedinice namijenjene prijevozu opasnih tvari čija je ukupna najveća dopuštena masa veća od 7500 kg moraju biti opremljene s najmanje dva uređaja za gašenje požara ukupne minimalne zapremnine 12 kg suhog praha (ili ekvivalentne količine druge tvari). Dopustive su raznolike kombinacije zapremnina uređaja no mora biti najmanje jedan zapremnine šest ili više kilograma i najmanje jedan od dva ili više kilograma.

– Transportne jedinice namijenjene prijevozu opasnih tvari čija je ukupna najveća dopuštena masa veća od 3500 kg, a ne prelazi 7500 kg, moraju biti opremljene s najmanje dva uređaja za gašenje požara ukupne minimalne zapremnine osam kg suhog praha (ili ekvivalentne količine druge tvari). Mora biti najmanje jedan uređaj zapremnine šest ili više kilograma i najmanje jedan od dva ili više kilograma.

– Transportne jedinice namijenjene prijevozu opasnih tvari čija ukupna najveća dopuštena masa ne prelazi 3500 kg, moraju biti opremljene s najmanje dva uređaja za gašenje požara ukupne minimalne zapremnine četiri kg suhog praha (ili ekvivalentne količine druge tvari). Mora biti najmanje jedan uređaj zapremnine dva ili više kilograma.

– Agens sadržan u uređaju za gašenje požara mora biti takav da se u vozačkoj kabini ne stvaraju otrovni plinovi (pod utjecajem topline ili požara), a uređaji moraju odgovarati klasama zapaljivosti A, B i C.

– Protupožarni uređaji moraju imati ispravnu plombu kao i obilježje važećeg roka trajanja.

1.2. obaveznu dodatnu opremu:

– dva samostojeća znaka za obilježavanje vozila zaustavljenog na kolniku ceste (npr. trokut)

– reflektirajući prsluk ili upozoravajuću odjeću za svakog člana posade vozila

– po jedna ručna svjetiljka za svakog člana posade i to takve konstrukcije da ne sadrži otvoreni plamen, pa čak ni metalne površinske dijelove koji bi mogli izazvati iskrenje

– zaštitnu plinsku masku za svakog člana posade vozila

– najmanje jedan podmetač za kotač, kakvoće prikladne najvećoj dopuštenoj masi vozila i polumjera zakrivljenosti koji odgovaraju polumjerima kotača

– priručni alat za hitne popravke vozila, te odgovarajućom dizalicom

– dvije ručne baterijske električne svjetiljke na baterije koje odaju treptavu ili stalnu svjetlost narančaste boje, uočljive s udaljenosti od najmanje 150 metara

– krutu vezu (rudo) za vuču vozila

– dvije lopate i trnokop.

Članak 34.

Osim opreme iz članka 33. ovog Pravilnika prilikom prijevoza opasnih tvari potrebno je u vozilu imati i opremu potrebnu za dodatna i posebna djelovanja koja će biti propisana u Uputama za slučaj opasnosti danim od pošiljatelja opasnih tvari.

Prije svakog prijevoza opasne tvari vozač mora pregledati opremu i uskladiti je s opasnom tvari koju prevozi a ona biti na dostupnom i prikladnom mjestu za slučaj potrebe.

Članak 35.

Vozila koje prevozi opasne tvari mogu imati samo jedno priključno vozilo.

Članak 36.

U vozilima za vrijeme prijevoza opasnih tvari, osim ako nije riječ o prijevozu malih ili ograničenih količina opasnih tvari, mora se nalaziti sljedeća dokumentacija:

– prometna dozvola vozila

– vozačka dozvola

– certifikat o osposobljenosti vozača

– isprava o prijevozu opasne tvari s opisom opasne tvari

– ako je riječ o EXII, EXIII, FL, OX i AT vozilima onda i Knjižica preventivnih pregleda i periodičnih pregleda kočnica

– za EXIII, FL, OX i AT vozila: Certifikat o ispravnosti vozila za prijevoz opasnih tvari u Oružanim snagama Republike Hrvatske

– kod svih prijevoza u količinama većim od onih opisanih u članku 23. ovoga Pravilnika (prilog br. 3) ili kod prijevoza opasnih tvari u jediničnim pakiranjima većim od onih propisanih za ograničene količine prema ADR-u, potrebno je u vozilu imati i Upute za slučaj opasnosti pri prijevozu opasnih tvari.

Članak 37.

Upute za slučaj opasnosti moraju biti uočljive, lako i nedvosmisleno dostupne u kabini vozača i moraju sadržavati najmanje podatke o:

– nazivu tvari, klasi i UN broju (osim ako je riječ o miješanim teretima kada je dopustivo skupno definirati samo klasu)

– fizikalnom opisu tvari s naglaskom na stanje, boju i miris

– opisu osnovne opasnosti i eventualne naknadne škodljivosti okolišu

– reakciji pri zapaljenju (eksplozivnost, otrovnost...) i mogućim štetnim reakcijama u doticaju s vodom

– potrebnoj dodatnoj osobnoj zaštitnoj opremi i pomagalima za sanaciju

– uputama vozaču o djelovanju ako je došao u dodir s opasnom tvari.

Upute za slučaj opasnosti moraju sadržavati i osnovne instrukcije koje glase:

– ugasiti motor

– ne koristiti otvoreni plamen i ne pušiti

– upozoravajućim znakovima izvijestiti druge sudionike prometa o nezgodi

– obavijestiti prisutne o opasnosti te ih savjetovati da stoje uz vjetar

– obavijestiti vojnu policiju, civilnu policiju i vatrogasce što je prije moguće.

Ove upute mora priskrbiti pošiljatelj i mora ih dati prijevozniku najkasnije s narudžbom transporta, tako da mu omogući poduzimanje potrebnih radnji kojima osigurava da osobe zadužene za transport prime na znanje upute, te da su ih sposobni pravilno provesti.

Pošiljatelj je odgovoran za sadržaj ove upute. Obrazac upute je u prilogu broj 6. ovoga Pravilnika.

V. OBILJEŽAVANJE I OZNAČAVANJE VOZILA

Članak 38.

Transportne jedinice za prijevoz opasnih tereta moraju biti označene s dvije pravokutne, reflektirajuće i narančasto obojene ploče baze (širine) 40 cm i najmanje visine 30 cm, a smještene u vertikalnoj ravnini okomitoj na uzdužnu os transportne jedinice. Ploče moraju imati crne obrube ne šire od 15 mm. Jedna od njih mora biti smještena na prednji, a druga na stražnji dio transportne jedinice. Ploče moraju biti jasno vidljive.

Članak 39.

Vozila cisterne ili transportne jedinice s jednim ili više spremnika namijenjenih prijevozu opasnih tereta treba dodatno označiti na obje strane svakog spremnika ili odjeljka spremnika (komore), jasno vidljivo a paralelno s uzdužnom osi vozila, s narančastim pločama identičnim onima opisanim u članku 38. ovoga Pravilnika. Te narančaste ploče trebaju nositi UN brojeve i oznake opasnosti propisane u tablici A, stupcima (1) i (20), iz poglavlja 3.2 ADR-a, za svaku tvar prevoženu u spremniku ili u odjeljku spremnika.

Kod vozila cisterni ili transportnih jedinica s jednim ili više spremnika namijenjenih prijevozu opasnih tereta UN brojeva 1202, 1203, 1223 ili zrakoplovnog goriva UN broja 1268 ili 1863, ali ne i ostalih opasnih tvari, nije neophodno bočno postaviti narančaste ploče kao što je opisano prethodnim stavkom, ukoliko su na prednji i na stražnji dio transportne jedinice postavljene ploče u skladu sa člankom 38. ovoga Pravilnika i označene UN brojevima i oznakama opasnosti prevožene tvari koja ima najnižu točku plamišta.

Članak 40.

Za transportne jedinice koje prevoze samo jednu tvar opisanu i navedenu u tablici A, stupcu (20), iz poglavlja 3.2 ADR-a, bočno postavljene narančaste ploče propisane člankom 39. ovoga Pravilnika ne moraju nužno biti na vozilima ukoliko su na prednji i na stražnji dio transportne jedinice postavljene ploče u skladu s člankom 38. ovoga Pravilnika i označene UN brojem i oznakom opasnosti prevožene tvari.

Odredbe iz članka 38. i 39. ovoga Pravilnika primjenjuju se i na prazne a neočišćene i neotplinjene: fiksne ili izgradne spremnike; kontejnerske spremnike; MEGC-ije; prenosive spremnike; baterijska vozila te na neočišćena i neotplinjena prazna vozila i neočišćene kontejnere za prijevoz krutih rasutih opasnih tvari.

Članak 41.

UN brojevi i oznake opasnosti na pločama moraju biti crni, visine 100 mm, širine 15 mm. Oznaka opasnosti mora biti upisana na gornjem, a UN broj na donjem dijelu ploče, odvojeni vodoravnom crnom crtom, širokom 15 mm, povučenom po sredini ploče. UN brojevi i oznake opasnosti moraju biti neizbrisivi a čitljivi i nakon 15 minutne izloženosti vatri.

Vozila cisterne, kontejnerski spremnici, prenosivi spremnici ili posebno opremljena vozila ili kontejneri za koje se zahtijeva oznaka tvari s povišenom temperaturom, moraju biti označena s obje bočne strane kao i sa stražnje strane istom oznakom. Oznaka tvari s povišenom temperaturom sastoji se od crveno obrubljenog trokuta duljina stranica od najmanje 250 mm u čijem središtu je crveni simbolički prikaz termometra.

Članak 42.

Za dopunsko označavanje vozila i pakiranja kojima se prevoze opasne tvari rabe se listice opasnosti. Listice opasnosti rabe se za označavanje opasnih tvari, a postavljaju se na prijevozna sredstva za prijevoz tvari klase 1. i 7. kao i tvari u spremnicima na vidljivu mjestu obje bočne i stražnje strane motornog vozila, prikolice, poluprikolice i autocisterne kao i na pojedinačna i skupna pakiranja opasnih tvari.

Članak 43.

Nakon prijevoza oznake za obilježavanje i označavanje koje se odnose na prevožene tvari, ili su ostale od prije, moraju biti skinute ili prekrivene.

Ako ih se prekrije, pokrov mora biti prikladne veličine, a postojan i nakon 15-minutne izloženosti vatri.

U slučaju posebnih okolnosti ministar obrane može odlučiti o nepridržavanju zahtjeva za obilježavanjem i označivanjem vozila u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

VI. ISPRAVE ZA PRIJEVOZ OPASNIH TVARI

Članak 44.

Naručitelj prijevoza dužan je najkasnije 72 sata prije početka izvršenja zadaće prijevozniku dostaviti prijavu za prijevoz opasnih tvari u MO i OS RH, koja je dana u prilogu broj 7. i 7.1 ovoga Pravilnika.

Prijevoznik je dužan obavijestiti naručitelja prijevoza o mogućnosti obavljanja traženog prijevoza u skladu s raspoloživim kapacitetima, a najkasnije u roku od 24 sata po prijemu prijave za prijevoz opasnih tvari u MO i OS RH.

Članak 45.

Naručitelj prijevoza dužan je dostaviti zahtjev za pratnju prijevoza opasnih tvari Vojnoj policiji najkasnije 48 sati prije početka prijevoza.

Članak 46.

Pošiljatelj koji opasne tvari predaje na prijevoz dužan je za svaku pošiljku opasne tvari ispostaviti Ispravu o prijevozu opasnih tvari u MO i OS RH, koja je dana u prilogu broj 8 i.8.1. ovoga Pravilnika.

Ukoliko zbog količine tereta pošiljka ne može biti natovarena na jednu transportnu jedinicu, potrebno je pripraviti onoliko pojedinačnih dokumenata ili kopija originala koliko je transportnih jedinica natovareno.

Isprava o prijevozu opasnih tvari u MO i OS RH ispostavlja se samo ako sadrži sve potrebne podatke. Izdaje se u tri (3) istovjetna primjerka, od kojih jedan ostaje kod pošiljatelja, drugi se uručuje prijevozniku, a treći se dostavlja primatelju.

VII. POSEBNE SIGURNOSNE MJERE

Članak 47.

Odgovorna osoba pošiljatelja u obvezi je prije početka prijevoza opasne tvari upoznati posadu vozila sa svojstvom opasne tvari koja se predaje na prijevoz, te im predati pisane upute u slučaju opasnosti što posada vozila potvrđuje svojim potpisom na Ispravi za prijevoz opasnih tvari u MO i OS RH.

Članak 48.

Od trenutka primitka do trenutka predaje opasne tvari vozač ili član posade motornog vozila ne smije se udaljavati od vozila kojim se prevozi opasna tvar osim ako se vozilo nalazi na parkiralištu pod nadzorom čuvara upoznatog sa svojstvima tereta i boravištem posade vozila.

Članak 49.

Motorna vozila kojim se prevoze opasne tvari mogu se zaustavljati i parkirati samo na mjestima koja su za tu vrstu vozila određena i obilježena.

Članak 50.

Prije prijevoza opasnih tvari navedenih u članku 6. ovoga Pravilnika kroz tunel duži od 1000 m, u količinama većim od onih opisanih člankom 23. ovoga Pravilnika, ustrojstvena jedinica zadužena za pratnju dužna je najaviti prolaz kroz tunel organizaciji za održavanje i upravljanjem tunelom.

Prijevoz opasnih iz stavka 1. ovoga članka kroz tunel duži od 1000 m dopušten je samo uz pratnju najmanje jednog pratećeg vozila.

Prijevoz opasnih tvari kroz dvosmjeran tunel iz stavka 1. ovoga članka dopušteno je samo uz pratnju dva prateća vozila.

Prateće vozilo mora imati najmanje jedno treptajuće ili rotirajuće svjetlo narančaste boje koje mora biti uključeno za vrijeme pratnje vozila koje prevozi opasne tvari.

Pratnja pratećeg vozila iz stavka 2. i 3. ovoga članka nije potrebna kada pratnju obavlja Vojna policija.

Članak 51.

Ako se prijevoz opasnih tvari obavlja s tri ili više transportnih jedinica pratnju vozila osiguravat će Vojna policija.

Pošiljatelj je obvezan osigurati pratnju ukoliko se prijevoz opasnih tvari obavlja do dvije transportne jedinice.

Izuzev od stavka 1. ovoga članka pratnja Vojne policije obvezna je prilikom prijevoza svih opasnih tvari od posebnog značaja za obranu, najvećeg stupnja tajnosti, bez obzira na broj i vrstu vozila i količinu tereta kada prijevoz naloži ministar obrane ili zapovjedi načelnik GS OS RH.

Pošiljatelj je obvezan osigurati pratitelja kad se obavlja prijevoz opasnih tvari iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka.

Članak 52.

U slučaju nezgode ili nesreće, nestanka, rasipanja ili oštećenja opasnih tvari posada vozila odnosno odgovorna osoba prijevoznika postupit će u skladu s pisanim uputama za vozača o postupanju u slučaju opasnosti, poduzeti sve propisane mjere te o incidentu obavijestiti nadležna tijela i vojnu policiju, a po potrebi i najbližu policijsku upravu odnosno postaju.

Članak 53.

U slučaju zaustavljanja vozila na kolniku ili na parkiralištu u naselju zbog kvara, prometne nezgode ili nesreće, utovara ili istovara ili drugoga opravdanog razloga, posada vozila mora poduzeti sve propisane mjere da zaustavljeno vozilo i teret ne prouzroče opasnost za druga vozila te da sudionike u prometu upozori na opasnost.

VIII. NADZOR

Članak 54.

Upravni i inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Pravilnika, propisa koji se primjenjuju pri prijevozu opasnih tvari u MO i OS RH i međunarodnih ugovora obavlja Inspektorat obrane i Uprava za materijalne resurse za ustrojstvene jedinice MO, a Uprava za logistiku GS OS RH za ustrojstvene jedinice OS RH.

U obavljanju inspekcijskog nadzora nadležna tijela iz stavka 1. ovoga članka ovlaštena su:

– naložiti da se utvrđene nepravilnosti otklone u određenom roku

– zabraniti prijevoz ili rukovanje opasnim tvarima osobama koje nisu stručno osposobljene za prijevoz i rukovanje opasnim tvarima

– privremeno zabraniti obavljanje radnji u svezi s prijevozom (priprema za prijevoz, utovar, pretovar i istovar) opasnih tvari ako glede mjesta ili vremena za obavljanje te radnje nije udovoljeno propisanim uvjetima.

Članak 55.

Svaki prijevoz opasnih tvari potrebno je najaviti nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Vojne policije.

Operativni nadzor provedbe odredbi ovoga Pravilnika i sigurnosti prometa u tijeku prijevoza obavlja Vojna policija OS RH u skladu s ovlastima.

IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 56.

Pomoćnik ministra za materijalne resurse MO će u suradnji s načelnikom za logistiku GS OS RH u roku od 60 dana od dana stupanja Pravilnika na snagu donijeti Uputu za primjenu ovog Pravilnika.

Članak 57.

Uputu iz članka 11. ovoga Pravilnika donijet će načelnik Uprave za logistiku GS OS RH u roku od (60) dana od dana stupanja ovoga Pravilnika na snagu.

Članak 58.

»Tablica dopuštenog miješanja tereta u transportnoj jedinici«, »Pregled klase 1. po skupinama opasnosti i spojivosti« i »Prikladnost vozila tipa EX/II«, koje su dane u prilozima 1., 2. i 4. ovoga Pravilnika, njegov su sastavni dio i neće se objavljivati u »Narodnim novinama«.

Članak 59.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Naputak o prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu za potrebe HV (MORH, 512-1-94-1981 od 16.5.1994.).

Članak 60.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 023-03/06-04/1

Urbroj: 512-01-06-4

Zagreb, 4. srpnja 2006.

Ministar

Berislav Rončević, v. r.

PRILOG 3.

TABLICA MALIH KOLIČINA OPASNIH TVARI