1

              Broj: Ppž-8155/2022

 

                                      

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.T., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek od 15. srpnja 2022., broj: 211-07/22-1/9808, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora okr. A.T. a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okrivljenik, djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 660,00 EUR (šesto šezdeset eura), koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II. Odbija se prigovor okr. A.T.kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. A.T. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. A.T. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju dva mjeseca, u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 580,00 kuna.

 

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik, osobno, pravodobno je podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor nije osnovan.             

 

5. Prije svega, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja pobijanog prekršajnog naloga, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu) pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okr. A.T. prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, blaži za ovog okrivljenika.

 

6. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) po kojem je okr. A.T. proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. tog Zakona propisivao novčanu kaznu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) sada je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za ovaj prekršaj, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

 

7. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

8. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 15. srpnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okr. A.T. (prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer mu je prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma), to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja te novčanoj kazni, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

9. Okrivljenik u prigovoru ističe da nije kažnjavan ni za jedan prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da mu je ovo prvi počinjeni prekršaj, smatra se krivim i iskreno se kaje te ističe da je zaposlen kao trgovački putnik u Project X d.o.o. i osobni automobil mu je nužan za obavljanje posla.

 

10. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa (okrivljenik je u organizmu imao koncentraciju alkohola 1,45 g/kg, što je vrlo blizu gornje granice koju je zakonodavac propisao kao kvalifikatornu okolnost za teži oblik istog prekršaja), zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

11. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega, po stavu ovog suda, navedena okolnost, sama za sebe, ne može dovesti do ukidanja zaštitne mjere.

 

12. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u žalbi o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole za obavljanje svakodnevnih poslovnih obveza nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se okrivljenik pridržava prometnih propisa.

 

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

                                Zagreb, 20. veljače 2024.

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Postaji prometne policije Osijek u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.