1

Broj: Ppž-7701/2022

  

                                

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. B., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof, od 24. lipnja 2022., broj: 211-07/22-3/12158, u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okr. M. B. te u povodu tog prigovora, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i novčanoj kazni na način da se postupanje okr. M. B., činjenično opisano pod t. 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) za koji se okrivljeniku na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje novčana kazna od 1.580,00 EUR (tisuću petsto osamdeset eura), postupanje činjenično opisano pod t. 2. i 4. izreke pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz čl. 286. st. 4. i 12. istog Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji se okrivljeniku na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje novčana kazna od 1.580,00 EUR (tisuću petsto osamdeset eura), postupanje činjenično opisano pod t. 3. izreke pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. istog Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji se okrivljeniku na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje novčana kazna od 130,00 EUR (sto trideset eura) pa se okr. M. B. na temelju čl. 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ) izriče ukupna novčana kazna od 3.290,00 EUR (tri tisuće dvjesto devedeset eura) te se okrivljeniku na temelju čl. 33. st. 11. PZ-a određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u šest jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

 

 

II. U ostalom dijelu se prigovor okr. M. B. odbija kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, okr. M. B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M. B. da je, na način činjenično opisan u t. 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji se okrivljeniku na temelju tog zakonskog propisa utvrđena novčana kazna od 10.000,00 kuna, zatim na način činjenično opisan u t. 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz čl. 286. st. 9. i 10. (ispravno st. 4. i 12.) Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji se okrivljeniku na temelju tog zakonskog propisa utvrđena novčana kazna od 10.000,00 kuna, na način činjenično opisan u t. 3. izreke pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz čl. 231. st. 1. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji se okrivljeniku na temelju tog zakonskog propisa utvrđena novčana kazna od 1.000,00 kuna te način činjenično opisan u t. 4. izreke pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz čl. 289. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji se okrivljeniku na temelju tog zakonskog propisa utvrđena novčana kazna od 10.000,00 kuna, te je okrivljeniku na temelju čl. 39. PZ-a, izrečena ukupna novčana kazna od 31.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije osamnaest mjeseci te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 580,00 kuna.

 

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M. B. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor je djelomično osnovan.             

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

 

              6. Okrivljenik u prigovoru priznaje i izražava svijest o počinjenom prekršaju, navodeći da ima obiteljskih problema zbog kojih je postupio nepromišljeno, vozeći pod utjecajem alkohola pa moli da mu se smanji novčana kazna i omogući obročna otplata, ima malu plaću od 5.000,00 kuna i kredit koji otplaćuje, a treba se brinuti za maloljetno dijete.

 

7. Prije svega, razmotrivši odluku o utvrđenim novčanim kaznama, ističe se da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a koji propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne za prekršaje iz čl. 199. st. 2. i 8. i čl. 286. st. 4. i 12. tog Zakona odnosno, novčane kazne od 1.320,00 do 2.650,00 EUR, što primjenom konverzije iznosi od 9.945,54 kuna do 19.966,43 kune ili kaznu zatvora do 60 dana, što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,), a koji je za taj prekršaj propisivao novčane kazne od 10.000,00 do 20.000,00 kuna (ili kaznu zatvora do 60 dana). Isto tako, „novi“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje manji iznos novčane kazne za prekršaj iz čl. 231. st. 1. i 10. tog Zakona odnosno novčanu kazne od 130,00 EUR, što primjenom konverzije iznosi od 979,49 kuna što ga također čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,), a koji je za taj prekršaj propisivao novčanu kaznu od 1.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

7.1.  Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga kao prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8., čl. 286. st. 4. i 12. te čl. 231. st. 1. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22), istome utvrdio najniže novčane kazne propisanu za navedene prekršaje novim, blažim propisom te izrekao ukupnu novčanu kaznu kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

 

8. Nadalje, razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a, ovaj sud je utvrdio po službenoj dužnosti da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. PZ-a jer je glede prekršaja iz čl. 286. st. 9. i 10. te čl. 289. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji su dio predmeta optužbe, primijenjen propis koji se ne može primijeniti. U konkretnom slučaju naime, proizlazi da je pogrešna primjena zakona u pravnoj kvalifikaciji prekršaja.

 

8.1. Naime, okrivljenik je pogrešno kažnjen za dva djela prekršaja u stjecaju i to zbog vožnje za vrijeme kada mu je vozačka dozvola ukinuta nakon izvršnosti rješenja zbog prikupljenih negativnih bodova i vožnje za vrijeme dok mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

 

8.2. Za prekršaj iz čl. 286. st. 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora osoba koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavka 3. do 6. tog članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom. Za prekršaj iz čl. 289. st. 1. i 4. istog Zakona kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora vozač koji upravlja vozilom za vrijeme dok su mu izrečene mjere iz stavka 1. tog članka.

 

8.3. Biće prekršaja iz čl. 286. st. 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama iscrpljuje svo nepravo navedenog ponašanja pa nema svrhe kažnjavati i za prekršaj iz čl. 289. st. 1. i 4. istog Zakona čija obilježja također sadrže isto nepravo pa je jednim djelom prekršaja konzumirano i ono drugo djelo. Okrivljenik je zbog nakupljenih negativnih prekršajnih bodova izgubio pravo na upravljanje motornim vozilom, odnosno ukinuta mu je vozačka dozvola i pravo na samostalno upravljanje vozilom mu je zabranjeno dok, a nakon što proteknu dvije godine, ponovno ne stekne pravo na samostalno upravljanje motornim vozilom.

 

8.4. Slijedom navedenoga djelo iz čl. 286. st. 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama konzumira djelo iz čl. 289. st. 1. i 4. tog Zakona i to stoga što je okrivljenik izgubio pravo na stjecanje prava na upravljanje motornim vozilom na određeno vrijeme pa je u tome razdoblju sadržana i zabrana da upravlja za vrijeme trajanja zaštitne mjere (u trajanju od jedne godine). Budući da se, dakle, radi o prividnom stjecaju prekršaja, to nije bilo mjesta primjeni odredaba o stjecaju i kažnjavanju za dva prekršaja pa je okrivljenika trebalo proglasiti krivim samo za prekršaj iz čl. 286. st. 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je ovaj sud pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci tog djela prekršaja, a posljedično tome i u odluci o novčanoj kazni, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

9. Nadalje, odluka o utvrđenim novčanim kaznama je razmatrana uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne, kao i uslijed podnesenog prigovora.

 

9.1. Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za počinjene prekršaje utvrđena mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku su za prekršaje iz čl. 199. st. 2. i 8. i čl. 286. st. 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđene najniže propisane novčane kazne kao i blaža vrsta kazne (za te prekršaje je propisana alternativno i kazna zatvora do 60 dana), a za prekršaj iz čl. 231. st. 1. i 10. istog Zakona, novčana kazna u fiksnom iznosu, te ovaj sud smatra da, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, pa u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u prigovoru.

 

              9.2.  Kod takvog stanja stvari, okolnosti koje okrivljenik navodi u prigovoru, a tiču eventualnog lošijeg imovnog stanja te činjenicu da je istovremeno počinio tri prekršaja, po stavu ovog suda, nemaju utjecaja na visinu izrečene novčane kazne.

 

10. Međutim, vodeći računa o navodima prigovora kojima okrivljenik moli obročnu otplatu novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti da se izrečena novčana kazna plati u šest jednakih mjesečnih obroka, kako je to i navedeno u izreci ove presude, što je u skladu s odredbom čl. 33. st. 11. PZ-a, a što će žalitelju olakšati plaćanje novčane kazne.

 

10.1. Stoga je djelomično prihvaćen prigovor okrivljenika te je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

 

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika budući da iz stanja spisa ne proizlazi da bi bio nesposoban za rad, držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 EUR, dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

 

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi s čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

                             Zagreb, 14. veljače 2024.

 

 

             

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Novi Marof, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.