Poslovni broj:  UsI-1080/22-11

 

 

 

 

 

      REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. P. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik I. S., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. S. & I. S., Z., protiv tuženika Agencija za zaštitu osobnih podataka, Z., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe S. T. iz Z., OIB: …, zbog povrede prava na zaštitu osobnih podataka, 9. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-041-02/21-08/45, URBROJ: 567-12/13-21-01 od 28. prosinca 2021., u dijelu pod točkama 1., 2., 3., 4. i 5. izreke.

              II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-041-02/21-08/45, URBROJ: 567-12/13-21-01 od 28. prosinca 2021., u točki 1. izreke ocijenio djelomično osnovan zahtjev u ovom upravnom sporu zainteresirane osobe S. T. iz Z. te je u točki 2. izreke utvrdio da je obradom osobnih podataka putem videonadzornih kamera postavljenih na adresi Z.  na lokaciji objekta I. D. od strane tužitelja kao voditelja obrade podataka došlo do povrede prava na privatnost podnositeljice zahtjeva i trećih osoba na način da videonadzorne kamere označene nazivom Camera 10 i Camera 11 obuhvaćaju okolni prostor izvan granice zakupa prostora voditelja obrade podataka, tj. videonadzorne kamere obuhvaćaju prostor javne površine, što je protivno odredbi članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, člancima 26. i 32. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Točkom 2. izreke zabranjuje se tužitelju daljnja obrada osobnih podataka putem predmetnog videonadzornog sustava u dijelu zahvata koji obuhvaća područje javne površine za snimanje kojeg prostora nema valjani pravni temelj, a što je protivno odredbama članaka 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti podataka te članka 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Točkom 4. izreke naređeno je tužitelju brisanje svih zapisa nastalih snimanjem navedenog videonadzornog sustava, a koji su prikupljeni bez valjanog pravnog temelje te je točkom 5. izreke određen rok od 15 dana za poduzimanje naloženih mjera iz točke 3. i točke 4. izreke. Točkom 6. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva S.T. zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako mu je u više navrata uništena imovina koja se nalazi u i ispred poslovnog prostora te da s obzirom da je zakupnik poslovnog prostora – ugostiteljskog prostora, smatra da stoga postoji legitiman interes za opravdanu zaštitu i sigurnost. Smatra da kamere oznake Camera 10 i Camera 11 ni na koji način ne zahvaćaju okolni prostor kojim bi došlo do povrede prava podnositeljice zahtjeva ili trećih osoba. Napominje kako je videonadzorom obuhvaćen samo pristup ulascima i izlascima iz ugostiteljskog objekta te da postavljene kamere oznake Camera 10 i Camera 11 ni na koji način ne vrše prekomjerno snimanje izvan ugostiteljskog objekta kojim bi se neovlašteno zahvaćalo prostor javne površine, odnosno stanova drugih stanara i okolnih zgrada. Ističe kao posjeduje svu valjanu tehničku dokumentaciju o ugradnji videonadzornog sustava koji je postavljen u skladu sa zakonskim odredbama i važećim Pravilnikom. Napominje da ovlaštenje za pristup podacima/snimkama imaju isključivo osobe ovlaštene za zastupanje društva tužitelja na način da istome pristupaju na računalu zaštićenom pristupnom lozinkom, kao i da se snimke zabilježene sustavom videonadzora čuvaju na rok od 2 mjeseca te da se nakon proteka tog roka automatski brišu samim presnimavanjem video sadržaja. Navodi kako ugostiteljski objekt sadrži odgovarajuće i na zakonu propisane oznake da je prostor pod videonadzorom te da su s obzirom na položaj i sadržaj obavijesti treće osobe jasno i na nesumnjiv način obaviještene o istom kao i o načinu na koji mogu ostvariti svoja prava u slučaju eventualne povrede istih. Ističe kako nije nikada zaprimio prigovor bilo kojeg ispitanika kojim bi isti tražio zaštitu svog eventualno povrijeđenog prava radi neovlaštene obrade njegovih podataka. Predlaže da se provede očevid, sasluša N. M., vlasnik P.-a i da se provede vještačenje na okolnost utvrđivanja opsega dozvoljenog obuhvata kamera oznake Camera 10 i Camera 11.

3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika u dijelu pod točkama 1., 2., 3., 4. i 5. te potražuje trošak upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kao je u predmetnoj upravnoj stvari postupio sukladno odredbama članka 57. stavak 1 i članka 58. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46EZ (Opća ureda o zaštiti podataka) SLEU L119, članka 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj 42/18.), kojim se štiti osobni podaci fizičkih osoba, tj. nadzire prikupljanje, obrada i korištenje osobnih podataka. Navodi kao je postupio u granicama svojih ovlasti te u skladu s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka i Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Napominje kako je u članku 26. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka jasno definirano kao videonadzorom mogu biti obuhvaćene prostorije, dijelovi prostorija te vanjska površina objekta, ali ne i javna površina, što je propisano odredbom članka 32. navedenog Zakona. Također ističe kako je člankom 31. Zakona propisano da je za uspostavu videonadzora u stambenim, odnosno poslovnim stambenim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova, a koju suglasnost tužitelj ne posjeduje te stoga i nema valjani pravni temelj/zakonsku osnovu. Ističe da je tužitelj dostavio presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20. svibnja 2019., u kojem nije navedeno vlasništvo tj. pravo korištenja prostora koji je obuhvaćen zahvatom kamera označenim Camera 10 i Camera 11 te da isto nakon poziva da dostavi, nije dostavio. Napominje kako se mogućnost snimanja ulaznih i vanjskih prostorija objekta odnosi isključivo na prostore snimanja koji su u privatnom vlasništvu, dok je mogućnost snimanja takvih prostora javne površine izuzeta u odnosu na ovlaštenje fizičkih i pravnih osoba koje nisu tijela javne vlasni jasnom i izričitom odredbom članka 32. Zakona. Ističe kako je vidljivo iz zahvata videonadzornih kamera označenih sa oznakama Camera 10 i Camera 11 da je postavljena softverska "maska privatnosti", ali da kamere svojim zahvatom i dalje obuhvaćaju okolni prostor izvan granice zakupa prostora tj. područje javne površine – dio pločnika ispred ulaza u ugostiteljski objekt. Napominje kako nije u rješenju utvrdio da tužitelj nije pravno ovlašten snimati dio vanjske površine koja je neposredno vezana uz ugostiteljski objekt, već da je utvrdio rješenjem kako se prekomjerno snima prostor koji nije apsolutno nužan u svrhu zaštite osoba i imovine. Navodi kako se iz spisa predmeta nedvojbeno može utvrditi da sporne videonadzorne kamere snimaju prostor javne površine na kojima nije postavljen ugostiteljski objekt, niti njegova pripadajuća imovina te da sporne kamere svojim perimetrom snimanja jasno zahvaćaju prostor javne površine koji se koristi kao šetnica za sve građane (pješaci i biciklisti) na kojima svakodnevno dolazi do povećane fluktuacije ispitanika i da se snimanjem njihovih osobnih podataka na takav način u znatnoj mjeri utječe na zaštitu njihove privatnosti. Ističe da je na temelju očitovanja, dostavljene popratne dokumentacije i provedenih nadzornih aktivnosti utvrđeno kako je prikupljanjem i obradom osobnih podataka putem videonadzornog sustava došlo do povrede prava na privatnost. U odnosu na navode tužitelja u vezi ugradnje videonadzornog sustava, tehničke dokumentacije, pristupa snimkama i zaštiti istih od neovlaštenog pristupa te obavijesti o videonadzoru tuženik je naveo kako isti nisu bili relevantni u predmetnoj upravnoj stvari.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Sud je 2. veljače 2024., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika te u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da  tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema podacima spisa proizlazi da je povodom zahtjeva u ovom upravnom sporu zainteresirane osobe tuženik proveo postupak i donio odluku temeljem odredbe članka 26., 31. i 32. Zakona o provedbi Opće uredbe zaštiti podataka (Narodne  novine, broj 42/18.). Naime podnositeljica zahtjeva je navela kako se na lokaciji ugostiteljskog objekta naziva I. D., nalazi instalirani videonadzorni sustav, na istoj stambenoj zgradi gdje se nalazi njezin stan te da se snima i prostor njezinog stana kao i stanovi drugih stanara u istoj i okolnim zgradama zbog toga što videonadzorni sustav uključuje dvije kamere koje imaju mogućnost snimanja 360 stupnjeva te da se ujedno i snimanje provodi bez suglasnosti ostalih stanara i kao i da navedeni objekt nije odgovarajuće označen i da ispitanici nisu o tome adekvatno obaviješteni.

9. U postupku je zatraženo očitovanje od tužitelja i dostava relevantne dokumentacije u odnosu na videonadzorni sustav te je tuženik temeljem ovlaštenja iz članka 36. 37. i 40. Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka, proveo nadzor

nad obradom i provođenjem zaštite osobnih podataka vezano uz prikupljanje i daljnju obradu osobnih podataka učinjenim videonadzornim sustavom, na lokaciji objekta I. D. o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 041-02/21-08/09, URBROJ: 567-12/13-21-14 od 20. rujna 2021. Spisu su priložene i fotografije kamera uključujući sporne kamere pod oznakom Camera 10 i Camera 11.

              10. U provedenom nadzoru utvrđeno je da je objektu postavljen videonadzorni sustav koji se sastoji od ukupno 11 videonadzornih kamera, od kojih su 4 vanjske kamere (dvije kamere smještene su s prednje strane, prije ulaza u objekt, a dvije su smještene sa stražnje strane objekta gdje se nalazi terasa), a koje kamere se ne mogu rotirati. Nadalje je direktnim uvidom u zahvat videonadzornih kamera utvrđeno da su za dvije vanjske kamere koje su smještene s prednje strane, prije ulaza u objekt označene nazivima Camera 10 i Camera 11 postavljene softverske "maske privatnosti", ali je utvrđeno da iste svojim zahvatom djelomično obuhvaćaju i područje javne površine tj. dio pločnika ispred ulaza u objekt I. D.. Tuženik je također nakon dostavljenog očitovanja vlasnika P.-a, N. M., a u odnosu na rotiranje navedenih kamera utvrdio da videonadzorne kamere nemaju opciju rotiranja, već da se iste ručno usmjeravaju prema prostoru interesa.

              11. Odredbom članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da je obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha; obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora; obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade; obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe; obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade; obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete.

12. Odredbom članka 26. Zakona propisano je da se obrada osobnih podataka putem videonadzora može provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora (stavak 1.). Videonadzorom mogu biti obuhvaćene prostorije, dijelovi prostorija, vanjska površina objekta, kao i unutarnji prostor u sredstvima javnog prometa, a čiji je nadzor nužan radi postizanja svrhe iz stavka 1. ovoga članka (stavak 2.).

13. Člankom 31. Zakona, propisano je da za uspostavu videonadzora u stambenim, odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova.

14. Člankom 32. navedenog Zakona propisano je da je praćenje javnih površina putem videonadzora dozvoljeno samo tijelima javne vlasti, pravnim osobama s javnim ovlastima i pravnim osobama koje obavljaju javnu službu, samo ako je propisano zakonom, ako je nužno za izvršenje poslova i zadaća tijela javne vlasti ili radi zaštite života i zdravlja ljudi te imovine.

15. S obzirom na sve naprijed navedeno te cjelokupno provedeni postupak, Sud ocjenjuje da tuženik osporenom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja. Prihvaća se obrazloženje odluke tuženika o djelomičnom usvajanju zahtjeva zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu, a u odnosu na to da je obradom osobnih podataka putem videonadzornih kamera (Camera 10 i Camera 11) postavljenih na adresi Z. na lokaciji objekta I. D. od strane tužitelja kao voditelja obrade podataka došlo do povrede prava na način kako je to utvrdilo tijelo. Naime, pravilno je utvrđeno da videonadzorne kamere označene nazivom Camera 10 i Camera 11 obuhvaćaju okolni prostor izvan granice zakupa prostora voditelja obrade podataka, tj. videonadzorne kamere obuhvaćaju prostor javne površine, a što je protivno odredbi članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, člancima 26. i 32. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.

16. Naime, tužitelj nije doveo u sumnju opisano činjenično stanje te je u konkretnom slučaju prikazanom obradom podataka utvrđeno da se obrađuju osobni podaci u prekomijernom opsegu tj. iz spisu priloženih fotografija u koje je uvid izvršio i ovaj sud je jasno razvidno da sporne kamere obuhvaćaju okolni prostor izvan granica zakupa prostora tužitelja, odnosno dio pločnika javne površine ispred ulaza u objekt. Osim toga tužitelj i nema suglasnost propisanu odredbom članka 31. Zakona.

17. Sud nije prihvatio provođenje predloženih dokaza, jer su isti zbog naprijed iznesenog nesvrsishodni i ne bi doveli do drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari. Budući da niti ostali prigovori navedeni u tužbi ne utječu na odluku u ovom sporu, Sud nije našao osnove za usvajanje tužbenog zahtjeva.

18. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I izreke ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a.

19. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

 

 

U Zagrebu, 9. veljače 2024.

Sutkinja

Meri Dominis Herman, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

             

1