1               Poslovni broj: I Kž-eun-4/2024-4

 

Poslovni broj: I Kž-eun-4/2024-4

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe S. K., zbog kaznenih djela iz članka 287. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona Republike Slovenije, odlučujući o žalbi tražene osobe, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj Kv-eun-11/2023-18 od 13. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba tražene osobe S. K. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem je pod točkom I izreke na temelju članka 29. stavka 5. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“, broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17. , 68/18. i 70/19.- dalje: ZPSKS-EU) odobrena predaja tražene osobe S. K. R. S. na temelju Europskog uhidbenog naloga Republike Slovenije, Okružnog suda u Ljubljani broj VI K 28950/2020 od 16. listopada 2023. te je određeno da se predaja nakon pravomoćnosti rješenja, odobrava radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela povrede tajnosti postupka iz članka 287. stavak 2. Kaznenog zakona Republike Slovenije i kaznenog djela zlouporabe osobnih podataka iz članka 143. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Slovenije, počinjenih na način opisan u izreci pobijanog rješenje. Pod točkom II izreke na temelju članka 29. stavka 5. točke 4. ZPSKS-EU predaja tražene osobe S. K., koja se nije odrekla primjene načela specijalnosti i nije pristala na predaju, odobrena je pod uvjetima da bez dopuštenja Republike Hrvatske za djela počinjena prije predaje ne smije se kazneno goniti, niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja europskog uhidbenog naloga, da bez dopuštenja Republike Hrvatske tražena osoba ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora te da bez dopuštenja Republike Hrvatske tražena osoba ne smije se izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora. Pod točkom III izreke na temelju članka 22. stavka 3. ZPSKS-EU određeno je da se predaja tražene osobe S. K. uvjetuje vraćanjem tražene osobe S. K. u Republiku Hrvatsku ukoliko joj bude izrečena sankcija u državi izdavanja, jer je tražena osoba S. K. pristala izdržavati eventualnu izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj, a ista ima prebivalište u Republici Hrvatskoj. Pod točkom IV određeno je da će na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU predaju tražene osobe S. K. nadležnim tijelima Republike Slovenije izvršit Odjel S.I.Re.N.E Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba po branitelju, odvjetniku N. R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje i odbiti predaju tražene osobe S. K. ili podredno ukinuti pobijao rješenje i vratiti na ponovno odlučivanje.

 

3. Spis je, u skladu s člankom 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijajući prvostupanjsko rješenje žalitelj ukazuje na članak 33. stavak 1. ZPSKS-EU prema kojem će postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga prekinuti ako se protiv tražene osobe u Republici Hrvatskoj vodi postupak zbog drugog kaznenog djela ili se tražena osoba nalazi na izdržavanju kazne zatvora, ističući da se protiv tražene osobe vodi kazneni postupak uz tvrdnju "da je predmetni postupak vjerojatno u fazi da je potvrđeno rješenje o istrazi ili je podignuta optužnica".

 

5.1. Međutim, iako je u pravu tražena osoba S. K. da je Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, što proizlazi iz podataka u sustavu eSpis, podiglo optužnicu, ista nije potvrđena, slijedom čega se protiv tražene osobe ne vodi kazneni postupak jer kazneni postupak nije započeo u smislu članka 17. stavak 1. ZKP/08. Naime, tim je člankom propisano da kazneni postupak započinje pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage, potvrđivanjem optužnice ako istraga nije provedena, određivanjem rasprave na temelju privatne tužbe ili donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga. S obzirom na to da u konkretnom slučaju nije vođena istraga već je provedeno istraživanje, to se protiv tražene osobe ne vodi kazneni postupak, slijedom čega s pravom prvostupanjski sud, protivno tvrdnji žalitelja, nije prekinuo postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga.

 

5.2. Nadalje, u pravu je prvostupanjski sud da država izvršenja nije ovlaštena ispitivati zakonitost odluke radi čijeg je izvršenja izdan europski uhidbeni nalog, što je potpuno i pravilno prvostupanjski sud obrazložio u točki 13. pobijanog rješenja. Naime, tu odluku tražena osoba može pobijati u državi izdavanja u skladu s pravom te države.

 

5.3. Također nije u pravu žalitelj da prvostupanjski sud nije izvršio provjeru dvostruke kažnjivosti, jer je prvostupanjski sud u točki 9. obrazloženja pobijanog rješenja, utvrdio da su djela opisana u europskom uhidbenom nalogu kažnjiva i po domaćem pravu, za koja s obzirom na zapriječenu kaznu nije nastupila zastara po domaćem pravu.

 

5.4. Jednako tako pogrešna je tvrdnja da prvostupanjski sud nije u izreci naveo u koju svrhu se odobrava predaja jer iz točke I izreke pobijanog rješenja jasno proizlazi da se predaja tražene osobe odobrava radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela povrede tajnosti postupka iz članka 287. stavka 2. Kaznenog zakona Republike Slovenije i kaznenog djela zlouporabe osobnih podataka iz članka 143. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Slovenije.

 

5.5. U odnosu na tvrdnju tražene osobe da nije utvrđeno jesu li kaznena djela počinjenja i na području Republike Hrvatske, s obzirom na to da su počinjenja putem društvene mreže facebook, valja istaknuti da je, u skladu s člankom 9. stavkom 1. KZ/11., mjesto počinjenja, osim mjesta gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi, i mjesto gdje je u cijelosti ili djelomično nastupila posljedica. Imajući u vidu da iz činjeničnog opisa proizlazi da se traženoj osobi stavlja na teret da je objavljivala osobne podatke osoba, djeteta i odrasle osobe, koji žive u Republici Sloveniji, čiji su državljani, i to podatke koji proizlaze iz dokumentacije iz sudskih postupaka koji se vode u Republici Sloveniji, to je očito da su posljedice nastupile u toj državi, slijedom čega je i mjesto počinjenja kaznenih djela u Republici Sloveniji, slijedom čega nije od značaja gdje se je počinitelj, ovdje tražena osoba nalazila kad je na društvenoj mreži objavljivala tekstove, čiji sadržaj je kažnjiv. Stoga, ne postoji razloga za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga iz članka iz članka 21. stavak 1. točka 7. alineja a) ZPSKS-EU, na što upire žalitelj.

 

6. Slijedom navedenog, kako žalbom tražene osobe nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, u skladu s člankom 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čanka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 7. veljače 2024.