1

Poslovni broj: 19 Gž-420/2022-2

 

                                                                                                  Poslovni broj: 19 Gž-420/2022-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. P. d.o.o., P., OIB: …, zastupanog  po  punomoćniku M. K. odvjetniku iz P.. protiv tuženika M. Š. OIB:… iz R. S. zastupanog po punomoćniku L. K. odvjetniku iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj 18 PU Povrv-302/2018 od 21. ožujka  2019., dana 6. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj 18 PU Povrv-302/2018 od 21. ožujka  2019. u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke),

 

p o t v r đ u j e u  dijelu kojim se država na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K., poslovni broj Ovrv-11053/17 od 15. rujna 2017. i nalaže tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 130,00 kn (stotrideset kuna), sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 04. veljače 2016. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosim, u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od osam dana (dio točke I. izreke).

 

p r e i n a č a v a  tako da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K., poslovni broj Ovrv-11053/17 od 15. rujna 2017. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju trošak

 

1

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

ovršnog postupka u iznosu od 208,75 kn (dvjesto osam kuna  i sedamdeset pet lipa) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana 15. rujna 2017. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosim, u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana, ( dio točke I. izreke),

 

p r e i n a č a v a u odluci o troškovima postupka, te nalaže tuženiku da tužitelju uz trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna, naknadi ovršni trošak od 75,00 kuna sve u roku od 8 dana (točka III.), a tužitelj odbija sa preostalim zahtjevom za naknadu troška .

 

II.  Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe i zahtjev  tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I/ Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K., poslovni broj Ovrv-11053/17 od 15. rujna 2017. godine, održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 130,00 kn (stotrideset kuna), sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 04. veljače 2016. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosim, u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 208,75 kn (dvjesto osam kuna  i sedamdeset pet lipa) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana 15. rujna 2017. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosim, u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

II/ Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika I. K., poslovni broj Ovrv-11053/17 od 15. rujna 2017. godine, ukida se u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 360,00 kn (tristošesdesetkuna) na ime troškova ovršnog postupka te iznosa od 506,25 kn (petstošestkunaidvadesetpetlipa) na ime predvidivog troška s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na te iznose od dana 15. rujna 2017. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosim, u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana., te se za navedeno odbija tužbeni zahtjev.

 

III/ Nalaže se tuženiku M. Š. OIB …, da tužitelju P. P. d.o.o., OIB: …, na ime parničnog troška isplati iznos od 725,00 kn, sve u roku od 8 dana.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11.  Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka , te predlaže da se njegova žalba pozitivno riješi.

 

2.1. U sadržaju žalbe tuženik ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer da nema razloge o odlučnim činjenicama, a dani razlozi  su nejasni. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik vidi u tome što je sud utvrđujući da je tuženik 27. siječnja 2016. na javnom parkiralištu parkirao automobil u svom vlasništvu reg. oznake … bez istaknute parkirne karte sa tužiteljem zaključio Ugovor o korištenju javnog parkirališta sa naplatom uz korištenje dnevne parkirne karte temeljem članka 4 Odluke o organizaciji naplate i kontrole parkiranja  na javnim parkiralištima  od 16. prosinca 2009. da je time sud pogrešno primijenio : Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi, Zakon o sigurnosti prometa na cestama i Zakon o obveznim odnosima, jer je izveo pogrešan zaključak o učincima i važenju akata jedinica lokalne samouprave, kao i učinak presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-36/16 od 13. lipnja 2016. Napominje i da u kritično vrijeme na snazi nije bio niti jedan akt iz kojega bi proizlazila obveza sklapanja Ugovora o korištenju javnog parkirališta odnosno da su akti, na kojima sud prvog stupnja temelji svoji odluku, nezakoniti i nisu mogli proizvoditi valjane pravne učinke, pa da slijedom navedenog nije mogla niti nastati obveza tuženika prema tužitelju. Drži da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske utvrđeno da je predstavničko tijelo G. P., davanjem ovlasti gradonačelniku za donošenjem opisane Odluke, prekoračilo ovlasti, te se poziva na presude Ustavnog suda Republike Hrvatske.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Kako u ovom predmetu tužitelj traži isplatu od 130,00 kuna, u smislu članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP-a), radi se o sporu male vrijednosti, te se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao što proizlazi iz odredbe čanka 467. stavak. 1. ZPP-a.

 

5.1. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga,  te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju u navodima žalbe ukazuje tuženik, jer je sud za svoju odluku dao jasne i dostatne razloge, tako da presuda nema nedostataka i može se ispitati.

 

6. U ovom sporu prvostupanjski sud je odlučivao o osnovanosti platnog naloga javnog bilježnika koji je citiran u samoj izreci presude, a odnosi se na trošak dnevne parkirne karte u iznosu od 130,00 kuna, s osnove naplate dnevne parkirne karate  za vozilo registarske oznake … .

 

7. U prvostupanjskom postupku  je utvrđeno: 

 

- da prema izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 2017-17681-16 potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi 130,00 kn sa dospijećem od 4. veljače 2016, po osnovi  neplaćene dnevne parkirne karte br. 455741,.

- da je prema podatcima MUP-a RH vozilo registarskih oznaka … na dan izdavanja predmetne dnevne parkirne karte bilo u vlasništvu tuženika,

- da iz dnevne parkirne karte br. …i fotografija parkiranog vozila reg. oznaka … proizlazi da je vozilo zatečeno bez uplaćene parkirne karte, u 13,47 h u . koja je prema "Naredbi o lokacijama javnih parkirališta pod naplatom, zonama, vremenskom ograničenju trajanja parkiranja, vremenu naplate parkiranja i visinama naknade za parkiranje na području Grada Pule "(Službene novine G. P. br. 4/07, 4/08, 21/09, 06/11, 04/12, 04/13, 08/13 i 7/14.), označena kao crvena 1. zona.

 

8. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da Odluka o organizaciji naplate i kontrole parkiranja na javnim parkiralištima G. P. od 16. prosinca 2009. (Službene novine G. P.: 21/09, 6/10, dalje: Odluka) ne proizvodi pravne učinke, jer da ju donio gradonačelnik kao neovlašteno tijelo, te se pri tom poziva na presudu Visokog upravnog suda RH, broj: Usoz-36/16 od 13. lipnja 2016. kojom su ukinute pojedine odredbe Odluke o uređenju prometa na području G. P. („Službene Novine“ 7/10, dalje Odluka /10).

 

9. Naime citiranom presudom Visokog upravnog suda RH, broj: Usoz-36/16 od 13. lipnja 2016. nije ukinuta Odluka/10. Štoviše, u obrazloženju predmetne presudne navedeno kako taj sud: “nije ocijenio nezakonitom odredbu članka 10. stavka 1. odredbe Odluke/10 o uređenju prometa na području G. P. („Službene Novine“ 7/10), a kojom je propisano da upravljanje, tehničke i organizacijske poslove, naplatu, nadzor nad parkiranjem vozila, održavanje, čišćenje, te druge poslove na javnim parkiralištima s naplatom obavlja pravna osoba koju odredi Gradonačelnik (u daljnjem tekstu: organizator parkiranja), to stoga jer određivanje pravne osobe za obavljanje navedenih poslova, po ocjeni ovog Suda (Visoki upravni suda RH), predstavlja pojedinačnu (provedbenu) odluku kojom se osigurava izvršavanje predmetnog općeg akta, a koju, sukladno članku 61. stavku 6. Statuta G. P. - Pola, ima ovlast donijeti Gradonačelnik u obavljanju izvršne vlasti“.

 

10. Ugovorni odnos između davatelja javne usluge parkiranja i korisnika parkirnog mjesta, koji se zasniva u smislu članka 4. Odluke ima obilježja adhezijskog ugovora iz članka 295. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05,41/08,125/11, 78/15 dalje ZOO) što znači da prihvaćanjem parkiranja na označeno parkirno mjesto korisnik prihvaća obvezu da parkiranje plati po cijeni koja proizlazi iz članka 4. stavak 1. u vezi sa člankom 6. Odluke, ali isto tako da ukoliko ne plati parkiranje prihvaća plaćanje cjelodnevne parkirne karte. Budući se u smislu članka 8. Odluke korisnikom javnog parkirališta sa naplatom koji podliježe plaćanju dnevne karte smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila, ispravno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na plaćane utuženog iznosa, odnosno održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 130,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća do isplate.

11. Obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, trebao odlučiti odlukom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.), tako da je povodom žalbe tuženika kojom osporava i odluku o troškovima postupka , valjalo platni nalog ukinuti u dijelu održanih troškova ovrhe.

 

12. Nadalje osnovano tuženik osporava tužitelju dosuđeni ovršni trošak na ima sastava prijedloga za ovrhu.  Naime ovaj sud smatra da tuženik u ovom sporu koji se vodio povodom prigovora protiv platnog naloga, ne može biti u nepovoljnijem položaju nego  što bi bio da je podnio tužbu radi naplate navedenog potraživanja, u kojem slučaju bi tužitelj za cijeli postupak imao pravo samo na trošak u visini jednokratne nagrada za zastupanje po Tbr 7. točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (narodne novine 142/12, 103/14 107/15 OT). Slijedom toga osnovano tuženik ističe kako se tužitelju mogao dosuditi samo trošak nagrade javnog bilježnika. Stoga u smislu članka 155. ZPP-a, ovaj sud smatra da tužitelju ne pripada posebni trošak za sastav prijedloga za ovrhu, već mu osnovano kao ovršni trošak pripada trošak nagrade javnog bilježnika kojeg je prvostupanjski sud odmjerio u iznosu od 75,00 kuna i trošak jednokratne nagrade  sa PDV-om u iznosu od 625,00 kuna i sudske pristojbe na presudu od 100,00 kuna, slijedom čega je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka.

 

13. Kako tuženik nije uspio sa žalbom u glavnoj stvari i osnovanost osnove održanog platnog naloga, nego tek u manjem dijelu odluke o troškovima postupka, ovaj sud tuženiku nije dosudio troškove žalbe. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu, jer u smislu članka 155. ZPP-a odgovor na žalbu nije bio potreban za odluku povodom izjavljene žalbe.

 

U Požegi 6. veljače 2024.

                                                                                                                                      Sutkinja

 

                                                                                                                                   Branka Ribičić