1                             Poslovni broj: UsI-4017/23-6

 

 

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-4017/23-6

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljica 1. M. N. iz Z., OIB:… i 2. T. I.-P. iz Z., OIB: …, koje zastupa opunomoćenica N. O., odvjetnica u O., H. i partneri, odvjetničko društvo d.o.o. iz Z., protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Z., OIB: …, radi šutnje uprave, 5. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljica I-M. N. i II-T. I. P. te se nalaže tuženiku Agenciji za zaštitu osobnih podataka u roku od 30 dana od dana dostave ove presude donijeti rješenje o izvršenju rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka KLASA: UP/I-041-02/17-08/20, URBROJ: 567-02/03-18-01 od 03.10.2018.g.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljicama troškove ovog upravnog spora u iznosu od 684,10 EUR, sve u roku 15 dana.“

 

Obrazloženje

 

1.1. Tužiteljice u tužbi u bitnom navode da je povodom zahtjeva za zaštitu prava tužiteljica, proveden je postupak pred tuženikom, KLASA: UP/I-041-02/17-08/20, URBROJ: 567-02/03-18-01, a u kojem je dana 3. listopada 2018. doneseno rješenje kojim se utvrđuje da je obradom osobnih podataka od strane treće osobe snimano dvorište u suvlasništvu tužiteljica, bez zakonite svrhe i odgovarajućeg pravnog temelja. Predmetnim rješenjem trećoj osobi zabranjeno je snimanje predmetnog dvorišta te naloženo brisanje svih zapisa nastalih snimanjem dvorišta odnosno javne ceste, a koji su prikupljeni bez pravne osnove. Kako uputa o pravnom lijeku predmetnog rješenja glasi „Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba“, pa je, sukladno članku 133. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku rješenje postalo izvršno već dostavom rješenja stranci, a treća osoba po istom nije dobrovoljno postupila, tužiteljice su dana 12. srpnja 2021. podnijele tuženiku zahtjev radi donošenja rješenja o izvršenju. Međutim, kako je treća osoba pokrenula upravni spor protiv spomenutog rješenja, tuženik je povodom zahtjeva tužiteljica odgovorio dopisom KLASA: UP/I-041-02/17-08/20, URBROJ: 567-02/03-21-14 od 10. listopada 2021.g. kako „u odnosu na konkretan slučaj, navodimo kako u ovom trenutku nisu ispunjeni uvjeti za izvršenje cit. rješenja ove Agencije. U tom smislu, navodimo kako će ova Agencija izvršenje rješenja provesti po okončanju postupka koji se vodi pred navedenim nadležnim sudom“, iako popratno citiravši upravo članak Zakona o općem upravnom postupku koji upućuje kako uvjeti za izvršenje jesu ispunjeni, obzirom da je rješenje protiv kojeg nije dopuštena žalba, dostavljeno stranci. Nastavno na okončanje upravnog spora, tužiteljice su dana 18. listopada 2022. ponovno podnijele tuženiku prijedlog za donošenje rješenja o izvršenju, u trenutku kada je nedvojbeno, čak i po protupravnom tumačenju zakonske odredbe tuženika, rješenje postalo izvršno. Međutim, tuženik do današnjeg dana nije proveo niti jednu radnju povodom prijedloga tuženica niti je donio rješenje o izvršenju.

1.2. Tužiteljice naslovnom sudu podnose ovu upravnu tužbu na temelju članka 3. stavak 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima radi ocjene nezakonitog propuštanja tuženika da postupi prema propisu, u konkretnom slučaju prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku. U konkretnom slučaju, kako je povodom zahtjeva za zaštitu prava tužiteljica proveden postupak pred Agencijom za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-041-02/17-08/20, URBROJ: 567-02/03-18-01, u kojem je doneseno spomenuto rješenje kojim je utvrđeno da je obradom osobnih podataka od strane L. K. putem sustava video nadzora snimano dvorište u suvlasništvu podnositeljica na adresi R. 5, bez zakonite svrhe i odgovarajućeg pravnog temelja, tužiteljice ističu kako je nedvojbeno da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku pa se na tuženika moraju primjenjivati odredbe Zakona o općem upravnom postupku o načinu i vremenu izdavanja izvršnosti za prvostupanjski upravni akt. Predmetnim rješenjem L. K. zabranjeno je snimanje predmetnog dvorišta te naloženo brisanje svih zapisa nastalih snimanjem dvorišta odnosno javne ceste, a koji su prikupljeni bez pravne osnove. Kako ista po rješenju nije postupila, a uputa o pravnom lijeku predmetnog rješenja glasi „Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba“, sukladno članku 133. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, rješenje je postalo izvršno već dostavom rješenja stranci, tužiteljice su stoga osnovano dana 12. srpnja 2021. podnijele tuženiku zahtjev radi donošenja rješenje o izvršenju.

1.3. Sukladno članku 52. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, Agencija za zaštitu osobnih podataka definirana je kao državno tijelo, a kao takvo, ima pravo i dužnost nadzirati provedbu Opće uredbe o zaštiti podataka. Nakon utvrđenog grubog kršenja zakonskih prava tužiteljica, svojim pasivnim postupanjem tuženik i sam sudjeluje u opetovanom kršenju upravo odredbi koje je dužno štititi. Agencija – koja bi trebala imati ključnu ulogu u zaštiti privatnosti i osobnih podataka građana, a koje je temeljno pravo pojedinaca na području Europske unije. Njena zadaća nije i ne smije biti puko utvrđivanje povrede zakonskih odredbi o obradi osobnih podataka, već mora osigurati i otklon takve povrede, kako utvrđena povreda prava pojedinaca čije su osobne informacije ugrožene, ne bi ostala samo „mrtvo slovo na papiru“. Međutim, do današnjeg dana, gotovo godinu dana nakon podnesenog zahtjeva za donošenje rješenja o izvršnosti, tužiteljice još uvijek nisu zaprimile rješenje o izvršenju, koje je tuženik sukladno članku 138. i 139. Zakona o općem upravnom postupku dužan donijeti, uskrativši im time zaštitu od zlouporabe osobnih podataka, zajamčeno međunarodnim i nacionalnim propisima. Kao što je navedeno u temeljnim ugovorima EU, tijela javne vlasti i sudovi država članica u najvećoj su mjeri odgovorni za primjenu prava Unije. Stoga, ne ulazeći u samostalnost i neovisnost djelokruga tuženika, nacionalna tijela su dužna omogućiti pojedincu potpunu zaštitu njegovih prava zajamčenih na razini EU, a na isto su obvezana Općom uredbom o zaštiti podataka, koja se izravno primjenjuje u Republici Hrvatskoj i svim državama članicama Europske unije od 25. svibnja 2018. Najveća prijetnja zaštiti osobnih podataka te pravima tužiteljica ogleda se u prekluziji zaštite njihovih prava, a koju definira članak 135. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku: Stoga, potpuno je apsurdna situacija povodom tuženikova krivog tumačenja Zakona o općem upravnom postupku, odnosno, odredbi o izvršnosti rješenja, uslijed koje će zbog takvog tumačenja tužiteljicama u listopadu ove, 2023. godine, proteći prekluzivni rok izvršenja od 5 godina iz članka 135. stavak 3. Zakona, zbog kojeg će L. K. imati osnovano pravo podnijeti žalbu protiv rješenja o izvršenju (ako isto ikada bude doneseno, pa makar i izvan roka). Dakle, nedvojbeno je da je tuženik, kao javnopravno tijelo u smislu Zakona o općem upravnom postupku, unatoč ispunjenju zakonom predviđenih pretpostavki, propustio postupiti sukladno svojim zakonskim obvezama i odlučiti o zahtjevu tužiteljica za donošenje rješenja o izvršenju.

1.4. Predlažu usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave ove presude donijeti rješenje o izvršenju rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka KLASA: UP/I-041-02/17-08/20, URBROJ: 567-02/03-18-01 od 3. listopada 2018. te naložiti tuženiku naknaditi tužiteljicama troškove upravnog spora u iznosu od 684,10 eura, sve u roku 15 dana.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da se predmetno rješenje ne može izvršiti budući je na temelju članka 135. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku istekao rok od pet godina od dana kada je rješenje postalo izvršno budući je L. K. zaprimila rješenje 19. listopada 2018. Ističe da tužiteljice u oba prijedloga za izvršenje koje su podnijele tuženiku nisu dostavila dokaz kojim potvrđuju odnosno dokazuju da L. K. nije postupila po predmetnom rješenju odnosno da postupa suprotno obvezi. Smatra da su netočni navodi da tuženik nije proveo niti jednu radnju povodom prijedloga tužiteljica budući je tuženik 2. kolovoza 2023. proveo kontrolni nadzor o čemu je sastavljen Zapisnik o provedenom nadzoru KLASA: 042-02/23-01/25, URBROJ: 567-12/13-23-05 od 2. kolovoza 2023. o čemu je putem elektroničke pošte 24. kolovoza 2023. obaviješten odvjetnički ured tužiteljica te im je ujedno dostavljen Zapisnik o provedenom nadzoru. Predmetnim nadzorom prema izjavi N. K. majke L. K. dvije kamere postavljene ispod prozora nisu u funkciji jer je uređaj za pohranu snimaka uništen, neposrednim uvidom ovlaštenik službenika utvrđeno je da kamere nisu spojene na nikakav uređaj za pohranu niti na Internet te je N. K. izjavila da su snimke obrisane/uklonjene. Stoga tuženik ne vidi osnove za donošenje rješenja o izvršenju budući da nadzornim aktivnostima nije utvrđeno da L. K. nije postupila po obvezi naloženoj rješenjem, a niti su tužiteljice suprotno dokazale. Ističe da obveza donošenja rješenja o izvršenju kojim bi se prijedlog za izvršenje odbio nije propisana Zakonom o općem upravnom postupku budući da prema iznesenom nije utvrđeno da nije ispunjena obveza iz predmetnog rješenja. Navodi da Zakon o općem upravnom postupku propisuje u članku 139. stavku 1. samo obvezu donošenja rješenja kad izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju odnosno u članku 140. stavak 4. propisana je obveza donošenja rješenja kad se odgađa njegovo izvršenje, dakle nije propisano donošenje rješenja o odbijanju prijedloga. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave (članak 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Prema odredbi članka 135. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP) izvršenje se provodi po službenoj dužnosti kad to nalaže javni interes. Izvršenje koje je u interesu stranke provodi se na prijedlog stranke (predlagatelj izvršenja). Izvršenje se može provesti i na temelju nagodbe stranaka. Po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje se ne može izvršiti, ako zakonom nije drukčije propisano.

6. Ako se radi o upravnoj stvari donesenoj po službenoj dužnosti izvršenje se u pravilu provodi po službenoj dužnosti. Međutim, rješenje doneseno po zahtjevu stranke u pravilu se provodi na prijedlog stranke u čijem je interesu doneseno rješenje koje je predmet izvršenja (predlagatelj izvršenja). Ne može se uskratiti legitimacija za pokretanje postupka izvršenja osobi o čijem je zahtjevu vođen upravni postupak u kojem je donesen izvršni naslov. Ako se po prijedlogu stranke ne donese rješenje o izvršenju, radi se o šutnji uprave u postupku izvršenja.

7. Upravni spor zbog šutnje uprave može pokrenuti samo stranka po čijem zahtjevu, odnosno žalbi nadležno tijelo nije donijelo odluku. Ako nadležno tijelo ne donesene rješenje o izvršenju, stranka u čijem se interesu provodi izvršenje može, pod pretpostavkama iz odredbe članka 23. stavak 5. ZUS-a i članka 24. stavak 2. ZUS-a, podnijeti tužbu zbog propuštanja donošenja rješenja.

8. U konkretnom slučaju tuženik, u upravnoj stvari povodom zahtjeva tužiteljica, donio je rješenje KLASA: UP/I-041-02/17-08/20, URBROJ: 567-02/03-18-01 od 3. listopada 2018., kojim je trećoj osobi zabranjeno snimanje dvorišta u suvlasništvu tužiteljica te naloženo brisanje svih zapisa nastalih snimanjem dvorišta, a koji su prikupljeni bez pravne osnove. Predmetno rješenje dostavljeno je trećoj osobi 19. listopada 2018. kada je postalo izvršno.

9. Tužiteljice su prijedlogom od 12. srpnja 2021. predložile donošenje rješenja o izvršenju uz tvrdnju da nije postupljeno po navedenom rješenju, nakon čega je tuženik u formi dopisa, KLASA: UP/I-041-02/17-08/20, URBROJ: 567-02/03-21-14 od 10. listopada 2021., naveo da nisu ispunjeni uvjeti za izvršenje pozivajući se na okolnost da je u tijeku postupak pred nadležnim sudom (Visoki upravni sud Republike Hrvatske).

10. Tužiteljice su prijedlogom od 18. listopada 2022. ponovno predložile donošenje rješenja o izvršenju navodeći da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-2892/20 od 15. rujna 2022., odbijena žalba L. K. i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-3777/18-14 od 21. siječnja 2020.

11. Iz Zapisnika o provedenom nadzoru, KLASA: 042-02/23-01/25, URBROJ: 567-12/13-23-05 od 2. kolovoza 2023. proizlazi da je tuženik proveo kontrolni nadzor postupanja po navedenom rešenju od 3. listopada 2018. Tuženik je 24. kolovoza 2023. putem elektroničke pošte obavijestio opunomoćenike tužitelja o rezultatima kontrolnog nadzora te im je dostavljen predmetni Zapisnik.

12. Ne ulazeći u pitanje je li povodom navedenog prijedloga od 18. listopada 2022. tuženik trebao donijeti rješenje o odbijanju prijedloga za izvršenje, nakon što je utvrdio da je izvršenik postupio po izvršnom rješenju, očito je da je u smislu članka 135. stavak 3. ZUP-a istekao rok od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno te da tuženik ne može donijeti rješenje o izvršenju pa mu stoga ni upravni sud ne može naložiti donošenje rješenja o izvršenju.

13. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a.

 

U Zagrebu, 5. veljače 2024.

 

Sudac:

Ante Drezga, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.