PRESTALO VAŽITI, ALI VIDI OVDJE!

NN 51/14 od 25.04.2014. Pravilnik o spasilačko-vatrogasnoj zaštiti na aerodromu

 

MINISTARSTVO POMORSTVA, PROMETA I INFRASTRUKTURE

Na temelju članka 142. točka 8. Zakona o zračnom prometu (»Narodne novine« broj 69/09, 84/11, 54/13 i 127/13), ministar pomorstva, prometa i infrastrukture donosi

 

PRAVILNIK O SPASILAČKO-VATROGASNOJ ZAŠTITI NA AERODROMU

I. OPĆE ODREDBE

Područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim Pravilnikom uređuje se spasilačko-vatrogasna zaštita na aerodromu i helidromu u smislu uvjeta za organizaciju spasilačko-vatrogasne službe (u daljnjem tekstu: SVS), minimalne opreme i sredstava SVS na aerodromu i helidromu, te uvjeta kojima mora udovoljavati spasilačko-vatrogasno osoblje (u daljnjem tekstu: SVO).

(2) Pojedine odredbe ovoga Pravilnika koje se sadržajno odnose na područje propisano u Uredbi Komisije (EU) br. 139/2014 оd 12. veljače 2014. o utvrđivanju zahtjeva i upravnih postupaka u vezi s aerodromima u skladu s Uredbom (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća i pripadajućim dokumentima Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (EASA), ne primjenjuju se za operatore aerodroma koji su:

a) otvoreni za javni promet,

b) namijenjeni za komercijalni zračni prijevoz,

c) opremljeni sustavima za instrumentalne procedure slijetanja ili uzlijetanja, i

d) na kojima je uzletno-sletna staza sa asfaltnom ili betonskom kolničkom konstrukcijom, duljine 800 m i više od toga, ili

e) su isključivo namijenjeni za slijetanje i uzlijetanje helikoptera.

Zadaće SVS

Članak 2.

(1) Osnovna zadaća SVS na aerodromu i helidromu jest spašavanje putnika i članova posade u slučaju nesreće ili nezgode zrakoplova ili helikoptera, te gašenje požara na zrakoplovu ili helikopteru, objektima i otvorenom prostoru, a uzrokovanih nesrećom ili nezgodom zrakoplova ili helikoptera, ili bilo kojim drugim izvanrednim događajem na aerodromu i helidromu ili njihovoj neposrednoj okolini.

(2) Pored osnovne zadaće iz stavka 1. ovoga članka, zadaća SVS jest planiranje i provođenje svih preventivnih djelovanja usmjerenih na sigurnost zrakoplova i helikoptera tijekom slijetanja, uzlijetanja i boravka na aerodromu ili helidromu, uključivo ali ne ograničavajući se na zaštitu od požara tijekom prihvata i otpreme zrakoplova ili helikoptera.

(3) Djelovanje SVS organizirano je u vrijeme otvorenosti aerodroma i helidroma za slijetanje i uzlijetanje. U slučaju kada je uzlijetanje zrakoplova ili helikoptera planirano u vrijeme neposredno pred zatvaranje aerodroma ili helidroma, SVS mora produžiti s radom minimalno 15 minuta od trenutka uzlijetanja posljednjeg zrakoplova ili helikoptera.

Organizacija SVS

Članak 3.

Operator aerodroma ili helidroma obvezan je organizirati SVS sukladno spasilačko-vatrogasnoj kategoriji aerodroma ili helidroma definiranoj u članku 5. ovoga Pravilnika, koristeći se pri tome:

1) u cijelosti sa spasilačko-vatrogasnim vozilima, uređajima, opremom i sredstvima za gašenje požara, te zaposlenim SVO u vlastitom organizacijskom sustavu, ili

2) dijelom spasilačko-vatrogasnih vozila, uređaja, opreme i sredstava za gašenje požara i spašavanje, te zaposlenim SVO u vlastitom organizacijskom sustavu, a dijelom opremom, sredstvima i SVO druge organizacije, koje su zaposlenici osposobljeni za poslove SVS na aerodromu i helidromu, ili

3) u cijelosti sa spasilačko-vatrogasnim vozilima, uređajima, opremom i sredstvima za gašenje požara i spašavanje, te zaposlenim druge organizacije, koje su zaposlenici osposobljeni za poslove SVS na aerodromu i helidromu.

Operativni postupci djelovanja SVS

Članak 4.

Operator aerodroma ili helidroma obvezan je u Aerodromskom priručniku propisati Standardne operativne postupke interveniranja (u daljnjem tekstu: SOPI) SVS u slučaju zrakoplovne ili helikopterske nesreće ili nezgode na području aerodroma ili helidroma, ili u njihovoj neposrednoj okolini. Operativni postupci interveniranja moraju biti usklađeni s dokumentima više kategorije, Emergency planom aerodroma ili helidroma, te komunikacijskim postupanjem nadležnog Županijskog centra 112 Državne uprave za zaštitu i spašavanje.

II. SPASILAČKO-VATROGASNE KATEGORIJE

Spasilačko-vatrogasne kategorije aerodroma i helidroma

Članak 5.

(1) Prema ovom Pravilniku, a s obzirom na maksimalnu dužinu i širinu trupa zrakoplova, aerodromi su razvrstani u sljedeće spasilačko-vatrogasne kategorije od I do X:

Tabela broj 1. Spasilačko-vatrogasna kategorija aerodroma

(2) Temeljni kriterij za definiciju spasilačko-vatrogasne kategorije aerodroma jest dužina trupa zrakoplova planiranog aktualnim redom letenja. U slučaju kada na aerodrom slijeće zrakoplov, koji po dužini trupa pripada jednoj, a po širini trupa višoj spasilačko-vatrogasnoj kategoriji, obvezatno je organizirati spasilačko-vatrogasnu kategoriju višeg stupnja.

(3) U zborniku zrakoplovnih informacija operator aerodroma mora objaviti najvišu spasilačko-vatrogasnu kategoriju za koju je aerodrom tehnički opremljen i kadrovski organiziran.

(4) U slučaju nepredvidivih okolnosti, kao na primjer: požara na objektima ili otvorenom prostoru aerodroma, mehaničkog ili drugog kvara na vatrogasnom vozilu, ili nedovoljnog broja raspoloživog kvalificiranog SVO i slično, operator aerodroma je obvezatan žurno, putem NOTAM-a objaviti aktualnu (najvišu) spasilačko-vatrogasnu kategoriju.

(5) Odstupanje od odredaba ovoga članka dopušteno je u slučajevima kada zapovjednik zrakoplova procijeni da bi poštivanje odredaba istoga predstavljalo veću opasnost za sigurnost putnika, posade i zrakoplova.

(6) Prema ovom Pravilniku, a s obzirom na maksimalnu dužinu helikoptera od repa (tail boom) uključujući elise rotora, helidromi su razvrstani u sljedeće spasilačko-vatrogasne kategorije od H1 do H3:

Tabela broj 2. Spasilačko-vatrogasna kategorija helidroma

(7) Interventni helidrom, kao površina namijenjena slijetanju i uzlijetanju helikoptera u svrhu hitnog prijevoza bolesnika, prema ovom Pravilniku ne podliježe kategorizaciji definiranoj u stavku 6. ovoga članka.

III. SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA

Minimalna sredstva za gašenje požara

Članak 6.

(1) Ovisno o objavljenoj najvišoj spasilačko-vatrogasnoj kategoriji, prema Tabeli broj 1. (aerodromi) ili Tabeli broj 2. (helidromi) iz članka 5. ovoga Pravilnika, operator aerodroma ili helidroma obvezan je osigurati sredstva za gašenje požara na zrakoplovu ili helikopteru.

(2) Osim na temelju najviše spasilačko-vatrogasne kategorije, potrebne količine vode i suhog praha zavise i od izbora pjene za gašenje požara (razina zaštite tipa »B« ili razina zaštite tipa »C«), što je definirano u tabelama 3., 4. i 5. ovoga Pravilnika.

Tabela broj 3. Minimalne količine sredstava za gašenje požara u odnosu na spasilačko-vatrogasnu kategoriju aerodroma – Pjena koja zadovoljava razinu zaštite »B«

Tabela broj 4. Minimalne količine sredstava za gašenje požara u odnosu na spasilačko-vatrogasnu kategoriju aerodroma – Pjena koja zadovoljava razinu zaštite »C«

Tabela broj 5. Minimalne količine sredstava za gašenje požara u odnosu na spasilačko-vatrogasnu kategoriju helidroma

Tabela broj 6. Minimalne količine sredstava za gašenje požara u odnosu na spasilačko-vatrogasnu kategoriju helidroma smještenog na građevini

(3) Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka, operator aerodroma organiziranog za prihvat zrakoplova kojih je MTOW do 2.730 kg mora osigurati minimalno četiri protupožarna aparata od 9 kg sa suhim prahom.

(4) Količine pjenila u tabeli broj 3. definirane su udjelom doziranja od 6%.

(5) U slučaju korištenja pjenila s udjelom doziranja od 3%, operatoru aerodroma je dopušteno ukupne količine pjenila umanjiti za 50%.

(6) Odredba stavka 5. ovoga članka ne odnosi se na neaspirirane pjene (pjene s manjim udjelom zraka).

(7) Suhi prah, kao dopunsko sredstvo za gašenje požara, dopušteno je koristiti umjesto vode u omjeru kako slijedi: 1 kg praha = 0,66 litara vode za razinu zaštite B.

(8) Ukupna količina vode koju je dopušteno nadomjestiti suhim prahom zavisi od spasilačko-vatrogasne kategorije aerodroma:

– za spasilačko-vatrogasne kategorije I i II, dopušteno je nadomjestiti suhim prahom 100% količine vode;

– za spasilačko-vatrogasne kategorije od III do IX, dopušteno je nadomjestiti suhim prahom 30% ukupne količine vode.

(9) Na helidromu H1, H2 i H3 smještenom na građevini, nije nužno osigurati rezerve vode ako je u neposrednoj blizini istog dostupan vodovodni sustav pod pritiskom, potrebnog volumnog protoka.

(10) Na helidromu H1 smještenom na građevini, obvezna je jedna cijev s mlaznicom i međumješalicom koja će dati pjenu volumnog protoka 250 l/min.

(11) Na helidromu H2 i H3 obvezna su dva bacača vode-pjene, jedan volumnog protoka 500 l/min., a drugi 800 l/min.

(12) Spasilačko-vatrogasna vozila, uređaji, sredstva za gašenje požara i spašavanje moraju biti ispravna. Ispravnost vozila, uređaja, opreme, sredstava za gašenje i spašavanje mora se provjeravati prema tehničkim uputama proizvođača i važećim propisima, o čemu operator aerodroma i helidroma mora posjedovati dokaz da su ista ispravna za uporabu.

(13) Na interventnom helidromu, namijenjenom slijetanju i uzlijetanju helikoptera u svrhu hitnog prijevoza bolesnika, operator istog obvezan je postaviti dva vatrogasna aparata od 50 kg (svaki) sa suhim prahom S50. Ispravnost uređaja, opreme, sredstava za gašenje i spašavanje mora se provjeravati prema tehničkim uputama proizvođača i važećim propisima, o čemu operator helidroma mora posjedovati dokaz da su ista ispravna za uporabu.

Rezerve sredstava za gašenje požara

Članak 7.

Aerodromi ili helidromi moraju posjedovati u pričuvi količinu sredstava za gašenje požara u dvostrukoj količini od količine propisane u tabelama broj 3., 4., 5. i 6. iz članka 6. ovoga Pravilnika, s izuzetkom suhog praha ako se isti koristi kao dopunsko sredstvo za gašenje.

IV. VOZILA ZA SPAŠAVANJE I GAŠENJE

Minimalni broj vozila za spašavanje i gašenje

Članak 8.

(1) S obzirom na spasilačko-vatrogasnu kategoriju, na aerodromu se mora nalaziti minimalni broj vozila za spašavanje i gašenje, kako slijedi:

Tabela broj 7. Minimalni broj vozila za spašavanje i gašenje

* vozilo (ili prikolica) na kojem se mogu smjestiti sredstva za gašenje požara na zrakoplovu i oprema za spašavanje.

(2) Aerodromi sa spasilačko-vatrogasnom kategorijom od VI do X moraju posjedovati jedno zapovjedno spasilačko-vatrogasno vozilo: osobno terensko vozilo s pogonom na sva četiri kotača.

(3) Aerodromi sa spasilačko-vatrogasnom kategorijom od VII do X moraju posjedovati vozilo ili vozilo s prikolicom za smještaj i prijevoz sanitetske opreme za pružanje prve pomoći i druge opreme za spašavanje.

Karakteristike vozila za spašavanje i gašenje

Članak 9.

(1) Vozila za spašavanje i gašenje iz članka 8. ovoga Pravilnika moraju imati sljedeće karakteristike:

Tabela broj 8. Karakteristike vozila za spašavanje i gašenje

(2) Osim karakteristika navedenih u tabeli broj 8. iz stavka 1. ovoga članka, vatrogasno vozilo kapaciteta preko 4.500 l mora imati sljedeće karakteristike:

a) najmanje jedno brzo vitlo za gašenje požara,

b) minimalni volumni protok glavnog bacača za gašenje požara: 3 800 l/min.,

c) minimalni volumni protok pomoćnog bacača za gašenje požara: 1600 l/min.,

d) podvozje vozila mora biti dovoljno visoko da omogući potpunu mobilnost vozila u uvjetima vožnje izvan kolničkih površina,

e) podvozje vozila pod punim opterećenjem mora zadovoljiti sljedeće uvjete:

− međuosovinski kut oko 30°

− visina vozila od tla do podvozja min. 35 cm

− maksimalni uspon vozila oko 45°,

f) s obzirom na postotak doziranja pjenila, vozilo mora imati spremnik pjenila za dva slijedna punjenja vodom,

g) glavni bacač za gašenje požara mora imati:

– daljinsko upravljanje,

– daljinsko podešavanje punog i raspršenog mlaza vode – pjene,

– daljinsko podešavanje protoka od 100% na 50 % protoka vode i pjene,

– vertikalni pomak – od -15° do +70°

– horizontalni pomak – oko 270°

(3) Osim karakteristika navedenih u tabeli broj 8. iz stavka 1. ovoga članka, vatrogasno vozilo kapaciteta do 4.500 l mora imati sljedeće karakteristike:

a) najmanje dva brza vitla za gašenje požara,

b) minimalni volumni protok glavnog bacača za gašenje požara: 2 400 l/min.,

c) podvozje vozila mora biti dovoljno visoko da omogući potpunu mobilnost vozila u uvjetima vožnje izvan kolničkih površina

d) glavni bacač za gašenje požara mora imati:

– daljinsko upravljanje,

– daljinsko podešavanje punog i raspršenog mlaza vode – pjene,

– vertikalni pomak – od -15° do +70°

– horizontalni pomak – oko 270°.

V. OPREMA ZA SPAŠAVANJE

Oprema za spašavanje

Članak 10.

(1) U skladu sa spasilačko-vatrogasnom kategorijom, definiranom na temelju članka 5. ovoga Pravilnika, aerodromi ili helidromi moraju na vozilima za spašavanje i gašenje imati sljedeću opremu za spašavanje:

Tabela broj 9. Oprema za spašavanje na aerodromu

* preporučuje se

Tabela broj 10. Oprema za spašavanje na helidromu

(2) Ako opremu navedenu u tabeli broj 9. iz stavka 1. ovoga članka nije moguće postaviti na vozilima na spašavanje i gašenje, ista mora biti postavljena na posebnom vozilu.

(3) Oprema za spašavanje mora biti ispravna.

(4) Opremu za spašavanje je dopušteno koristiti isključivo u svrhu za koju je namijenjena.

(5) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na interventni helidrom namijenjen slijetanju i uzlijetanju helikoptera u svrhu hitnog prijevoza bolesnika.

VI. VRIJEME REAGIRANJA SVS NA AERODROMU I HELIDROMU

Vremena reagiranja SVS

Članak 11.

(1) Vrijeme reagiranja SVS podrazumijeva vrijeme proteklo od trenutka uzbunjivanja do trenutka kada je prvo vozilo pripravno djelovati na mjestu nesreće s 50 % sredstva za gašenje definirane u članku 6. ovoga Pravilnika.

(2) Na bilo kojem dijelu operativne površine, pri optimalnim uvjetima voznih površina i dobroj meteorološkoj vidljivosti, vrijeme reagiranja SVS ne smije biti duže od tri minute.

(3) Ostala vozila s obveznom količinom sredstava za gašenje iz članka 6. ovoga Pravilnika, na mjestu nesreće trebaju biti najkasnije jednu minutu poslije vozila iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Vrijeme reagiranja SVS na helidromu H1, H2 i H3, te na interventnom helidromu, na bilo kojem dijelu operativne površine, pri optimalnim uvjetima voznih površina i dobroj meteorološkoj vidljivosti, ne smije biti duže od dvije minute.

(5) Na helidromu smještenom na građevini, SVS osoblje mora biti spremno na intervenciju neposredno prije početka operacije slijetanja ili uzlijetanja.

Provjera vremena reagiranja službe aerodroma i helidroma

Članak 12.

(1) Operator aerodroma ili helidroma obvezan je provjeriti vrijeme reagiranja službe aerodroma ili helidroma iz članka 11. ovoga Pravilnika, i to:

a) svakih 12 mjeseci, te

b) na zahtjev Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo (u daljnjem tekstu: Agencija) u slučaju opravdane sumnje da SVS ne ispunjava odredbe ovoga Pravilnika.

(2) Operator aerodroma ili helidroma mora pisanim putem obavijestiti Agenciju o datumu provjere vremena reagiranja SVS minimalno 4 tjedna ranije.

(3) Operator aerodroma ili helidroma mora pisanim putem obavijestiti Agenciju o rezultatima provjere vremena reagiranja SVS najkasnije 14 dana od datuma provjere.

(4) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na interventni helidrom namijenjen slijetanju i uzlijetanju helikoptera u svrhu hitnog prijevoza bolesnika.

VII. PRISTUPNI PUTOVI ZA SPASILAČKO- -VATROGASNA VOZILA

Izgradnja pristupnog puta za spasilačko-vatrogasna vozila

Članak 13.

(1) Pristupni putovi za spasilačko-vatrogasna vozila moraju biti izgrađeni na aerodromu i helidromu, gdje uvjeti terena dopuštaju njihovu izgradnju, na način da mogu izdržati vozila u svim vremenskim uvjetima, a sa ciljem omogućavanja brzog pristupa vozilima na udaljenost od minimalno 1000 metara od praga uzletno-sletne staze (u daljnjem tekstu: USS).

(2) Ako su aerodrom ili helidrom ograđeni zaštitnom ogradom, u ogradi mora biti osiguran dovoljan broj prolaza.

(3) Ako je površina pristupnih putova neprepoznatljiva, ili snijeg sprječava identifikaciju puta, obvezatno je postavljanje vidljivih oznaka rubova puta na približnoj udaljenosti od 10 m.

(4) Aerodrom ili helidrom koji se nalaze u neposrednoj blizini mora, jezera, rijeke ili močvarnog područja, u slučaju nesreće ili nezgode zrakoplova ili helikoptera na vodenoj površini, gdje upotreba konvencionalnih vozila i sredstava nije moguća, u suradnji sa drugim ovlaštenim, obučenim i opremljenim službama, obvezni su planirati spasilačko-vatrogasna djelovanja na vodi.

VIII. POSTAJE, UREĐAJI I INSTALACIJE SVS

Lokacija postaje SVS na aerodromu

Članak 14.

(1) Postaja SVS mora biti na najmanjoj mogućoj udaljenosti od USS-e i kako bi spasilačko-vatrogasna vozila imala neposredan i neometan pristup na područje USS-e i ostalih dijelova manevarske površine.

(2) U slučaju kada je položaj Postaje SVS takav da je vrijeme reagiranja SVS duže od vremena definiranog u članku 11. ovoga Pravilnika, na aerodromu se mora izgraditi dodatna postaja kako bi vrijeme reagiranja SVS bilo u skladu s vremenom definiranim u članku 11. ovoga Pravilnika.

Prostorije postaje SVS na aerodromu

Članak 15.

Postaja SVS na aerodromu mora imati sljedeće prostore: garažu za spasilačko-vatrogasna vozila, skladište rezervnih dijelova i prostorije za boravak SVO.

Garaža za spasilačko-vatrogasna vozila na aerodromu

Članak 16.

(1) Garaža za spasilačko-vatrogasna vozila mora odgovarati uvjetima održavanja i uporabe vozila za spašavanje i gašenje.

(2) Vrata garaže moraju biti okrenuta prema USS-i i drugim dijelovima manevarske površine.

(3) U garaži minimalna temperatura mora biti 70C. Ako se ta temperatura ne može postići, spasilačko-vatrogasna vozila moraju imati ugrađene grijače protiv zamrzavanja vode.

(4) U garaži moraju biti postavljeni priključci sa ispravljačima za neometano održavanje i korištenje akumulatora na spasilačko- -vatrogasnim vozilima.

(5) Prostor ispred garaže uvijek mora biti slobodan.

Mreža hidranta i rezervoara za vodu SVS

Članak 17.

(1) Na aerodromima sa spasilačko-vatrogasnom kategorijom od V do X, te helidromu vatrogasne kategorije H2 i H3, mora se nalaziti:

a) hidrantski vod za dovod vode, koja može održavati tlak vode 785 kPa, volumnog protoka od 800 do 1200 l/min, ili

b) rezervoare za pričuvnu vodu u dvostrukoj količini od količine propisane u tabelama 3., 4. i 5. ovoga Pravilnika.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na interventni helidrom namijenjen slijetanju i uzlijetanju helikoptera u svrhu hitnog prijevoza bolesnika.

Poligon za vježbe SVS na aerodromu

Članak 18.

(1) Aerodrom sa spasilačko-vatrogasnom kategorijom od VI do X mora imati poligon za praktične vježbe SVO. Poligon mora biti primjeren za izvođenje spasilačko-vatrogasnih vježbi, opremljen maketom zrakoplova ili dijelovima zrakoplova, te s jednim ili više bazena za paljenje goriva i vježbanje gašenja požara.

(2) Aerodrom koji ne udovoljava uvjetima iz stavka 1. ovoga članka mora ugovoriti obavljanje vježbe na aerodromu koji posjeduje poligon za praktične vježbe SVO.

IX. KOMUNIKACIJA I UZBUNJIVANJE NA AERODROMU I HELIDROMU

Sustav veza i uzbunjivanja

Članak 19.

SVS mora imati odgovarajući sustav veza, i to:

1. izravnu telefonsku i radiovezu između postaje SVS i tornja kontrole letenja;

2. radiovezu između tornja kontrole letenja i posade spasilačko- -vatrogasnih vozila;

3. radiovezu između svih spasilačko-vatrogasnih vozila;

4. izravnu telefonsku vezu sa službama na aerodromu i vatrogasnim postrojbama u blizini aerodroma;

5. ugrađeni sustav za obavješćivanje i uzbunjivanje.

X. SPASILAČKO-VATROGASNO OSOBLJE NA AERODROMU I HELIDROMU

Osposobljenost SVO na aerodromu i helidromu

Članak 20.

(1) SVO se sastoji od profesionalnog i pomoćnog osoblja.

(2) Profesionalno SVO iz stavka 1. ovoga članka mora ispunjavati uvjete propisane Zakonom o vatrogastvu i propisom koji uređuje stručno obrazovanje, stručno osposobljavanje, ispiti, dozvole i ovlaštenja stručnog osoblja, te posjedovati liječničko uvjerenje propisano za osoblje koje obavlja poslove bitne za sigurnost zračnog prometa.

(3) Pomoćno SVO mora ispunjavati uvjete propisane propisom kojim se uređuje stručno obrazovanje, stručno osposobljavanje, ispiti, dozvole i ovlaštenja stručnog osoblja, te posjedovati liječničko uvjerenje propisano za osoblje koje obavlja poslove bitne za sigurnost zračnog prometa.

Broj SVO na aerodromu i helidromu

Članak 21.

(1) Na aerodromu i helidromu, u vremenu otvorenosti za promet, ukupan broj SVO određuje se na način da, s obzirom na spasilačko-vatrogasnu kategoriju aerodroma ili helidroma, sva vozila i sredstva moraju biti pripravna za intervenciju u skladu sa člankom 11. ovoga Pravilnika.

(2) Ukupan broj SVO mora biti definiran u SOPI.

(3) SVO može biti raspoređeno i na druge poslove na aerodromu i helidromu pod uvjetom da se osigura vrijeme reakcije u skladu sa člankom 11. ovoga Pravilnika.

(4) Na interventnom helidromu namijenjenom slijetanju i uzlijetanju helikoptera u svrhu hitnog prijevoza bolesnika, u vrijeme slijetanja ili uzlijetanja helikoptera obvezatna je prisutnost jedne osobe koja je obučena za pomoćnog vatrogasca.

XI. PREVENTIVNE MJERE ZA ZAŠTITU OD POŽARA

Stajanka za zrakoplove i helikoptere

Članak 22.

Uz pozicije za parkiranje na kojima se nalaze zrakoplovi ili helikopteri, moraju se nalaziti protupožarni aparati u skladu sa SOPI. Na stajanci malih zrakoplova uz zrakoplov se mora nalaziti ručni aparat za početno gašenje požara s prahom od 6 kg.

Motorna vozila i sredstva za opslugu zrakoplova i helikoptera

Članak 23.

Motorna vozila i sredstva koja se koriste za prihvat i otpremu zrakoplova ili helikoptera, moraju biti ispravna i redovno održavana, s postavljenim protupožarnim aparatom od 3 do 6 kg suhog praha.

Putnička zgrada aerodroma ili helidroma

Članak 24.

(1) Na svakom izlazu iz putničke zgrade aerodroma ili helidroma, određenom za izlaz putnika na stajanku, moraju biti vidljivi natpisi ili znakovi zabrane pušenja.

(2) Pored svakog telefonskog aparata na aerodromu ili helidromu, vidljivo mora biti napisan telefonski broj SVS.

XII. RASPRŠIVANJE PJENE PO UZLETNO-SLETNOJ STAZI AERODROMA

Zahtjev za raspršivanje pjene po USS-i

Članak 25.

(1) Ako aerodrom posjeduje vozilo i sredstva za pokrivanje USS-e pjenastim pokrivačem, isti se postavlja na zahtjev zapovjednika zrakoplova, kada zrakoplov ima kvar na podvozju.

(2) U zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka, zapovjednik zrakoplova određuje područje i položaj pjenastog pokrivača na USS-i.

Dimenzije pjenastog pokrivača

Članak 26.

(1) Ovisno o tipu zrakoplova i vrsti kvara, zahtijevaju se sljedeće dužine i širine pjenastog pokrivača, količine vode i sredstava za sastav pjene:

Tabela broj 11. Dimenzije pjenastog pokrivača

(2) Pjenasti pokrivač iz stavka 1. ovoga članka mora biti homogen po svoj površini i imati debljinu 5 cm.

Označavanje pjenastog pokrivača

Članak 27.

U slučaju pogoršane meteorološke vidljivosti zbog koje zapovjednik zrakoplova ne može dobro vidjeti početak pjenastog pokrivača na USS-i, obvezatno je postavljanje jasno vidljive oznake.

XIII. PUNJENJE I PRAŽNJENJE ZRAKOPLOVA I HELIKOPTERA GORIVOM

Sigurnosne mjere tijekom punjenja zrakoplova i helikoptera gorivom

Članak 28.

Zrakoplov i helikopter je dopušteno puniti gorivom ako su u Aerodromskom priručniku ili Priručniku za uporabu helidroma definirane mjere utemeljene na sljedećim sigurnosnim načelima:

1. zrakoplov ili helikopter se gorivom mogu puniti samo na otvorenom prostoru;

2. motori zrakoplova ili helikoptera tijekom punjenja gorivom, moraju biti ugašeni;

3. zrakoplov ili helikopter i cisterna s gorivom, moraju biti povezani kabelom za izjednačavanje elektrostatičkog naboja;

4. cisterna za gorivo mora biti postavljena tako da:

– ne sprječava pristup spasilačko-vatrogasnih vozila do zrakoplova ili helikoptera;

– da je omogućen slobodan prostor za brzi odmak od zrakoplova ili helikoptera u slučaju nužde;

– ne ometa evakuaciju iz zrakoplova ili helikoptera u slučaju požara;

– motori cisterne se ne nalaze ispod krila zrakoplova;

5. sva vozila za opskrbu zrakoplova ili helikoptera (osim cisterni za gorivo) ne smiju biti parkirana, ili se kretati ispod krila zrakoplova, ili u neposrednoj blizini otvora za punjenje helikoptera, za vrijeme punjenja zrakoplova gorivom;

6. ako APU (Auxiliary Power Unit) zrakoplova ili helikoptera, ima ispuh u zonu punjenja gorivom, dopušteno ga je pokrenuti samo prije otvaranja poklopca rezervoara goriva, ili prije priključivanja crijeva za punjenje goriva;

7. ako se APU (Auxiliary Power Unit) zrakoplova ili helikoptera zaustavio tijekom operacije punjenja goriva, ne smije se ponovno pokretati dok punjenje goriva nije završeno, ili dok postoji opasnost od zapaljenja zbog isparavanja goriva;

8. zrakoplov ili helikopter se ne smije puniti gorivom u blizini radarske opreme, u fazi testiranja iste, ili tijekom uporabe iste u zrakoplovu ili na zemlji;

9. akumulator, odnosno el. baterije u zrakoplovu ili helikopteru, ne smiju se ugrađivati u zrakoplov ili helikopter, odnosno premještati tijekom punjenja gorivom;

10. punjači akumulatora, odnosno el. baterija ne smiju djelovati, priključiti se ili isključiti tijekom punjenja gorivom;

11. tijekom punjenja goriva, nije dopušteno priključivanje zemaljskih generatora (GPU);

12. alat koji može proizvoditi iskru nije dopušteno koristiti tijekom punjenja zrakoplova ili helikoptera gorivom;

13. žarulje za fotografske bljeskalice ili elektroničku opremu za bljeskalice, nije dopušteno koristiti u blizini punjenja zrakoplova ili helikoptera gorivom;

14. osoblje koje je uključeno u operaciju punjenja gorivom, ne smije nositi šibice, upaljače i druge slične predmete;

15. ako je u neposrednoj blizini aerodroma ili helidroma atmosfersko pražnjenje, punjenje zrakoplova ili helikoptera gorivom mora se zaustaviti;

16. ako je dio podvozja zrakoplova prekomjerno zagrijan, potrebno je pozvati SVS i prekinuti punjenje goriva sve dok se dio podvozja ne ohladi;

17. ako dođe do većeg razlijevanja goriva, potrebno je odmah pozvati SVS i zaustaviti punjenje gorivom.

Sigurnosne mjere kada su putnici u zrakoplovu ili ulaze u, ili izlaze iz zrakoplova

Članak 29.

Zrakoplov i helikopter je dopušteno puniti gorivom kada se putnici već nalaze u zrakoplovu ili helikopteru, ili u vrijeme ukrcaja/iskrcaja putnika, ako su u Aerodromskom priručniku ili Priručniku za uporabu helidroma definirane mjere utemeljene na sljedećim sigurnosnim načelima:

1) Punjenje zrakoplova gorivom dopušteno je kada su putnici u zrakoplovu ili kada putnici ulaze u, ili izlaze iz zrakoplova, uz uvjet da operator zrakoplova i nadležni »handling« agent, imaju definirane i od Agencije odobrene operativne postupke.

2) Punjenje gorivom zrakoplova iz točke 1. ovoga članka dopušteno je ako su omogućene sljedeće sigurnosne mjere:

1. putnici moraju biti obaviješteni da se zrakoplov puni gorivom i da je zabranjeno pušenje, korištenje šibica, upaljača i ostalih sredstava koja mogu proizvesti iskru;

2. svjetlosna upozorenja »zabranjeno pušenje« i oznake izlaza moraju biti uključene;

3. putničke stepenice moraju biti pred vratima zrakoplova;

4. ako putnici izlaze samo kroz jedan izlaz, prostor ispred drugih glavnih izlaza mora biti slobodan kako bi se omogućila uporaba tobogana;

5. odgovarajući broj kabinskog osoblja ili osoblja školovanog za evakuaciju u slučaju nužde za određeni tip zrakoplova, mora biti cijelo vrijeme u zrakoplovu;

6. pristupi vratima moraju biti slobodni, i sva vrata među odjelima moraju biti otvorena;

7. ako se tijekom punjenja goriva u zrakoplovu osjeća prisutnost para od goriva, odmah se mora zaustaviti punjenje goriva i čišćenje zrakoplova električnom opremom, te prostor u kojem se osjeća prisutnost para prozračiti u cilju sprječavanja zapaljenja i eksplozije;

8. aktivnosti opskrbe zrakoplova i rad u neposrednoj blizini zrakoplova, moraju biti organizirani tako da ne ometaju izlaze iz zrakoplova;

9. put izlaska putnika iz zrakoplova mora biti što dalje od područja para od goriva, i stalno mora biti pod nadzorom odgovorne osobe;

10. mora biti omogućena odgovarajuća veza između osobe na zemlji koja nadzire punjenje goriva i člana posade u zrakoplovu;

11. nazočnost vozila za spašavanje i gašenje.

Pražnjenje goriva iz zrakoplova ili helikoptera

Članak 30.

(1) Pražnjenje goriva iz zrakoplova ili helikoptera nije dopušteno kada su putnici u zrakoplovu ili helikopteru, izlaze iz zrakoplova ili helikoptera, ili ulaze u zrakoplov ili helikopter.

(2) Pražnjenje goriva iz zrakoplova ili helikoptera dopušteno je na poziciji odvojenoj od ostalih zrakoplova ili helikoptera, te na minimalnoj udaljenosti od 50 m od putničke zgrade.

(3) Postupak pražnjenja goriva iz zrakoplova ili helikoptera mora biti u skladu s uputama i pod nadzorom ovlaštenog aviomehaničara ili zapovjednika zrakoplova ili helikoptera.

(4) Obvezatno je dežurstvo spasilačko-vatrogasnog vozila sa posadom.

Članak 31.

(1) Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

(2) Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o spasilačko-vatrogasnoj zaštiti na aerodromu (»Narodne novine« broj 39/09).

Klasa: 011-01/14-01/47

Urbroj: 530-06-1-1-14-2

Zagreb, 8. travnja 2014.

Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture dr. sc. Siniša Hajdaš Dončić, v. r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_04_51_983.html